Čuj ove, članarina ničem ne služi...

Čuj ove, članarina ničem ne služi... Ljudi kratko pamte, to je problem..
 
Već godinama, kažu, kad dugoočekivani zadnji dan radnog tjedna - petak - pada na trinaesti dan u mjesecu, to ne miriše na Hajdukovu titulu, a ovih ludih virusnih dana ni na nešto dobro..
U petak navečer nećeš "osvojit" smišnicu, nećeš upoznat nekog zanimljivog momka, ništa od "metka", najdražu/eg će ti garant boliti glava ili će na Areni5 biti neka još uvijek neodgođena utakmica ili će on biti opet od posla umoran, i zadnji radni dan pred vikend će, baš kao po nekom drevnom praznovjerju, biti nesritan za sve, osim za Šeksa i one (ne)sretnike u HDZ-u koji se poput Škorića još nisu odlučili kojoj se partijskoj struji priključiti...
Razlog zbog kojeg "crni petak" kod nekih drugih izaziva nelagodu, pronalazi se u mnogim pričama iz davnina.
Jedni tvrde kako je upravo na petak Eva ponudila Adamu onu nesritnu jabuku koja nas je istjerala iz Raja, pa smo otad osuđeni na nošenje skupih šarenih krpica i maski umjesto lica.
Drugi da je baš na petak 13. strašni, zlokobni šutljivko Jason stavio neku kuhinjsku "šupljaču" na glavu i odlazio u mrak..  i to ne u Dugoraćke Maškare, nego u svoj krvavi horror pohod, sve negdje tamo do sedmog nastavka, kada ga je u snovima sačekao - Freddy... ili tako nekako, ne sjećam se više najstrašnijih filmskih serijala moje rane mladosti, provedene mahom u tvorničkom kinu, izbjegavajući Milicu pri "upadu" s "izlaza". Ionako je poslije drugog dijela sve bilo u kaplju krvi isto, osim što su cure bile sve lipše i lipše.. i khmm "slobodnije".
Ne znam, pravo da Vam kažem, da li je na sutrašnji dan starom masonu Newtonu pala ona druga jabuka na glavu, no u petak je 13., garant, počeo Veliki potop i skipper Noa je s veselim, šarenim društvom odlučio uploviti u Vrli Novi Svijet .
U petak su razapeli i Isusa, a na slikarima i kineskim milijarderima omiljenoj večeri, održanoj dan prije, prisustvovalo je, pogađate, 13. gladnih ribara ljudskih duša.
Na petak 13. ljeta gospodnjeg 1307. počeo je progon vitezova iz reda Templara.
Na današnji crni dan je, kaže legenda, zločesti Kain ubio dobricu od svog brata Abela.
I tako dalje, crnjak po crnjak, i tako bliže.
I evo nas. Sutra je opet petak. 13. Što bi sutra u ovom pandemičnom svijetu još moglo poći krivo?
Ali opet.. bolje i petak 13. nego ponedjeljak!
 

Self-test u doba korone

Ako na priloženoj self-test slici ne vidite grupu veselih, vitkih ljudi propisno udaljenih jedni od drugih, sasvim u skladu s uputama dugoratskog Stožera - ne brinite, ne zovite obiteljsku lječnicu niti epidemiologa - s Vama je sve sasvim u redu! Ova gruba kućna samoizolacija, da se naslutiti, ostavila je traga na talamusu i zatiljnom režnju vašeg mozga, ali to je OK u ova K-vremena. Lijepo je znati da ste još uvijek puni strasti i života. I to je dobro. Ako pak doma nemate životnu družicu s kojom možete podijeliti oduševljenje, strpite se još malo dok ova virusna nevolja ne mine.. ili dok Stožer ne olabavi malo mjere kara-ntene.
 

Pub kviz liga Jesenice

Coco jumbo zabava četvrtkom i u veselom ožujku u popularnom kafiću tik do maloračke plaže!
 

I Supermen sluša preporuke stožera..

