Zanimljivosti..

Ususret rendesu sa Željeznom Djevom

Iron MaideneddieMa kakvi Beatlesi, Rolling Stonesi i Led Zeppelini, najveći band u povijesti rock 'n' rolla su stare metalčine Iron Maiden. Njihovi albumi se prodaju u deveteroznamenkastim ciframa o kojima kojekakvi Duran Durani nekada i 50 Centi danas mogu samo sanjati; koncerti su im posjećeniji od Eiffelovog tornja u jeku turističke sezone, a maskota Eddie i stilirizirani natpis Iron Maiden poznatiji su i isplativiji trademark čak i od isplaženog jezika Rolling Stonesa. Kako im je to pošlo za rukom unatoč upornom ignoriranju od strane mainstream medija i zašto je njihov dolazak u Split toliko važan, pokušajte iščitati 'između redaka' sažetog biografskog teksta kojeg vam predstavljamo u nastavku ...

USUSRET RENDESU SA ŽELJEZNOM DJEVOM

Piše: Ante Čikotić Chiko

iron maidenLegenda o Iron Maidenu je začeta davnih sedamdesetih, u vrlo zahebanom vremenu za heavy metal. Naime, publika štufa instrumentalističkog preseravanja i beskrajnih gitarskih sola stare garde metalaca (tu se u prvom redu misli na Led Zeppeline, Black Sabbath i Deep Purple), sve se više okretala nekim novim momcima skromnog glazbenog znanja koji su svoju sviračku nesposobnost debelo kompenzirali neiscrpnom energijom i buntovnim 'ma idi u p*čku materinu' stavom. Da, pogodili ste, riječ je o punkerima. Bilo je to zlatno doba fanzina, šigureca, 'rokeza' i minimalističke troakorde estetike. Kosijaneri su bili stvar prošlosti, izumrli rock dinosauri koje je sa lica Zemlje pomela punkerska kataklizma.

Međutim, iako gurnuti u debeli underground, metalci nisu namjeravali priznati poraz. Shvatili su da punk mogu poraziti samo ako doslovce usisaju njegov visokooktanski energetski naboj bez da idu nauštrb sviračkoj virtuoznosti koju su oduvijek zagovarali.

tropperTako je rođen NWOBHM (New Wave Of British Heavy Metal, iliti po naški 'Novi val britanskog heavy metala'), revolucionalni teškometalni žanr poslije kojeg u rock univerzumu više ništa neće biti isto.

Kao svoj manifest zagovaratelji teškometalne obnove izdali su kultnu kompilaciju 'Metal For Muthas' (1980.) na koju su uvrštene čak dvije pjesme mladog i perspektivnog metal banda nazvanog po željeznoj djevi, spravi za mučenje jako popularnoj u 18. i 19. stoljeću. Od tog trenutka su se stvari za Iron Maiden počele odvijati jako brzo.

Zahvaljujući gostovanju na 'Metal For Muthas' kao i u rekordnom vremenu rasprodanom EP-ju 'The Soundhouse Tapes' (1979.) , Maidenovci su upali u oko lovcima na talente iz diskografske kuće EMI pod čijim se okriljem i dan danas nalaze, a za koju su davne 1980. izdali eponimni debi album na kojem su udarili temelje cjelokupnoj svojoj budućoj estetici: žestoki riffovi, tutnjava bubnjeva, moćna gitarska sola, te naslovnica u izvedbi Dereka Riggsa sa karakterističnim logom i glavom najpoznatijeg čudovišta rock 'n' rolla, legendarnog Eddiea.

Zvijezde su bile rođene!

KillersNošeni plimnim valom NWOBHM, skupa sa kolegama iz Judas Priesta, Angel Witcha, Saxona, Def Lepparda, Motorheada, Diamond Heada, Demona, Ravena, Tygers Of Pan Tanga, Samsona, Preying Mantisa i Venoma, Maideni gotovo preko noći postaju jako tražena, vruća glazbena roba. Bio je to status kojeg će idući album 'Killers' (1980.) samo podebljati.

Ali unatoč dvoma sjajnim pločama i hordi obožavatelja koja rapidno raste, nije sve baš med i mlijeko za bandovog lidera/utemeljitelja Steve Harrisa (nekad braniča, a danas vjernog navijača West Hama, što objašnjava njegovu trajnu fascinaciju Slavenom Bilićem).

