Zanimljivosti..

Dvostruki agent Popov, Duško Popov

Sean Connery kao James Bonddušan popovZa Nijemce je bio "Ivan", za Engleze "Tricycle". Dušan Popov, koji je mladost proveo u Dubrovniku, provest će drugi svjetski rat u službi Saveznika, dezinformirajući njemačke tajne službe. Kroz akcije "Fortitude" i "Čovjek koji nije postojao" pridonio je porazu Nijemaca i itekako zaslužio neslužbeni naslov najvećeg dvostrukog agenta Drugog svjetskog rata. Prije napada na Pearl Harbor, Duško Popov je osobno obavijestio FBI i njegova ravnatelja Edgara J. Hoovera o skorom japanskom napadu, što ovaj ne vjerujući mladom balkankom špijunu nije prosljedio. Popov je sudjelovao u dezinformiranju na mjestu događaja tijekom savezničkog iskrcavanja u Normandiju u lipnju 1944., čime je unesen kaos u njemačku obranu. Lice njegove svakodnevice tih ratnih godina bila je maska poslovnog čovjeka, žene iz snova, sportski automobili, palače i kockarnice, no stvarno naličje bila su ispitivanja, intrige i špijunaža. Ian Flemming, kojega je u to doba britanska tajna služba MI5 zadužila da ga motri, nije se prevario kada ga je Popov nadahnuo za njegov glasoviti lik Jamesa Bonda. Arhiv, obiteljski dokumenti ili obavijesne službe - koje odnedavno više nisu državna tajna - rekonstrukcije i brojni intervjui danas nam donose život Duška Popova, jednoga od najvećih tajnih agenata Drugog svjetskog rata. Je li ovo bolje od Jamesa Bonda - Mnogo bolje! ...


ŠIFRA TRICIKL

007 se zvao Popov, Duško Popov

Piše: Dejan Stanković / B-92
Izvor: B-92

Duško PopovMonsieur Popov je noćas ponovo viđen kako se u sitne sate iz casina vraća u svoj apartman u društvu ne jedne, nego dvije dame. Tako se makar šuška među poslugom hotela, a tvrdnju potkrepljuju njegovo jutrošnje kašnjenje na doručak i tamni podočnjaci.

Nad Estorilom je inače sunčano jutro, tepko da može biti ljepše. Na hotelskoj terasi Popov uz kavu čita novine: Danas je 18. april 1941. Masna slova kažu: JUGOSLAVIJA KAPITULIRALA - JUGOSLOVENSKA VLADA POBJEGLA U ATENU -  PREDSJEDNIK NOVE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE ANTE PAVELIĆ DAO ZAKLETVU - 700 LUFTWAFFE AVIONA BOMBARDIRALO LONDON.

Popovu verovatno nije lako: Beograd je okupiran, porodica mu je u Dubrovniku gde nisu ni dobrodošli, ni sigurni. NIšta od toga mu se, međutim, ne može pročitati sa lica.  


Estoril

U cieloj ovoj ratnoj gunguli oni koji imaju sreće da se nalaze ovdje, u Portugalu, u Estorilu, povlašteni su: na rivijeri osim visokih palmi i toplog sunca ima pješčanih plaža bez bodljikave žice, hrane bez ograničenja, struje bez restrikcije, promenada bez naoružanih patrola, razgovora bez cenzure i špijunaže bez straha od hapšenja.

palacioRatna kataklizma odavde izgleda kao nekakva nepogoda koja divlja s onu stranu planete. Ovdje dopiru tek njeni odjeci jer je, na opće zadovoljstvo, Dr. Oliveira Salazar proglasio ekvidistantnu neutralnost Portugala u ovom najvećem oružanom sukobu svih veremena, pa, blagodareći njegovoj lukavoj politici u ovom zabačenom kutku Europe vlada mir. 

Palácio je luksuzan hotel, podignut odmah pored casina. Otvoren je prije svega 5-6 godina i stalno je pun, ali nikada nije bilo ovako kao od kada je počeo rat. Posljednjih godina ovu bijelu građevinu nazivaju i špijunskim leglom, ili poetičnije hotelom šapata.