 
Prate nas lipi, sunčani dani i velika vlaga te temperatura koja je svaki dan oko 30 stupnjeva barbe Celzijusa. Lito je na jugu. Nema korone, nema straja, panike, "prijelomnih vijesti". Guštamo u argentinskom litu. Šetamo prostranim gradskim avenijama koje su napravljene simetrično pa se nije uopće problem snaći. Prilikom odlaska negdje "lokalci" najčešće koriste blok zgrada kao putokaz npr. 10 bokova ravno pa na križanju s Avenijom Santa Fe 4 bloka desno... Na dnevnoj bazi se jede argentinski roštilj s neizostavnim biftekom, koji je u argentinskim mesniciama jeftiniji nego piletina kod nas. Kako je trenutno Argentina opet u krizi, inflacija je jako velika. Zadnji put kad sam bio ovdje, s ćaćom Slavom i rođakom Čapom, za 1 U$D dobilo se 20 argentinskih pesosa, a danas se za jedan dolar dobije čak 70 pesosa! Raj za nas europske marendaše i šopingholičare!
Kriza je velika pa velika većina mladih argentinaca odlazi za boljim životom u Europu, kao što je i većina njihovih predaka to činila, ali u obrnutom smjeru. Pa tako i moji rođaci. Najsretnijim mi se čine oni koji su nekoć davno stigli iz država današnje EU..
Upoznajemo jedno veliko šaroliko društvo, svi su od nekih 25-30 godina, ali ima u ekipi i starijih, ali svi nam izgledaju jako mladoliko, bez bora, s lijepim osmijehom. I svi su vrlo fit. Kao da vise na Ribnjaku u Jokera u teretani ili na bazenu. Razmišljamo, gledajući ih, koja je to razlika između naše prehrane i njihove u globalu i odmah primjećujemo da oni uopće ne jedu (toliko) kruha kao mi, a meso im je konstantno na meniju. I to vrlo kvalitetno, ma odlično meso, koje je još i vrlo pristupačne cijene. Za hrvatske pojmove, za ljubitelje mesa ovo je bingo! Prava krađa, rekli bi Ameri. Tako smo jučer otišli u restoran i prilikom čitanja menija i sporazumijevanja sa konobarom, koji kao i većina, samo natuca "pidgin" engleski, naručujemo slijed od tri jela. Biftek s dodacima, piletinu s dodacima te misleći da smo naručili krumpir sa špinatom dobijemo krumpir pire i kukuruzom unutar krompira, a od pića limunadu te čašu vina. Ipak sam ja mali iz Kadića konobe i ručak bez čaše vina nije potpun. A kad ono umjesto čaše vina, jer cijena vina na vinskoj listi je bila 184 pesosa, odnosno 2,8 $, konobar nam donosi cijelu bocu vrhunskog argentinskog Malbeqa iz vinograda argentinske Cordobe, jedne od pokrajina čuvenih po vinu. Cijeli ručak za dvoje nas je došao oko 160 kn, uključujuči i manču te bocu izvrsnog Malbeqa!
 
 

Marko i Antonela u zemlji gaučosa

Krenuli smo iz Splita preko Zagreba, Ljubljane pa sve do Venecije u kojoj smo već prije par mjeseci rezervirali smještaj računajući da ćemo se odmoriti te malo otkriti taj poseban grad na rubu Jadranskog mora. Nikad se ne zna, preko granica prelazimo, dokumente pokazujemo, dolazimo do grada, izlazimo iz autobusa, stali nešto malo čalabrcnit, prigrist na odjelu brze hrane, ne moš uvijek ni zdravo jesti kao u ćaćinoj konobi..
Odlazimo do apartmana, no nitko ne otvara! Hvata nas jeza kao i sami grad u kojem je zbog korone većina radnji zatvorena do daljnjeg. A kako nam nitko ne otvara, a na pravoj smo adresi, polako se spremamo uhvatit crtu i spremamo plan-B koji je zasad - spavanje na aerodromu.
Zakoračimo doslovce par metara kad ono s balkona naš Air-Bnb domaćin nas konačno poziva da je apartman odmah vrata do vrata. Eto njega, no ne rukujemo se iz opreza, zbog ove umjetne paranoje oko nove gripe za koju još nema cijepiva.  Cura me kasnije nagovara da napravimo đir do grada, trgova, pjaca, kanala, no ja uporno tvrdim da ne želim riskirat Argentinu zbog Venecije, koja nam je takoreći "isprid kuće", i ona moj argument i prihvaća. Ne mogu virovat!..