Stalne personalne promjene u sastavu mu zadaju poprilične glavobolje, a da bi stvar bila još i gora pjevač Paul Di'Anno šmrče i loče žešće od Pacinovog Scarefacea, pa je Harris primoran na njegovo mjesto dovesti Brucea Dickinsona, moćni glas iz konkurentskog NWOBHM banda Samson u čijem životopisu stoji da je književnik, scenarist, diplomirani povjesničar (ili njegovim riječima: 'Možeš li mene zamislit kao profesora? Možda bih i ličio na neku umnu facu kada bih se ošišao, ali što da napravim s psovanjem' (citat preuzet iz 'Heavy Metal enciklopedije', Studio Grafičkih ideja, Zagreb, 1995.; autora Mirela Komada i Marina Jukića)), engleski reprezentativac u mačevanju, karataš (crni pojas), te profesionalni pilot koji ekipu iz banda razvozi po turnejama. Impresivno, zar ne?

iron maidenDolazak Dickinsona se pokazao kao izniman zgoditak. Em su mu fanovi doslovno jeli iz ruke (legendarni povik 'Scream for me' i odgovor publike postali su svojevrsni Bruceov trademark), em je njegov debitantski rad s Maidenima, ploča 'The Number Of The Beast' (1982.) (ocijenjena u magazinu 'Melody Maker' sa šest od pet zvijezdica(!!!)) postala prvi bandov 'number one' album. Ne bez razloga. Riječ je o ubitačno dobroj kolekciji heavy metal klasika koja bi bez ikakvih problema mogla konkurirati i za najbolju rock ploču ikada.

Međutim, takvo mišljenje nije dijelila hrpa maloumnih kretena i religijski fanatika koji su palili i uništavali ovaj vrhunski komad umjetnosti proglašavajući ga sotonističkim i tvrdeći da se na njemu, kao i na većini heavy metal ploča, može čuti veličanje Sotone ukoliko ga se zavrti unatrag.

Kad su uvidjeli da se te usijane glave ne može urazumiti dijalogom i racionalnim argumentacijama, Maideni su im lansirali odjeb pjesmom 'Still Life' s idućeg ''Peace Of Mind'' (1983.) albuma na čijem se početku može čuti kako novi bubnjar (i prije svega veliki šaljivđija i zajebant) Nicko McBrain imitira ugandskog diktatora Idi Amina, ali samo ukoliko se ploča pusti unatrag. U suprotnom nećete ćuti ništa osim nerazgovjetnog mrmljanja.

iron maiden

Osim po tom sprdu i dolasku novog bubnjara, 'Peace Of Mind' će ostati upamćen i kao prvi od četiri studijska albuma koja će odraditi kultna i definitivno najbolja postava Iron Maidena u sastavu:

Bruce Dickinson – vokal
Steve Harris – bas
Dave Murray – gitara
Adrian Smith – gitara
Nicko McBrain – bubnjevi

Na krilima komercijalnog uspjeha 'Peace Of Minda' navedena ekipa je snimila još jedan teškometalni klasik, album 'Powerslave' (1984.) popraćen sa epskim World Slavery Tourom.

Monumentalni stage uređen u staroegipatskom stilu, do tada neviđena rasvjeta i razglas, te golemo prateće osoblje i band ugurani u 6 kamiona i 5 autobusa, putovali su svijetom 322 dana što je period u kojem su Maideni svirali pred publikom 25 zemalja, prešli oko 100 000 milja, spavali u 7 778 hotelskih soba, potrošili 6 392 gitarske žice, 3 760 palica za bubnjeve, 3 008 trzalica, 50 000 limenki piva, 30 000 sokova, 6 000 boca mlijeka, 2 500 pakovanja juicea i tone hrane; a sve kako bi World Slavery Tour zaradila prestižnu etiketu jedne od najspektakularnijih turneja u povijesti rock 'n' rolla.

life after death

Za buduće generacije komadić te epske odiseje ostat će sačuvan na izvrsnom 'živom' albumu 'Live After Death' iz 1985. Bio je to vrhunac 'klasičnometalne' Iron Maiden faze i band je shvatio da je vrijeme za promjene.

A one su došle u vidu amerikaniziranog 'Somewhere In Time' (1986.) albuma. Na njemu su Maideni u potpunosti napustili NWOBHM doktrinu priklonivši se u to vrijeme dominantnoj američkoj inačici tradicionalnog heavy metala. To je značilo osjetno ublažavanje zvuka, sterilnu, prezaslađenu produkciju, te korištenje bass i guitar syntheva, što je dio fanova shvatio kao izdaju izvornih načela, jer su se u to vrijeme synthesizeri smatrali instrumentima za p*čkice, a ne za prave metalce.

Unatoč tome, album je imao izniman komercijalni potencijal, pa čak ni spomenuta zastranjenja nisu utjecala na Iron Maidenovu reputaciju nedodirljivih heavy metal bogova.

