Frane Tomaš Mikula Mali

Ove se godine navršava 40 godina otkako je snimljena "Kapetan Mikula Mali", legendarna tinejdžerska serija o 12-godišnjaku koji je tijekom rata trabakulom pred 'mrskim okupatorom" prebacivao na slobodne otoke dalmatinske izbjeglice. Manje je poznato da je Mikula Mali ekraniziran po želji Josipa Broza Tita na temelju stvarne životne priče Frane Tomaša (77) iz Krila Jesenice, koji nas je 30.12.2007. blago u Gospodinu napustio. Rodbina, mještani i brojni prijatelji u povorci su tada ispratili Franu u crkvi Sv. Petra u Sumpetru, a potom na groblju Sustipan gdje je sahranjen. Priča o kapetanu Mikuli Malom prati pustolovine 12-godišnjeg Mikule i njegova djeda tijekom fašističke okupacije Dalmacije u Drugom svjetskom ratu. Dok trabakulom prevoze hranu i narod u zbijegu pred moćnim njemačkim i talijanskim brodovljem na slobodni Vis, provlače se kroz kiše metaka i granata, zavlače u skrovite vale srednjodalmatinskih otoka i uz sve to dobro zabavljaju ...
 

Zaljubljen u Duće

Autor ovih redaka, štovani štioci, ne može se pohvaliti kao većina vas da je rođeni Dućanin, iako ga za Duće drže možda i jači gropi nego mnoge od vas. A tko zna napokon ne vežu li ga i neki znaci koje obično pripisujemo podrijetlu, jer se njegova jednog prezimenjaka može naći i u Poljičkom statutu iz dalekoga šesnaestog stoljeća. Hoću reći, vas je priroda podarila Dućama ili Duće s Vama, a ja sam se u Duće, bolje reći Staro selo Duće, tamo negdje početkom sedamdesetih, jednostavno zaljubio. A kad se u nešto zaljubite, onda u to ulažete ponajprije srce. A ako negdje ostavite srce, onda mu se vraćate kad god to uzmognete, kad god vam to dopusti - vrijeme.
 
Nedavno sam u Slobodnoj Dalmaciji pročitao članak u kojem se neki g. Jozo Šalinović protivi postavljanju dalekovoda na svojem imanju. Vratio me ovaj članak u mislima unatrag jedno 45 godina, kada sam, mlad i naivan, vjerovao "na riječ" gospodi iz HEP-a, koji su od električnog stupa preko moje zemlje postavljali nadzemni kabel za struju mojoj braći, i to na način da su kuku stavili na njihovu kuću. Odmah sam protestirao na način kako je to napravljeno. Zašto? Pa zato ako jednoga dana budem gradio kat taj kabel će mi smetati, što je već tada bilo vidljivo, jer su ga trebali postaviti 2-3 m zapadnije. No rečeno mi je, a ja povjerovah, da će oni, ako bude potrebno, spomenuti kabel lako premjestiti. No nekad se držalo do riječi.. I tako, 40-ak godina poslije, bio sam u prilici podignuti kat kuće, ali spomenuti kabel još je tamo i naravno, smeta ...
 

Zeljevići, zaboravljeno mjesto

Postoji mnogo napuštenih sela u Dalmaciji. Nažalost, ljudi su počeli napuštati ta sela nakon II svjetskog rata. Tvrda stijena i škrta zemlja jedva su omogućavali život. Tako u potrazi za boljom egzistencijom ljudi su počeli odlaziti iz sela i graditi kuće u podnožju planine, uz glavnu cestu. Umjesto nedirnute prirode i skromnog ali mirnog života oni su se suočili sa svim poteškoćama gradskog života i iscrpljujućeg rada u tvornicama. Postoji jedno mjesto koje najviše volim. To su Zeljevići, od Boga zaboravljeno mjesto iz ranog 19 stoljeća, smješteno na obronku planine koja gleda na more oko 10 km od mjesta gdje živim.
 

Zaboravismo naša stara sela

Dalmacija, zemlja mora, kamena, drače i soli. Zemlja ljubavi, ljepote, muke i ponosa. Tisuće puta opjevana, ni sa kraja svijeta ne zaboravljena. Na moju veliku žalost sve je manje i manje one istinske Dalmacije o kojoj tako lijepo u svojoj Dalmatini* piše gospodin Stipišić. Sve je manje tovara u poljima, sve je manje težaka koji motikom svoju zemlju obrađuju. Naša stara sela, nekad puna života, dječjeg smijeha i plača, sada umiru polako. Ruše se kolone, padaju krovovi. Drača je zakrčila puteve u dvorove koji su ne tako davno bili puni života. Zaboravljena su mjesta koja su nas čuvala i štitila sve od trenutka kad bi nas majke prvi puta mlijekom podojile, pa do časa kad bi nas na čimatorje u četvero nosili ...
 

Climate

Dugi Rat region enjoys a typical Mediterranean climate with mild and rainy winters and warm and dry summers with a large number of sunny hours annually.

This region boasts very clear skies. There is an average of 2700 hours of sunshine, i.e. a daily average of 7,3 hrs.In the summer, it rises even to an average of 11,3 hours, 7,4 hours in the spring, 6,3 hours in the autumn, and 4,2 hours in the winter.

This high rate of sunny weather has an influence on the relatively high yearly and daily temperature of the air. The mean air temperature is 16,0oC. January is in average the coldest (7,7oC), and July is the warmest (25,6oC ) month of the year. That is why the coastal part of Central Dalmatia is one of the sunniest regions of the central part of the northern Mediterranean.

This favourable climate and the flow of warm sea currents have an influence on the high temperature of the sea, with a summer average of 22,6o C, that is, an average yearly approximate of 17,5oC.

The local and periodical (seasonal) winds also help to maintain a favourable climate. Among them, the most distinct are the local winds "jugo" (south-east wind) and the "bura" (north-east wind), which show up during the entire year, but especially well marked during the winter, when their bioclimatic activity is at it's peak. In the early spring and summer, the most characteristic wind is the Maestral which has important thermoregulation activity, because as it is a sea wind, it brings a favourable coolness.The Maestral is replaced by the night breeze from the north (burin), which cools the overheated dry land.

Rainfall on the this area also has Mediterranean characteristics. It amounts to only 809 mm yearly, but it is favourably dispersed, so that the spring and especially the summer is mostly dry, while moderate rains fall in autumn and winter season. Snow is an exceptionally rare phenomenon.