To je zato što su, makar se tako priča, ovde svi - svaki konobar, svaki vratar u bijelim rukavicama, svaki nosač i svaka sobarica, čak i vrtlar, a izgleda i dobar dio gostiju - doušnici neke od mnogobrojnih obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi savezničkih,  osovinskih ili neutralnih zemalja, a poneko radi i za po dvije-tri istovremeno.


Hotel Palácio

Sjedi Monsieur Popov na terasi Hotela i doručkuje, oguglao na ljepotu pogleda koji puca prema zaljevu plitkom kao mladi mjesec, pješčanim plažama, marini i tvrđavi u dubini panorame i brodicama po moru.

Estoril

Obala mirna, bogataški spokojna; ribarska sela pretvorena u luksuznu rivijeru. Uz more idu železničke tračnice i put, a u zaleđu blago zatalasan pejzaž s pogledom na ocean.

Iz bujne vegetacije prirodnog amfiteatra tu i tamo proviruju krovovi raskošnih vila. Sakrivene iza visokih zidova one se izbliza jedva primećuju; najbolje se vjerovatno vide sa pučine, dalekozorom.

Sve to - marina, jedrilice, plavo more, bijeli pijesak, pjenušavi valovi, procvjetali vrtovi i palme što se njišu na vjetru - sve je to kao nekakva kič razglednica. 

Duško PopovGospodin Popov se predstavlja kao jugoslovenski poslovni čovjek, a prema njegovim navikama i manirima, očigledno je da je izuzetno dobrostojeći. Ovdje čeka na mesto u avionu za London gde treba obaviti neka važna trgovačka posla.

On je jedan od omiljenih gostiju hotela, jer je jedan od veoma rijetkih koji iz Estorila odlazi i u njega se vraća; većina ih je ovdje u prolazu, u očekivanju prijevoza za Ameriku.

Neutralnost otvara puteve; ovo je jedina zemlja odakle istoga dana poljeću avioni i za Berlin i za London i odakle je moguće otići morem i zrakom do Amerike.

Moguće je, ali nije nimalo jednostavno, jer su i zrakoplovi i brodovi popunjeni mjesecima unaprijed. Zato hotel i jest tako pun.


Šarena ekipa

U Hotelu raznolika bulumenta prikupljena s sa svih strana. Turista, naravno, nema, a po prirodi stvari, nitko ne zna tko je od gostiju izbjeglica, tko je ovdje poslom a tko je obaveštajac, no nema sumnje da je mreža onih koji se međusobno uhode i potkazuju razgranata i zamršena.

Dva stola dalje doručkuje Ian Fleming, podanik britanske krune. On ovdje, kao, glumi dopisnika nekih novina ili nešto slično. Za njega svi pretpostavljaju da je obavještajac, jer tako i izgleda.

hotel palacio

Najverovatnije mu je zadatak da uhodi Popova: kao slučajno, ima sobu prekoputa njegove i prečesto se sreću da bi to mogla biti slučajnost. Popova to baš i ne uzbuđuje - ima većih briga, a od Britanaca nema što da sakriva.

Popov je britanski tajni agent, što Nijemci, za čiju obaveštajnu službu Abwehr tajno radi, sasvim prirodno, ne znaju. Popov je dakle dvostruki špijun i zadatak mu je da s vremena na vrijeme, u službi Abwehra skoči do Londona da vidi kako tamo stoje stvari, kako Englezi podnose bombardiranje, kakav je moral, ukratko, da pokupi što je više informacija moguće te da se vrati u Portugal i da nacistima podnese izveštaj.

S vremena na vreme on tako ode do Londona i odmah se javi britanskoj kontraobaveštajnoj službi a oni ga opskrbe informacijama za koje žele da stignu do Nijemaca. Ima tu i istinitih podataka, doduše beznačajnih, ima i poluistina, a ima i notornih laži.

Do sada su Njemci, začudo, sve to naivno gutali. S druge strane, on prikuplja informacije od Njemaca i redovno ih dostavlja Englezima. To je kompliciran posao, ali je nevjerojatno dobro plaćen i to od oba poslodavca.

