Zanimljivosti..

Rambo Amadeus: Tajkuni se plaše da ih ne otrujemo

- Moj koncert je kao porcija slanih srdela. Ne valja jes’ puno, ne valja ni svaki dan, ali svako malo čo’ek se zaželi tog ukusa, koji je u biti stalno isti, ali ipak svaki put malo različit. Jer ukus i ljepota su ipak u mozgu onoga koji uživa, a ne u samoj srdeli - kazao je Rambo Amadeus u intervjuu za “Slobodnu Dalmaciju” u kojem se posebno “otvorio” na temu zaštite prirode i kulturne baštine, te je išao toliko daleko da je javno objavio i tekst svoje oporuke. Megacarski! ...


SVJETSKOG MEGACARA UHVATILI SMO NA HRVATSKOJ TURNEJI

RAMBO AMADEUS:

Tajkuni se plaše da ih ne otrujemo


Piše: Stipe Juras / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


•• Rambo, dolazite u Dalmaciju, Zadar, ali i ‘Boogalo’ u Zagrebu vrlo skoro. Oni koji su vas lani već vidjeli, što mogu očekivati na još jednom vašem koncertu?

Rambo Amadeus- Moj koncert je kao porcija slanih srdela. Ne valja jes’ puno, ne valja ni svaki dan, ali svako malo čo’ek se zaželi tog ukusa, koji je u biti stalno isti, ali ipak svaki put malo različit. Jer ukus i ljepota su ipak u mozgu onoga koji uživa, a ne u samoj srdeli. Dakle, moja publika zna tačno na što dolazi. Na porciju usoljenog humora i funky groova, na relaksiranu i zajebantsku atmosferu, ipak uz neophodnu dozu oporog vonja sardeline usmrđene iznutrice, to jest kritike društvenih prilika podneblja.


•• Zadnji sam vas put gledao 2008. na UFO festivalu u Osijeku. Imali ste jednu zanimljivu maratonsku pjesmu o djetetu koje želi od staraca dobiti kompjutor. Kroz cijelu pjesmu osjetio se stav ismijavanja interneta, kompjutora i napretka?

- Djeca previše sjede za kompjuterom, premalo se kreću, krive kičmu, postaju debela i depresivna, sve je postalo virtualno, dok život, pravih mirisa, ukusa i taktilnih senzacija prolazi neprimijećeno pored njih.


•• Vaše web stranice uredno su ažurirane. Kosi li se sve to s vašim koncertnim ismijavanjima tehnike?

- Naravno da ne. Dinamitom se prave tuneli za putove, ali jednako se njime i ubijaju nedužni. Ja sam za tehnologiju, ali protiv zloupotrebe. Prodavati djeci igrice pune nasilja, samo radi profita, zloupotreba je tehnologije. Poslati tetki meil, umjesto da tovarimo poštara kao magarca kartolinama, nije za kritiku.


•• Gotovo svaki novi album izdali ste za nekoga drugog izdavača. Je li razlog to što nisu bili spremni pratiti vaše apetite?

- Nije važan dobar apetit, važna je i uredna stolica. A da bi čovjek imao urednu stolicu, mora bit umjeren u apetitu. Izdavaštvo je ionako, zahvaljujući internetu, otišlo kvragu, moja radoznalost da pronađem izdavača koji je u toku tehnološkog razvoja rezultira činjenicom da ih mijenjam kao mačka muževe.


•• U jednom intervjuu naveli ste da nikada niste aplicirali ministarstvima da financijski pomognu vaše stvaralaštvo?

- Zapravo je u pitanju bila moja skromnost, mislio sam da ono što radim nema nikakav društveni značaj, pa sam sebe prepustio pukom tržištu. Valjda ću se vremenom opametiti.


•• Jesu li vam naočale sastavni dio imagea pa vam se dioptrija uopće više ne skida, iako zahvat traje 10 sekundi?

- Traje 10 sekundi, ali čekam da prođe 10 godina od prvog laserskog zahvata, da vidim jel se dioptrija pacijentima vraća i ima li kakvih oštećenja zbog toga. Ako je sve O.K., naravno da ću se osloboditi ove idiotske instalacije na glavi, samo budala može misliti da to muškarcu lijepo stoji.


•• Imenjak Amadeus proslavio je 250. godišnjicu, a drugi imenjak, Rambo, najavio je novi nastavak iduće godine. Kada biste imali priliku raditi soundtrack za Ramba, na što bi on sličio?

- Na podivljalog Mozarta, ako bi mi uspjelo.


