Ukupno 320 Ukrajinaca ovih dana boravi na području Poljica. Nije to još jedna obična gomila turista, nego velika složna obitelj pripadnika roda Limića podrijetlom iz Srijana (Gornja Poljica), prava “limićijada”. Andrij Limić, predsjednik roda Limića, istraživač genealogije i inicijator rodbinskih poslova, devet godina istraživao je rodbinsko stablo te utvrdio da je od osnutka fonda 2000. godine registrirana 5141 osoba predaka Limića, od kojih su neki i mijenjali prezimena kroz stoljeća, a zanimljivo je i to da se svima njima zna ime i prezime, adresa i kućni broj, svih njih 5141 diljem, ne samo Ukrajine, nego i Rusije, Norveške, Poljske, Slovačke, Njemačke, Amerike, Australije... Svakome od njih poslano je rodbinsko pismo i poziv za hodočašće ...

SVAKE GODINE STIGNE RODBINA IZDALEKA

U Poljica ih stiglo 320 Limića iz Ukrajine

Zadnjih osam godina diljem svijeta registriran je 5141 Limić, a oni iz Ukrajine govore hrvatski jezik. Raseljavani su od 16. stoljeća

Piše: Nikolina Tomasović / EPEHA
Izvor: Slobodna Dalmacija

Svakome od njih poslano je rodbinsko pismo i poziv za hodočašće, a završen je i registar roda na 1224 stranice. Poljički statut kaže da su potomci Elema, sina hrvatskog kralja Miroslava, a migracije roda Limića sežu iz doba ekspanzije Osmanskog Carstva u 16. stoljeću. Tako je posljednja utvrda obitelji bila Kliška tvrđava, a od tada su se našli dalje u progonstvu preko Austro-Ugarske, poljske Galicije, pa sve do današnje Ukrajine. I sam korijen riječi njihova prezimena (lat. limes - crta, granica) svjedoči o stalnim seobama uz pogranična područja. Budući da su bili vlastela, Turci su ih ubijali. Dio ih je pobjegao, a oni koji su ostali mijenjali su prezimena tako da se pretpostavlja da i danas imaju rođake u Poljicima.

Andrij Limić s rodbinom kod Sv. Jure na Gracu                

Svake godine, po tradiciji, velika rodbina Limića slavi praznik uskrsnuća roda Limić. Tako su se i ove godine početkom listopada odlučili za hodočašće do groba Elema ispred crkve Gospe od Uznesenja u Srijanima, gdje se njih 320 pomolilo svojim precima i zapalilo svijeće, miješajući zemlju koju su donijeli iz Ukrajine sa zemljom svojih predaka. Njihov četverodnevni posjet uključuje obilazak Kliške tvrđave, Poljičke kneževine na čelu s knezom Petrom Rodićem, te biranje glave roda Limića na Gracu gdje se od davnina birao poljički knez.

Za gostoprimstvo svojih daljnjih rođaka pobrinuli su se Društvo Poljičana “Sv. Jure” i TZ Podstrane gdje su svi i smješteni, a da poljičkom gostoprimstvu nema kraja, svjedoči i činjenica da su u Podstrani, na Petričevu, razapeli šator za svoje goste gdje im je svaku večer pripremana veselica uz specijalitete s podstranskog i trnbuskog komina, te izvedbe folklornih ansambala i klapa.

Oduševljeni gostoprimstvom, mnogi od njih su se poželjeli vratiti svojim korijenima očarani ljepotom našeg kraja. Iako su im podijeljene članske iskaznice Društva Poljičana “Sv. Jure”, Andrij Limić reći će kako on jest Poljičanin i Dalmatinac, dodavši:

 - Ne trebamo učiti hrvatski jezik, mi ga već znamo. To je jezik naših predaka i trebamo ga se samo prisjetiti.

Cijelo “hodočašće” održano je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH i Splitsko-dalmatinske županije, a svečanim otkrićem Muzeja roda Limića i memorijalne tablice u povodu rodbinskog okupljanja nakon pet stoljeća završavaju posjet pradomovini uz obećanje da će doći ponovno, a neki od njih možda i trajno.