Pitanje je samo dokle će to tako moći. 

Ipak, nikome nije ni na kraj pameti da pomisli da je naš Popov kontraobaveštajac, jer on je prava suprotnost onome kako ljudi zamišljaju špijuna, tajnog agenta, diskretnu, sivu i neprimetnu individuu, koja gleda svuda uokolo sakrivena na primjer, kao ovaj Fleming, iza novina lli filadendrona u hotelskom predvorju.

hotel palacio

A Popov kao da se trudi da privuče pažnju. Vozi bijesne automobile, nevjerojatno je galantan, zavodi najljepše žene i to kad god može po dvije od jednom, ide na utrke, sa svima se pozdravlja i opušteno razgovara, konzumira ozbiljne količine alkohola, redovan je u kockarnici a i po feštama i balovima po rivijeri; reč je o pravom bonvivanu i plejboju.


Lijepe sestre Gabor

Krenuvši u svoju prijepodnevnu šetnju na hodniku susreće porodicu poznanika: otac, majka i dve kćeri, jedna ljepša od druge. To je porodica Gabor, izbjeglice iz Budimpešte. Priča se da su Židovi i da su Horthiju i novim vlastima bez naknade dali svoje tvornice oružja samo da bi ih pustili da izađu iz zemlje. Ovde su već mjesecima, čekaju mesto na brodu za Ameriku

- Jó reggelt, poželi im dobro jutro na mađarskom. 

A mlade Peštanke se djevojački hihoću dok roditelji odgovaraju jednim uzdržanim “Jó reggelt”. I njima je simpatičan, ali je i do njih doprla njegova reputacija ženskaroša i bludnika, pa, razumljivo, gledaju da ga ne puste blizu djevojkama kojima je, po svoj prilici, krajnje zanimljiv; a one njemu još više, posebno ovako u paru.

Zaboravio sam vam reći, Dušku Popovu Njemci su dali tajno ime agent Ivan a Englezi codename Tricycle, baš zbog sklonosti ka menages à trois.

Sada kada znate ovu malu tajnu, možete zamisliti šta se sve njemu mota po glavi pri ovakvom susretu sa sestrama od kojih je jedna, mlađa, okrunjena ljepotica Mađarske za 1936-u.
 

Francuski pilot s bilježnicom

U holu, u fotelji sjedi zavaljen Francuz, čita bedeker. Simpatičan čovjek aristokratskih manira i blagorodne naravi. Pilot po profesiji, a poetska duša – on ovaj kraj zove „Le paradis triste“.

diško popov, agentSvakodnevno ustaje u zoru i ide u obilazak okoline. Stalno sa sobom nosi bilježnicu i nešto u nju zapisuje i crtka. On ne može biti obavještajac, da jeste, ne bi to tako otvoreno radio. Mada, nikad se ne zna. 

 - Bonjour, Popoff, comment ça va?

 - Très bien, Antoine. Et vous?

 - Sutra idem u Sintru, kaže Francuz, Ako je po vodiču suditi to je divno mjesto. Tamo je boravio i Lord Byron. Hoćete li sa mnom?

Popov zna da mu nije do tako ranog ustajanja pa se ispričava obavezama ali poziva prijatnog Francuza da mu se pridruži u šetnji pred ručak, što ovaj prihvaća. Ovako utučenom viestima od kuće, prijaće mu društvo. I tako su naš Popov i francuski zanesenjak proveli prepodne u ugodnoj šetnji uz more. O čemu su razgovarali ne znamo. 


Obrigado, überšvaleru

Duško Popov - Monsieur Popoff, imali ste telefonski poziv. Mademoiselle se nažlost nije predstavila - kaže mu na povratku u hotel recepcioner ljubaznog izraza lica; divljenje prema überšvaleru odaje samo vragolasti bljesak u oku.

 - Obrigado, Manuel - kaže Popov tutkajući mu bakšiš.

Manuel, međutim, ne sanja da pozivi anonimne žene ne najavljuju švaleranciju, već su ugovoreni znak Popovu da te večeri dođe u kockarnicu po instrukcije gdje i kada treba da dođe na sastanak sa svojim spymasterom iz Abwehra.

