Zanimljivosti..

Predblagdanska priča

ljubav jestPredblagdansko je vrijeme, vrijeme uzbuđenja, radosti, predblagdanske kupovine, skorih godišnjih odmora ili barem spjanja blagdana, dalekih putovanja ili vraćanja kući. Vrijeme je ovo kada toplina i radost življenja jače kola našim venama i kada se, unatoč manjku celzijusa u zraku i višku gđe Celzijus u medijima, većina stanovništva osjeća bolje. Barem do sredine siječnja kada peglanje kartica počne stizati na naplatu. No ostanimo još malo u prosincu, guštajmo u mirisu (ili sjećanju) maminih kolača, djedovim pričama, toplini dnevnog boravka, dobroj spizi, druženju s prijateljima, ukrašenim jaslicama, borovima i jelkama, zvucima Božićnih pjesama i srceparajućim Božićnim filmovima, ako može onim iz "Working Title" produkcije. Engleskim filmovima, dakako, i prije svega (premda se na top listu "deset Božićnih" već provuklo nekoliko priča iz hollywoodskih studija). Znate ono, Hugh Grant i neka krasotica ili krasotice… puno priče, par nesporazuma,… i kiselkasto-slatkasti happy end... Većina ljubavnih priča je o ljudima koji se zaljube jedno u drugo. Ali što je sa nama ostalima? Što je sa našim pričama? Nama koji se sami zaljubljujemo. Nama koji se teško ili nikako odljubljujemo. Nama koji smo žrtve jednostrane veze. Mi smo prokleti od zaljubljenih. Mi nevoljeni, ranjeni na nogama… O nama se ne snimaju filmovi …


PREDBLAGDANSKA PRIČA U PRVOM LICU

Piše: Mladen Banović

Ako ikad budem snimio ikakav materijal koji će neki kritičar za teškog pijanstva ili kreativne krize u gađenju ikada nazvati filmićem ili filmom, biti će to o ljubavi.

filmovi

O čemu drugom vrijedi pričati? O čemu drugom vrijedi pisati?

Ali što novo reći nakon što sam otkrio da je skoro sve što je ikada napisano o ljubavi - istina. Shakespeare je rekao: "Putovanja se završavaju susretom ljubavnika". Kako izvanredna misao! Osobno nisam iskusio ništa ni blizu tome. Malo putujem i bojim se da bih Vam imao puno više reći o rastancima nego o sastancima. I o Shakespearu. Uostalom, gledao sam film...

Pretpostavljam da o ljubavi razmišljam više nego što bi ustvari trebao. Stalno me zapanjuje njena moć da svo ovo vrijeme definira naše živote. Shakespeare je također rekao da je ljubav slijepa. E, to je nešto za što sigurno znam da je istina! Za neke, prilično neobjašnjivo... Ljubav blijedi. Za druge, ljubav je jednostavno izgubljena. Opet, naravno, ljubav se također može naći. Čak i samo na jednu noć.

Tu je i druga vrsta ljubavi. Najsurovija vrsta. Ona koja skoro ubija svoje žrtve. Zove se neuzvraćena ljubav. U tome sam i ja, između inih, pravi ekspert.

ljubav je


A što je sa nama ostalima?

Većina ljubavnih priča je o ljudima koji se zaljube jedno u drugo. Ali što je sa nama ostalima? Što je sa našim pričama? Nama koji se sami zaljubljujemo. Nama koji se teško ili nikako odljubljujemo. Nama koji smo žrtve jednostrane veze.

UsamljeniMi smo prokletiji od zaljubljenih. Mi smo nevoljeni, ranjeni na nogama. Hendikepirani bez prednosti na dobro parking mjesto. Preživljavamo najgore Božiće, najgora ljeta, najgore rođendane, najgore fešte, novogodišnje večeri.. Sve je zaliveno prigušenom tugom.

Bože, samo pogled na nju... Srce lupa, grlo se suši, apsolutno ne mogu da gutam ništa osim knedli, koljena klecaju, leptirići u trbuhu, prsti se nervozno svijaju jedni oko drugih... Da, svi uobičajeni simptomi su tu.

Kažu da samo vrijeme liječi rane srca. Sjećam se dana kad je to bila istina.

Stvar je u tome da se kod nas ova bolest srca periodički ponavlja, da je u stvari kronična i da dok dišemo za nju nam nema lijeka.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 101 guests and no members online