•• Sve više se u svojim glazbenim izričajima okrećete jazz glazbi. Hoće li to približavanje dovesti i do konačnog stapanja ili je to tek trenutačna faza i razdoblje života?

- Pojma nemam. Svaki čovjek razvija se onoliko koliko mu dozvoli talent. Zato sam se ja i razvio u zajebanta, a ne u ozbiljnog muzičara, jer toliko talent odobrava.

•• Mladi baš i ne vole jazz, ali na vašim koncertima uživaju u njemu. Kako objašnjavate taj fenomen?

- Omladina trpi junački moje muzičke pokušaje, zbog porcije onih slanih sardela o kojima sam pričao.


•• Piratsko internetsko skidanje glazbe danas je nezaobilazno.

- Ja sam postavio sve svoje albume da se skinu besplatno s mog sajta www.ramboamadeus.com. Zbog toga ponekad dođe do zagušenja servera, ali kasno po noći ide lakše. Uopće ne očekujem od svoje publike da kupuje bilo što. Očekujem od svoje publike da razmišlja svojom glavom i jako mi je važno da mi vjeruje. Prosto, svoj uspjeh mjerim količinom povjerenja koju dobijam od publike.

- Srećom, moja karijera savjetnika, konzultanta u marketingu, prilično pokriva kućni budžet, pa nisam prinuđen gledati na ovu moju javnu aktivnost samo kroz novac. Meni je svaki nastup pred publikom prije svega psihoterapija, uz vjeru da mi je ovaj posao misionarski, čudnim spletom okolnosti odavno određen i nepromjenljiv, sudbinski.


•• Često na koncertima nove pjesme svirate mnogo prije izlaska albuma. Je li to isto na neki način odgajanje zadovoljnog posjetitelja da te pjesme kupi kad album izađe ili potreba da se vidi kakva je reakcija na njih i hoće li pjesme uopće ići na album?

- Ni jedno ni drugo. Čim smislim pjesmu, moram je izvoditi, ne podnosim to kalkuliranje i čekanje da se prvo snimi spot ili da se vrti na radiju, ta ukiseljena estradna procedura koja vas tjera da pjesmu stavljate u salamuru dosadna mi je i nemam strpljenja da radim na taj način.


•• Ekološki ste, barem prema stavovima, pjesmama i porukama s web stranice, jako angažirani. Kao ljubitelj jedrenja i mora, kako gledate na velike i potencijalno opasne projekte, kao projekt ‘Družbe Adria’?

- Pojma nemam šta je projekt Družbe Adria, ali sam veliki protivnik betoniranja, gradnje velikih hotelčina, privatiziranja obale. Eto kako je Španjolska uništila turizam megalomanskom gradnjom, sad sav taj beton, apartmani, diskoteke i barovi stoje prazni. Ne bi bilo dobro da se to dogodi i ovom, najljepšem dijelu svijeta.

- U Boki je samo svjetska ekonomska kriza uspjela da zaustavi nekontroliranu gradnju, inače bi bili vjerovatno već kompletno betonirani. Jer bogataše boli ona stvar za prirodu, ekologiju, njihovi mozgovi imaju karakter insekata, samo gledaju svoj kratkoročni profit. Ne zanima ih sudbina praunuka. To su skorojevići koji misle da sve s njima počinje i završava se, svoje se prošlosti stide, pa budućnost i ne razmatraju, plašim se da će morati silom neko da ih zaustavlja, jer sami neće stati.

- Naročito mi na nerve idu motorne jahtetine i gliseri koji kopaju more, ruše valovima obalu, zagađuju kaljužinom, prosto ne razumijem kratkovidost vlasti kako ne naplaćuju vezove i dozvole za plovidbu po konjskoj snazi i brutoregistarskoj toni, a ne po dužnome metru broda. Tako jednako plaća vez ili dozvolu za plovidbu neki leut ili ribarska gajeta kao gliser sa motorom od 500 konja, elegantna jedrilica sa motorom od 100 konja plaća isto kao monstruozne mašine iste dužine, sa motorima od 4-5000 konja. Dolaze nam tu prekooceanskim jahtama, pa se motaju oko škojeva koji su manji od njihovih brodova, meni to ne liči na turizam nego na okupaciju. Pitam se ima li u stvari iko više snage da stane na kraj samovolji i razmetljivosti tih bogatuna.