Pred večeru Popov silazi u bar na piće, kad tamo, gle čuda, opet onaj isti Fleming. Neverojatno trapav Englez, misli Popov. Neverojatno mu je da Britanci pošalju takvog amatera da ga prati.

Ovo je postalo previše očigledno, moglo bi da zapadne za oko Njemcima kojih sigurno ima u blizini. Zato Popov primenjuje stari trik: Nasmješi se Englezu a ovaj, naravno, ispari.

Partija bakare

 - Bonsoir, Monsieur Popov. Bonne chance - kaže službenik osiguranja otvarajući vrata casina.

Fleming, koji je kao i uvjek tu negdje, iza Popova kao sjenka, vjerovatno je primjetio da u unutrašnjem džepu smokinga ovaj nosi nekakav krupniji predmet. Pretpostavlja da je pištolj, ali se vara.

Popov je tog dana, tokom šetnje, a da to nitko, čak ni Francuz s kojim je šetao, nije primjetio, primio svoju britansku plaću80.000 američkih dolara. Strah ga je da nevjerojatnu sumu ostavlja u sobi ili sefu hotela, pa ih svuda nosi sa sobom.

popovStojeći za barom, Popov spazi plavokosu ljepoticu, svoju vezu u Abwheru, gdje sjedi za stolom za rulet i kibicira. Popov se, po dogovoru pridružuje kibicerskom društvu a ona, takođe po dogovoru, baš tada počinje igrati.

Stavlja ulog na 36 – dakle Lisabon - i gubi. Zatim stavlja četiri žetona na 19 – dakle, sutra 19-og travnja. Ponovo gubi. Konačno igra na 16. Znači, četiri sata popodne. Ponovo gubi i nakon tri izgubljene ruke diskretno prestaje ulagati.

Poruka je prenesena. Automobil koji će ga tajno odvesti do šefa će ga čekati na uobičajenom mjestu, na Terreiro do Paço u Lisabonu, sutra u četiri popodne.

Par minuta kasnije plavuša nestaje a Popov, kibicira još malo, a onda odlazi da malo zaigra bakaru za svoju dušu.

Za stolom gdje se igra bakara situacija je sljedeća. Banku drži nekakav Litvanac, izbjeglica: bogat ali jako neugledan čovjek izuzetno niskog rasta. Vjerovatno nije toliko bogat koliko želi da se predstavi ali, kad već ne može izgledom, trudi se da pažnju privuče arogantnim ponašanjem.

Popov ga zna od ranije – ima čudan običaj da kada drži banku, umjesto da kao svi drugi kockari objavi plafon, bahato, kao da u džepu nosi milijune, na sav glas obznani: „Banque ouverte“ odnosno, prihvata se svaki ulog.

Tako čini i sada. Suprotno ustaljenim kockarskim pravilima, krupije bez zadrške poziva ostale igrače da ulože uloge... No, evo ti našeg legende na djelu, naletio mu je, napokon, mali Litvanac, kao as na tricu dinara.

Duško Popov- Pedeset tisuća dolara - kaže Popov bez treptaja kao da ulaže sto dinara, iz džepa vadi svežanj novčanica i diskretno ih stavlja na zelenu čoju. Žamor je prestao. Muha može da se čuje. Svi, bez daha, čekaju šta će se dogoditi.

Litvanac, naravno nema načina da mu parira - nitko razuman ne nosi tolike pare u džepu, čak i ako ih ima. Zato, onako uhvaćen u susjedovom vrtu punom zrelih šipaka, gleda u pod ispred sebe i ne pušta glasa.

Popovu ne preostaje ništa drugo nego da pokupi sav novac sa stola, kako i nalažu pravila igre. I dok ustaje od stola, gunđajući protiv neozbiljnosti uprave kockarnice.

Kreće ka baru, Popov u očima neizbježnog Fleminga, u prolazu hvata izraz dubokog poštovanje čak i oduševljenja. Postoje ljudi koji se pale na bahatost, Fleming je očito jedan od njih.

