Zanimljivosti..

Marko i Antonela u zemlji gaučosa

Krenuli smo iz Splita preko Zagreba, Ljubljane pa sve do Venecije u kojoj smo već prije par mjeseci rezervirali smještaj računajući da ćemo se odmoriti te malo otkriti taj poseban grad na rubu Jadranskog mora. Nikad se ne zna, preko granica prelazimo, dokumente pokazujemo, dolazimo do grada, izlazimo iz autobusa, stali nešto malo čalabrcnit, prigrist na odjelu brze hrane, ne moš uvijek ni zdravo jesti kao u ćaćinoj konobi..
Odlazimo do apartmana, no nitko ne otvara! Hvata nas jeza kao i sami grad u kojem je zbog korone većina radnji zatvorena do daljnjeg. A kako nam nitko ne otvara, a na pravoj smo adresi, polako se spremamo uhvatit crtu i spremamo plan-B koji je zasad - spavanje na aerodromu.
Zakoračimo doslovce par metara kad ono s balkona naš Air-Bnb domaćin nas konačno poziva da je apartman odmah vrata do vrata. Eto njega, no ne rukujemo se iz opreza, zbog ove umjetne paranoje oko nove gripe za koju još nema cijepiva.  Cura me kasnije nagovara da napravimo đir do grada, trgova, pjaca, kanala, no ja uporno tvrdim da ne želim riskirat Argentinu zbog Venecije, koja nam je takoreći "isprid kuće", i ona moj argument i prihvaća. Ne mogu virovat!..

Povratak u zemlju tanga, baluna i vedrih ljudi (2)

Piše: Marko Kadić
Foto: Marko Kadić

 
Prolaze sati i valjalo bi malo izać, barenko skoknit do neke njihove Rivice, barenko do dućana. Odlazim ja kao pravi "macho" muškarac kojemu ništa, ma ni gajba corone, ne može. Uzimam nagubac (naravno s logom OPG Konoba Kadić, a ne neki tamo falši, komercijalni), ulazim u dućan i sam sebi parim redikul, jer samo ja i par azijata nosimo maske preko usta. Uzimam vino i vodu za radit bevandu te se vraćam u svoju sigurnu Venecijansku bazu, u naše malo airbnb ljubavno gnjezdo..

Ujutro smo rano krenuli put zračne luke Marco Polo. Let od Venecije do Rima nam je prošao bez ikakvog problema te bez "virusne kontrole". Nakon njega imamo malu pauzu koju provodimo po izvrsno napravljenoj duty free zoni na aerodromu koja je puna prekrasnih dućana koji doslovce mame pare, naše ljetnim konobarenjem teško stečne euriće, no nekako smo se othrvali toj napasti i napokon dočekali let za našu konačnu destinaciju, a to je "Pariz južne hemisfere" - Buenos Aires!



Letimo 13 sati uz turbulencije preko Hamzine Sahare te turbulencije kod Jairovog Brazila, ali na kraju sretno stižemo. Dočekali smo i to te polako izlazimo iz aviona uz ispunjenu zdravstvenu anketu koje su nam podjelile stjuardese, u svrhu bolje kontrole putnika te ovog novog, famoznog virusa.

Muči nas neka zlosutna sumnja da nismo usput ipak pokupili od nekog neku fibricu te da nas ovi ne ostave negdje u pripizdini u karanteni 14 od 15 dana, taman toliko koliko smo mislili provesti u Argentini... nervoza jedna, prava.

Pred izlazom cura mi govori: "evo pregledavaju ljude i mjere im fibru".. Ufff.. ako je nisan dobija od tog straha u tih par sekundi, neću nikad, ha-ha, no ipak smo prošli zdravo i lišo te nastavili naše putešestvije po zemlji gaučosa!




                 * * *

Nastavak argentinskih pustolovina Marka Kadića i najdraže mu Antonele slijedi uskoro.. u epizodi "Tango i Cash na širokim ulicama Buenos Airesa".

Povezani članci

Who's Online

We have 143 guests and no members online