Na takvoj vjernosti band se fanovim zahvalio još jednom spektakularnom turnejom naslovljenom 'Somewhere On Tour' koja ih je po prvi put u njihovoj karijeri dovela do Hrvatske.

Iron Maiden

Svirka je održana 11.09.1986. u zagrebačkoj velikoj dvorani Doma Sportova pred oko 6 000 posjetitelja i prepričavat će se kao legendarna sve do 'Give Me Ed...'til I'm Dead Toura' koji ih je 17.06.2003. ponovno doveo u Hrvatsku, ovaj put na Gradski stadion u Velikoj Gorici pred 14 000 nabrijanih fanova i nekoliko još nabrijanijih dugoraćana, ali o tome nešto više neki drugi put.

Sad ćemo pak napisat riječ - dvije o 'Seventh Son Of A Seventh Son' albumu iz 1988. kojeg se možda sjećate s naše top liste najboljih teškometalnih ploča na čijem se vrhu ponosno kočoperio. Ne bez razloga. To uistinu JEST najbolji heavy metal album, s prekrasnom naslovnicom i izrazito kompleksnom glazbenom i tekstualnom strukturom. S njim je Iron Maiden dostigao svoj vrhunac, a kad si na vrhu postoji samo jedan smjer – prema dolje.

Samostalnu karijeru prvi je pokrenuo Adrian Smith izdavši sa svojim A.S.A.P. –om (akronim od Adrian Smith And Project) solidnu ploču 'Silver And Gold' (1989.), a njegov je primjer slijedio i Bruce Dickinson izdavši 1990. album 'Tattoed Millionaire'. Bilo je samo pitanje vremena kada će netko od njih napustiti band.

Adrian Smith je prvi skupio hrabrosti za takav drastičan potez. Na njegovo mjesto došao je stari Gillanovac Janick Gers s kojim su Maideni snimili još dva studijska albuma ('No Prayer For The Dying' (1990.) i 'Fear Of the Deark' (1992.)) prije nego ih je i Dickinson napustio.

Posljednji zajednički koncert kasnije objavljen pod naslovom 'Raising Hell' održali su 28.08.1993. pod patronatom iluzioniste Simona Drakea.

iron maiden

U tim kriznim vremenima za band, Iron Maiden su krenuli sa sad već pomalo dosadnom praksom izdavanja kojekakvih 'živih' i studijskih kompilacija ('A Real Live One' (1993.), 'A Real Dead One' (1993.), 'Live At Donington' (1994.)), koja će se nastavit kako za Dickinsonovog nasljednika Blaze Bayleyja ('Best Of The Beast' (1996.)), tako i za njegova povratka u band skupa sa Adrianom Smithom ('Ed Hunter' (PC igra + nekoliko stvari u izboru fanova) (1999.), 'Edward The Great' (2002.), 'Eddie's Archives' (box set s raritetima) (2002.), 'Rock In Rio' (snimka pakleno žestoke svirke ispred 250 000 duša u Brazilu) (2002.) i 'Death On The Road' (2005.)).

Što se tiče gore spomenutog Blaze Bayleya, njegov bi period u Iron Maidenu mnogi fanovi najradije zaboravili. Čovjek se trudio, ali iz sjene velikog Brucea nije uspio izaći. Rezultat tih njegovih donquijotovskih nastojanja bio je solidni, ali ipak nedovoljno dobri 'The X Factor' (1995.) i katastrofalni mu nasljednik 'Virtual XI' (1998.).

Iron Maiden se već nalazio jednom nogom u grobu kada je poput atomske bombe pukla vijest da se Dickinson i Smith vraćaju u sastav.

Brave new worldFanovi su sa zebnjom iščekivali sljedeći studijski uradak omiljenog im banda u kojem su sada bila čak tri gitarista i nisu se razočarali. 'Brave New World' (2000.) je bio izvrstan album koji spada u sam vrh Maidenove diskografije, nešto poput WD-40 koji će još jednom masno podmazati stara ruzinavu djevu.

Headbangeri diljem svijeta su sa aklamacijama prihvatili povratak u formu nabrijanih metalčina koji su im se odužili sa još dva više nego solidna studijska albuma ('Dance Of Death' (2003.) i 'A Matter Of Life And Death' (2006.)) i nizom spektakularnih turneja od kojih će ih aktualna 'Somewhere Back In Time World Tour' još jednom, po treći put, dovesti i kod nas, ovaj put u Split.

Siguran sam da ćemo biti više nego dobri domaćini.

Stoga, vidimo se za koji mjesec na Poljudu!

iron maiden na poljudu

UP THE IRONS!!!

Iron Maiden coveri albuma

Who's Online

We have 229 guests and no members online