Te noći Popov je upoznao jednu umiljatu i stidljivu Francukinju, mladu ženu toplog pogleda. Djeluje izgubljena u duhanskom dimu i razvratu gde se očigledno zatekla pogreškom.

Ostatak noći, fina Francusklinja i zavodnik Popov provode ćakulajući u hotelu gde ples traje do zore. Pričaju oni tako, on samouvjeren, ona nekako stidljiva i mazna, i smiješe se jedno drugom pod budnim okom Flemingovim.

Odatle odlaze zajedno. Gdje, ne znamo, a iz pristojnosti ih dalje nećemo pratiti. 


Što je bilo poslije?

zsa zsaBudimpeštanska porodica Gabor napokon je otišla u Ameriku – a sestre su postale holivudske filmske dive: Zsa Zsa i Magda. Zsa Zsa nas je, poslije se doznalo, lagala da je bila miss. No missica je bila za svojih sedam muževa.


ian flemmingIan Fleming
je poslije rata napisao dvadesetak dosadnih romana o agentu 007. Pojedini kritičari smatraju da je najbolja i najživotnija scena iz svih njegovih knjiga ona iz prvog romana "Casino Royale" u kojoj opisuje partiju bakare koja uveliko podseća na ovu.


Među brojnim uslugama koje je Duško Popov učinio Britanskoj Kruni ističe se informacija koja je predvidjela mogućnost pa čak i točan datum japanskog napada na Pearl Harbour.

J. Edgar Hoover, tadašnji direktor FBI-a, inače poznati perverznjak koji je imao naviku da se u slobodno vreme presvlači u tetku, zgoržen nadimkom našeg Tricikla, nazvao ga je pervertitom i o njegova upozorenja se oglušio. Na datum koji je Tricikl predvidio, izveštaj se na najsuroviji način pokazao vjerodostojnim. Hooverova neopreznost i pogrešna procjena koštali su mnogo američkih života.

Duško PopovDuško Popov je poslije rata odlikovan ordenom Britanskog Imperija. U Beograd se nikada nije vratio, makar ne pod svojim imenom. Umro je u Londonu 1981

Hotel Palácio - Još uvijek stoji gde je i bio, još uvijek jednako elegantan, raskošan, uštogljen, sa svim onim uglancanim mramorom, perzijskim tepisima i veličanstvenim dvoranama pod kristalnim lusterima i separeima kao stvorenim za mućkanje.

Prije nekoliko godina, pri rekonstrukciji dijela zgrade otkriveno je, navodno, toliko žica zaostalih od starih prislušnih uređaja da bi se njima mogla višestruko obgrliti zemljina kugla.

 



ŠIFRA TRICIKL

Zovite me Popov, Duško Popov 

Piše: Denis Kuljiš / Jutarnji List
Izvor;: Jutarnji List

Kad je 1953. godine u Londonu izašla tanka knjižica, otisnuta na lošem papiru, pod naslovom “Casino Royale”, nitko nije mogao pogoditi da će od tog kratkog i neuglednog špijunskog krimića nastati fenomenalan knjižarski i filmski ciklus, bez premca u dvadesetom stoljeću.

Duško Popov

Dubrovčanin Duško Popov, dvostruki špijun čiji je život inspriirao Iana Fleminga za lik James Bonda


Bila je to prva knjiga serije o tajnom agentu Jamesu Bondu. Ian Fleming napisao je o njemu ukupno dvanaest romana i dvije zbirke kratkih priča, a prije nego je 1966. umro u 56. godini, rastrojen cugom i otrovan cigaretama koje je pripaljivao jednu na drugu, dočekavši kraj na svom raskošnom karipskom imanju Goldeneye na Jamajci, gdje se znao odmarati i predsjednik engleske vlade Anthony Eden, prodao je filmska prava producentima Harryju Saltzmanu i Albertu
Broccoliju
, koji su na njima namlatili milijarde.


Nezadovoljan  filmom

Prvo je ekraniziran “Dr. No”, šesti Flemingov roman, a umjesto Davida Nivena ili Rogera Moorea, koje je pisac predlagao za glavnu ulogu, uzeli su manje poznatog, jeftinijeg, tada tridesetdvogodišnjeg škotskog karakternog glumca Seana Conneryja.
 

