Zanimljivosti..

Ðir s Ðikićem po MedILS-u

Ivan ÐikićDavor Živković, novinar Glasa Dalmacije, napravio je đir s dr. Ivanom Ðikićem po Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS), popričao o najnovijem otkriću njegovog tima koje je nedavno objavljeno u vodećem svjetskom časopisu za znanost Nature, upoznao se sa znanstvenicima koji rade, a neki i doslovno žive na Institutu, smještenom u prekrasnom podmarjanskom okruženju u susjedstvu Vile Dalmacije... Kako sam i sam nedavno s kolegama bio u posjetu MedILS-u i usput priblježio nešto što ste mogli Clanak pročitati na ovom Portalu, nisam odolio a da u nastavku ne prenesem  Clanak članak Davora Živkovića objavljen u Glasu Dalmacije ...

Piše: Davor Živković / Glas Dalmacije
Snimila: Ivana Ivanović / GD
Izvor: Glas Dalmacije

Car Dioklecijan kao ni Josip Broz Tito sigurno nisu mogli ni slutili da će jednom na mjestu koje su oni odabrali za odmor niknuti svjetski poznati centar vrhunske znanosti.

U samom podnožju Marjana u najbližem susjedstvu nekadašnje Titove vile, a danas Vile Dalmacije, prije tri godine osnovan je Mediteranski institut za istraživanje života (MedILS).

Detalj s MedILS-a


Sreća što znanstvenici nisu kao Hajdukovi treneri

Sreća što znanstvenici nisu kao Hajdukovi treneri, od njih se ne traži rezultat odmah, već im treba omogućiti uvjete i pustiti ih neka rade. U miru. Pa će rezultati doći. A došao je vrlo brzo te je njegovo otkriće objavljeno u vodećem svjetskom časopisu za znanost Nature.

Između zidina instituta rodila se nada da će tumori i degenerativne bolesti poput Parkinsove ili Alzheimerove za desetak godina biti uspješno liječene zahvaljujući otkriću tzv. Rpn 13 receptora, odnosno proteina na bazičnoj molekuli proteasoma.

Sam institut osmišljen je kao mala znanstvena i obrazovna institucija kako bi se što lakše mogli obučavati studenti i budući doktori znanosti.

- Institut je izuzetno pogodan za organiziranje malih znastvenih skupova. Na 20 studenata deset predavača kako bi se omogućila što bolja interakcija među njima - objašnjava nam kao dobar domaćin dr. Ivan Ðikić.


Ništa bez ploče i  - flomastera

Institut je pak podijeljen na tri dijela. Istočni dio rezerviran je za znanost i u njemu se nalaze laboratoriji, središnji dio predviđen je za konferencije, dok su sobe na zapadnome dijelu.

Detalj s MedILS-a

- U svakoj prostoriji imamo i ploču za zapisivanje da bi, ukoliko tijekom sastanka nekome sine neka ideja, mogli odmah raspraviti o njoj - govori dr. Ðikić.

I stvarno na svakoj ploči je nešto što mi neznanstvenici ne bismo nikada mogli razumjeti. Mnoštvo nekakvih formula, jednadžbi. Čak i u kuhinji.

Susrećemo Shelly Pranić koja je došla je iz Philadelphije u ožujku prošle godine na mjesto laboratorijskog menadžera. Udana je za Hrvata profesora na Ekonomskom fakultetu u Splitu tako da joj nije bio problem doći ovdje živjeti.

- Za sve što treba u laboratoriju, ona je zadužena. Donijela je jednu visoku kulturu profesionalne komunikacije - pun je hvale dr. Ðikić.

Niz skale, preko lijepog središnjeg vrta užurbanog koraka dolazimo do laboratorija.

Vrijeme se krati brzim hodanjem. Ako propustiš rok kod nekog eksperimenta, sav trud ti je propao. I moraš sve ispočetka.


Mirisi kao u laboratoriju kemije

Lagani mirisi nas vraćaju u vrijeme školovanja u laboratorije kemije. Radi se na genetici smrti kvasa, pojašnjava dr. Ðikić. Kao nekad zaboravljeni mirisi dok su naše bake pekle kruh.

Držimo se zida pazeći da što ne polomimo ili koga ometemo. Što je sigurno, sigurno je.

Mladi Splićanin Duje Burić, apsolvent molekularne biologije, radi projekt za diplomski rad.

- Radim na dva proteina na kojima nitko dosad nije nešto više radio - govori Duje te se nada da će ostati na institutu i nakon diplome.

Vodi nas dr. Ðikić dalje preko praonice gdje nalazimo hladnjak u kojem se čuvaju stanice na - 80 ºC, sustav za pravljenje destilirane vode koja se koristi u eksperimentima, prazan laboratorij koji čeka sredstva i ljude da se može opremiti.

Prolazimo i kroz mali foaje, kao i pored sobe predviđene za pušače. Kao da se ne treba bojati duhana. Ukoliko se ovdje ne pronađe lijek protiv raka, izmislit će ga već netko...

Detalj s MedILS-a


Bacimo i na košarku ako imamo vremena

Kroz još hodnika izlazimo ispred instituta i dolazimo do male garaže u kojoj su postavljeni stolovi, a u blizini je i košarkaško igralište.

- Preko ljeta ovdje jedemo i družimo se. Odigramo i na košarku ako imamo vremena ili ujutro malo potrčimo i razgibamo se - objašnjava dr. Ðikić.

Tako im uz nebo od borova i more od olova, šum vjetra i pjesmu cvrčaka možda sine još koja ideja. Kao Newtonu kada je pala jabuka na glavu dok je odmarao pa je došao do zakona gravitacije...

Split je postao važan kotačić svjetskog znanstvenog mehanizma. I neka tako ostane. Za dobro svih nas


Odjeću sami peru i suše

Znanstvenici po dolasku u Split prvih šest mjeseci žive uglavnom u Institutu. Lakše je tako na početku dok se ne snađu i nađu sebi kakav adekvatan smještaj. Sobe su lijepe. Tiho je, mirno i uistinu čovjek poželi da je znanstvenik.

Sanja Blašković je iz malog mjesta Nedešćine u Istri. Diplomirala je molekularnu biologiju, a sada u Splitu radi na doktoratu. U institutu je živjela 11 mjeseci, a nedavno je preselila u stan na Zvončacu.

- Zgodno je kad si blizu zbog nekih eksperimenata, ipak je institut malo van ruke - govori nam Sanja, te o životu na institutu dodaje:

- Tiho je i mirno. Robu sami peremo i sušimo na sušilima. Kuhamo u grupama. Televiziju imamo u sobama, ali nije baš da je često gledamo.


Detalj s MedILS-a

 

Povezani članci

Who's Online

We have 158 guests and no members online