RTL je ove subote u udarnom večernjem terminu na moju veliku radost zavrtio film 'Four Brothers' ('Četiri brata', 2005.). Premda je riječ o najobičnijem hollywoodskom smeću namijenjenom za jednokratnu konzumaciju uz kokice i pivo, ja sam taj film ponovo, po neki treći, četvrti put s guštom pogledao, i to zbog najmanje dva razloga. Prvi je seksipilna Sofia Vergara, a drugi je nabrijana akcijska pucačina kojom film uistinu obiluje. Da, sise i pištolji, čarobna kombinaciji koja će svakog muškarca prikovat za fotelju. Još da je u sve to nekako ugurat nogomet i zabava bi bila potpuna ...

Piše: Ante Čikotić Chiko

No, vratimo se mi 'Četvorici braće'. Ukoliko skupite snage barem na trenutak skrenuti pogled sa zadivljujućih tjelesnih atributa male Vergarine, među gomilom debila što se mlate i pucaju jedni po drugima od prve pa do posljednje minute filma, ubrat će te i metar i žilet visokog nadrkanog tučaroša Bobbyja. Njega je utjelovio definitivno najpodcjenjeniji glumac današnjice - Mark Wahlberg, nekad poznatiji kao Marky Mark, lider Funky Buncha, grozomorne 'one hit wonder' atrakcije s početka devedesetih.

Zašto tvrdim da je najpodcjenjeniji? Pa, zato jer je ta propala rap zvijezda i sitni kriminalac preseravanje sa Funky Bunchom i statiranje u još većem užasu, boy bandu New Kids On The Block, uspješno zamijenio sa nekoliko naslovnih uloga u filmovima koji kotiraju vrlo visoko na mojoj top ljestvici najboljih celuloidnih ostvarenja još tamo od kad su braća Lumiere snimila izlazak radnika iz tvornice, a da za to nikada nije dobio dostojno priznanje.

Prvi od tih filmskih zgoditaka je svakako biopic 'Boogie Nights' ('Boogie Nights: Svatko ima ono nešto') iz 1997., u kojem Wahlberg glumi nadprosječno 'obdarenog' porno glumca Dirk Digglera, legendu filmova za odrasle koji je svoje (u doslovnom i prenesenom značenju) vrhunce doživio u zlatnom dobu žanra, ludim sedamdesetima.

Film su i kritika i publika dočekali sa aklamacijama, pa će Wahlberg na krilima njegova uspjeha nešto kasnije zaigrati u još jednoj ekraniziranoj biografiji, ovaj put utemeljenoj na karijeri teškometalnih legendi Judas Priest, naslovljenoj 'Rock Star' (2001.).

Jednako vješto kao te dramske uloge, Wahlberg je odrađivao i role opakih akcijskih junačina u spektakularnoj pucačini 'Three Knights' ('Tri kralja', 1999.) i Oskarom nagrađenom krimiću 'The Departed' ('Pokojni', 2006.), te u solidnom trileru 'Shooter' ('Savršena meta', 2007.).

'Tri kralja' su vrhunska akcijska zajebancija o avanturama grupice američkih vojnika koji u jeku Iračkog rata pokušavaju ukrasti zlatne poluge Saddama Husseina glavom i bradom.

Sličnu 'vojničku' ulogu, popraćenu sa jednakom količinom eksplozija, ispaljenih metaka i razbijenih automobila, ali sa puno manje humora, Wahlberg je odigrao i u 'Savršenoj meti', filmu o snajperisti koji otkriva političku zavjeru što bi trebala kulminirati atentatom na američkog predsjednika.

S druge strane, 'Pokojni' su nešto sasvim drugačije. Premda je glumio u gomili remakeova (potpuno promašeni 'Planet Of The Apes' ('Planet majmuna', 2001.) i zabavni, ali ipak puuuno lošiji od originala, 'The Italian Job' ('Dobar posao u Italiji', 2003.)), tek sa 'Pokojnima' je Walberg pogodio zlatnu žilu hollywoodske reciklaže.

Naime, nova, ovaj put američka, verzija honkoškog kriminalističkog instant klasika 'Innfernal Affairs' ('Pakleni poslovi', 2002.) o policajcu ubačenom u redove mafijaša i njegovu pandanu – mafijašu na špijunskom zadatku u policijskim redovima, promovirala je Wahlberga u glumčinu koji je jako dobro naučio lekcije što su nekada davno s kino platna dijelile face poput Steve McQueena i Jean-Paul Belmonda. A uspješno apsolvirat tako teško gradivo mogu samo pravi majstori.

I tu se vraćam na onu svoju tezu kako je Mark Wahlberg jedan od najpodcjenjenijih glumaca današnjice

Naime, unatoč golemom talentu, naramku vrhunskih filmova u kojima je glumio, te jednako spretnom snalaženju u tako različitim ulogama kao što su potentna porno zvijezda, drčni heavy metalac i nabrijani akcijski junak, njegovo ime na kino plakatu ili omotu DVD-a još uvijek ne privlači onoliko publike kao imena puno lošijih glumaca poput Ben Afflecka ili Matt Damona.

No, unatoč tome, siguran sam da Wahlbergovo vrijeme tek dolazi. Ako mislite da pretjerujem, pogledajte neki od gore spomenutih filmova. Dobra zabava vam je zagarantirana.

Samo se ne zaboravite opskrbit dovoljnim količinama kokica.