Duško Popov

Duško Popov na Bahamima 1974., u predahu između brojnih promocija njegove vrlo uspješne  knjige ‘Spy/Counterspy’

 

Fleming je za lik negativca, kineskog ludog učenjaka dr. Noa, ponudio svog bratića Cristophera Leeja, nezaboravnog vampira iz engleskih horor-filmova, a svog vjenčanog kuma, susjeda na Jamajci, genijalnog glumca, pisca i redatelja Noela Cowarda pokušao je ubaciti za ulogu šefa tajne službe, koji umjesto imena ima samo kod “M”, ali ni to nije uspjelo, jer je filmaše teško krstiti, pa pisce uvijek razočara uprizorenje njihovih djela.

Zapravo, Fleming očito nije shvatio da se tu radi o novom filmskom žanru: filmovi o Bondu bili su prvi techno-thrilleri, gdje je najvažnija akcija, specijalni efekti, te mačke, također nepoznate, ali spektakularno građene - igra se na fetišizaciju seksa i nasilja, što je, uostalom, prisutno i u Flemingovu književnom predlošku, ali na diskretniji način.
 

Duško Popov

Početkom 60-ih u dvorcu Castellaras Popov i njegova glamurozna žena Jill održavali su zabave za visoko društvo


Kad je “Casino Royale” izašao kao pulp-fiction, romančić na jeftinu papiru, u depresivnoj poratnoj Engleskoj gdje se hrana još prodavala na točkice, nitko zaista nije mogao naslutiti da će tajni agent britanske obavještajne službe MI6 pod kodnim brojem 007, postati najpoznatija globalna pop-figura modernog doba, a njegov prefiks najpoželjnija automobilska registarska oznaka za svakog mladog gulamfera koji vozi nabrijani sportski automobil, od Kuala Lumpura do Širokog Brijega!


Veliki pisci - špijuni!

“Nula-nula” označava agenta ovlaštenog da fizički likvidira svoje protivnike. To je autor romana izmislio, a gotovo sve ostalo što je opisao bilo je istinito, ili vrlo uvjerljivo, budući da je Ian Lancaster Fleming doista radio za britansku tajnu službu koja ga je, još 1939. godine, kao rezervnog oficira uzela u svoj pomorski odjel, pa ubrzo unaprijedila u čin Commandera (ekvivalent potpukovniku) koji ima i fikcionalni James Bond.
 

Duško Popov

Nekad prestižna Gradska kavana u Dubrovniku: Duško Popov i njegov obožavani brat Ivo neposredno prije rata


Rođen u bankarskoj obitelji 1908. u najfinijoj londonskoj četvrti Mayfair kao sin zastupnika u parlamentu (koji će poginuti u Prvom svjetskom ratu), Fleming je pohađao elitnu srednju školu Eaton, gdje se isticao u sportovima, a zatim se upisao na vojnu akademiju, pa je napustio te otišao u Austriju i Švicarsku, gdje je učio jezike, pripremajući se za diplomatsku službu.

No, nije se kvalificirao, pa se zaposlio kod Reutersa, koji ga 1933. šalje za dopisnika u Moskvu. Opet u Londonu, okušao se kao broker na burzi. Budući da je bio član ekskluzivnog kluba Boodle’s, ondje su ga, praktički automatski, regrutirali u tajnu službu na početku rata.

Tako se 1942. zatekao u Lisabonu gdje je obavještajni rezident bio - Graham Green, poslije veliki engleski pisac, što pokazuje kakvu ti literarnu spremu daje Secret Intelligence Service, za koji je radio i John Le Carre!


Komunistički  novac u kasinu

Najdramatičniji prizor u zapletu romana “Casino Royale”, scena kad Bond u francuskom kazinu “razbija banku” komunističkog agenta pod nadimkom “Le Chiffre” - kao nepopravljivi hazarder, on igra u novac koji su mu Sovjeti dali da financira lijeve sindikate - autentičan je motiv.
 