- Tužno je da Boka i Dalmacija, biseri svjetske prirodne i povijesne baštine, postaju poligon za iživljavanje kapitalista i njihovih razmaženih konkubina. Još da neko ima korist od njih? Da nije možda neka baba izdala sobu ili prodala kilo smokava nekom od njih. Ne bojte se, ti nose sve sa sobom, plaše se da ih ne otrujemo. I ja bi se plašio na njihovom mjestu. Kao što vidite, ova tema me jako boli, jer Jadran smatram i svojom kolijevkom, i kućom, i baštinom, i grobom, tako da i moj testament ima samo 3-4 rečenice.

Rambo ŽAmadeus na turneji je po Hrvatskoj

- “Djeco i unuci, samo se hohštapleri oslanjaju na nasljedstvo, ako vas je ćaća dobro odgajao, živjet ćete od svoga rada i svoje pameti, a ovo sirotinje što vam ostavljam bratski ćete podijeliti bez advokata, ako ste budale, nek vam advokati uzmu sve. Kad umrem, nemojte se zajebavat, slučajno da me u zemlju bacate, ko krtolu. Nego pepeo u more, i to 12 milja od obale, da me ne svojataju raznorazni lokalni političarčići i falsifikatori povijesti. Ako neko baš navali da mi oda počast, može, ali barkom, i to na jedra ili vesla, jer vi znate koliko je vaš ćaća preziro moćne motore s unutarnjim sagorijevanjem, i njihove vlasnike”.

 

•• U četvrtak, 1.10., nastupate u Zadru, zatim u Murteru. Što vas ovdje vuče? Možda ljubav prema jedrenju?

- Kakav je to put doći iz Boke u Dalmaciju? Prije 100 godina je vapor jednom dnevno burdižavo na liniji Bar, Petrovac, Kotor, Zelenika, Molunat, Cavtat, Dubrovnik. Tamo se hvatao drugi vapor za Mljet, Korčulu, Supetar i Split, od Splita do Zadra opet je lako bilo doći. Putovali su ljudi, radni narod, žene, djeca, babetine, brod je uvijek bio pun ko oko.

- Sad je ambijent malo upleten u tu mrežu nametnutih društvenih okolnosti, ali suštinski je sve na svome mjestu. Ribari idu na ribanje, težaci prave maslinovo ulje i suše pršute. Samo nam političari i tajkuni pričaju svoje bajke u kojima se hepiend odnosi samo na njih, pa sve djeluje čudno. Vama je čudno što sam često po Dalmaciji, to je kao da se ja čudim kako to da se u Splitu igraju briškula i trešeta, ili da se suše smokve i sole sardele na Murteru, a ne samo u Boki.


•• Turbofolk, ta čuvena riječ koja te prati kroz karijeru, kojoj si (ako postoji još netko tko to ne zna) upravo ti nadjenuo ime, u Zadru, za razliku od čitave Hrvatske, nikada nije uzela u glazbenom smislu previše maha. Kako ti gledaš na to?

- Varate se. Turbofolk ima razne oblike i agregatna stanja, ušao je u sve pore društva, poprima nevjerovatne oblike. Ima ga svuda, u čitavom svijetu, bez izuzetka, jer turbofolk nije samo elektro-etno-muzika sa istoka, turbofolk je sve ono što je ispod granice dobrog ukusa, nemojte mene tjerati da vam ja nabrajam vaš domaći, lokalni turbofolk, ne bi bilo pristojno s moje strane. Seljaka ima svuda, u svakom gradu i svakoj državi, oni su dominantni, samo je pitanje da li im se dozvoli da oni kreiraju kulturnu politiku ili ne.


•• Često se znate osvrnuti na probleme djece iz miješanih brakova na području bivše Jugoslavije, napominjući da ste i sami jedan od takvih.

- Pa, nacionalističku euforiju sistematski šire tajkuni, bogataši, ljudi koji hoće da skrenu temu sa glavnog pitanja: kako su oni došli do para? E, da se to pitanje ne bi potezalo, da bi se pljačkanje narodne imovine izvršilo do kraja i bespovratno, radnička klasa nema pravo misliti ni o čemu drugom nego da se prebrojava ko se kako krsti i kome je i odakle djeda i baba. Kapital i nacionalizam su dvije sestre usidjelice, u svom suludom kolu igraju i hvataju naivnog mladoženju, radničku klasu, vrteći mu mozak i prazneći džepove.


•• Gotovo većina vaših zadnjih intervjua završila je pitanjem što je s vašim službenim frizerom, pa ću se eto i ja drznuti?

- Ja sam svoj službeni frizer. Niko me ne šiša i ja ne šišam nikoga.

Povezani članci

Who's Online

We have 171 guests and one member online

  • admin