Duško Popov

Poput filmskog tajnog agenta i Popov je bio sjajan sportaš: 1942., u vrijeme dubokog razočaranja američkim FBI-em, skija u  Idahou 


Na svoje oči, Fleming je, naime, vidio sličnu paradu koju je u lisabonskom kazinu Estoril izveo “možda najveći britanski špijun Drugog svjetskog rata”, Dubrovčanin Duško Popov
  

Po njemu je, više nego prema vlastitim iskustvima čovjeka iz centrale, Fleming i kreirao lik James Bonda, lik nevjerojatno smionog avanturista, nezajažljivog ženskara i bonvivana, tajnog agenta kojega britanska obavještajna služba smatra svojim vrhunskim operativcem!

Duško PopovKao osobnu vezu, njegov “case officer”, vodio ga je sam Dick White, koji je poslije rata postao glavni šef britanske špijunaže.

Ocjenu Duškove enormne vrijednosti za saveznike dao je pak Sir John Masterman. On je upravljao “Operacijom Double-Cross”, koju je opisao u knjizi što je objavljena 1972. godine pa postala svjetski bestseler.

Tek tada je, naime, deklasificirana strogo čuvana tajna da su Englezi za vrijeme rata zaplijenili njemački šifrantski uređaj “Enigma”, pa uz pomoć podataka koje su pribavljali s tom spravom, počeli Nijemce filati poluistinama i lažima preko mreže dvostrukih agenata koju je vodio Duško Popov, pod kodnim imenom “Tricikl”.

Dopustio je da ga u Jugoslaviji i Njemačkoj gdje je studirao još prije rata zavrbuje njemačka vojna obavještajna služba Abwehr, pa se zatim stavio na raspolaganje Englezima, koji su ga pretvorili u tobožnjeg šefa njemačke špijunske mreže u Britaniji.
 

Ian Flemming na setu Jamesa Bonda

Ian Fleming u početku je dolazio na snimanja filmova o Jamesu Bondu


Iz Lisabona u neutralnom Portugalu, odakle se letjelo putničkom linijom, Popov je u Englesku nosio goleme svote novca koje su Nijemci slali agentima njegove fantomske mreže.

Pokupivši novac od majora Ludovica Von Karsthoffa, svoje lisabonske veze, Duško je došao u kazino Estoril sa 38.000 dolara - upravo fantastična svota u ono vrijeme, današnjih barem milijun dolara.

Za stolom za baccarat sjedio je u kazinu jedan odvratni Litvanac, njemački druker, koji se tu često razmetao otvarajući banku riječima “Banque ouverte!” Ulozi su neograničeni! Popov je tresnuo na stol Abwehrovu kuvertu s parama, pa je Litvanac morao pobjeći osramoćen, jer nije mogao kontrirarti odgovarajućim fondovima.


Velike ratne zasluge

Duško PopovNaslonjen na zid, tu je scenu promatrao mladi britanski pomorski oficir u civilu, Ian Fleming, pomoćnik Grahama Greena koji je dotle kod kuće pisao čuveni špijunski roman “Ministarstvo straha”, koje će Fritz Lang ekranizirati 1944. dok je “Treći čovjek” tada još pet godina u budućnosti…

Zahvaljujući Popovu, Abwher cijeli rat u Engleskoj nije uspio aktivirati nijednog agenta. Svi su novac primali preko Duška i kontraobavještajna služba MI5 lako ih je preokrenula, pa u operaciji “XX” (Double-Cross) uspjela vješto posredovanim izmišljotinama navesti Generalštab njemačke vojske na zaključak kako će invazija, poslije diverzije u Normandiji, zapravo biti izvedena kod Calaisa.

Prvih kritičnih dana iskrcavanja, Oberkommando der Wehrmacht stoga nije dopustio da se u borbu uvede elitni SS-oklopni korpus Seppa Dietricha, čuvajući ga u rezervi.

Za te zasluge, Popov je 1947. odlikovan Redom britanskog orla (OBE), koji mu zbog povjerljive prirode njegove misije, nije redovito uručen u Buckinghamskoj palači, nego na privatnoj ceremoniji u londonskom hotelu Ritz.
 


Duško Popov s obitelji
Duško Popov s obitelji