Zanimljivosti..

Par riči o 'najstarijem' morskom zanimanju

galebgalebE nisu to bili tek obični muškarci. Ne, ne. Zvali su ih galebovi, po ptičurinama, kažu ljudi, vrlo šporkima, koje se zalijeću na sve što vide u svojoj blizini. E pa ti galebari, ili galebovi, a nekada ih je bilo kao kapi u moru, operirali su po lipim uvalama i sikama naše Dalmacije, obrušavajući se na sva dvonožna ženska bića koja su na naše plavetnilo došla uživati u suncu, soli, domaćoj spizi, i - muškarcima! Neke i drukčijim redom, ali opet bi im došlo na isto. Već ih možemo zamisliti: razdrljenih košulja koje su otkrivale dlakava prsišta, opaljeni suncem, puni iskonskog dalmatinskog šarma, blagoglagoljivi, spremni za instant romantiku u uvalama natkrivenim tek zvijezdama osutim nebom, puni ideja, ti su zlatni momci svojim novopečenim draganama znali priuštiti vrhunski ugođaj. Obećavajući im brda i doline, ti svojevrsni majstori svog posla nisu birali sredstva kojima su obarali nježna ženska srca ...


'NAJSTARIJE' MORSKO ZANIMANJE

... BIJA SAM MLAD, ZGODAN, A ŠTA SAM IMA PRIČU... GOVORIJA SAM SVE JEZIKE SVITA AKO JE TREBALO.. A NJIMA JE TO BILO ŠARMANTNO. NEKE SU SE VRAĆALE I NAREDNIH GODINA, PA JE TO ZNALO TRAJATI LITIMA... ALI GLEDAM JA OVE DANAŠNJE MOMKE, TO TI JE SVE ŠKART. NI ŠUŠTA NI GUŠTA. ONI SIDE PO KAFIĆIMA, LOČU, DROGIRAJU SE. DESET MUŠKIH NA OKUPU, DESET SAMIH ŽENA NA DRUGOM STOLU. I NIŠTA, PRIČA SA SJETOM BIVŠI GALEB


Galebarenje


Piše: Tanja Šimundić-Bendić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija
Ilustracije: TkaLec, ztkalec.com

galeb
E nisu to bili tek obični muškarci. Ne, ne. Zvali su ih galebovi, po ptičurinama, kažu ljudi, vrlo šporkima, koje se zalijeću na sve što vide u svojoj blizini.

E pa ti galebari, ili galebovi, a nekada ih je bilo kao kapi u moru, operirali su po lipim uvalama i sikama naše Dalmacije, obrušavajući se na sva dvonožna ženska bića koja su na naše plavetnilo došla uživati u suncu, soli, domaćoj spizi, i - muškarcima! Neke i drukčijim redom, ali opet bi im došlo na isto.

Već ih možemo zamisliti: razdrljenih košulja koje su otkrivale dlakava prsišta, opaljeni suncem, puni iskonskog dalmatinskog šarma, blagoglagoljivi, spremni za instant romantiku u uvalama natkrivenim tek zvijezdama osutim nebom, puni ideja, ti su zlatni momci svojim novopečenim draganama znali priuštiti vrhunski ugođaj.

Obećavajući im brda i doline, ti svojevrsni majstori svog posla nisu birali sredstva kojima su obarali nježna ženska srca

Brod na vesla, gitarica u ruke, malo dobrog vina, gradelice, i to je bilo to. Ruku na srce, strankinje koje su dolazile u lijepu našu Dalmaciju, a nisu oćutile ljubavne virtuoznosti domaćih momaka, to je bilo ravno tome kao da ste došli u Krilo, a niste vidjeli jedrenjake. Čista sramota.

pazi koga biraš


- Ma o čemu pričamo, danas je ta ženska populacija skroz ugrožena. Galebova više nema! Nekada su ti lipi naši momci u toplim ljetnim večerima strankinje vatali na pismu, na gitaru, na dobru večeru. Nekada su oni bili prava turistička ponuda nekog mista.

Evo u Bolu ima još samo jedan zgodni mali na kojeg se sve ženske koje dođu lipe - kaže nam Pero Francuz, bolska legenda, čovik od svita, i muškarac za kojeg su se oduvijek i te kako lijepili ženski pogledi.

I priča nam Pero kako se današnje turistkinje neobavljena posla, točnije neodživljenih ljubavnih avantura, vraćaju u svoje zemlje.

A razloga je mnogo, veli on, pojašnjavajući kako današnji momci nemaju više sluha za romantiku, pa još puno vremena troše u kafićima gdje od sve gužve i buke, i da žele, ne mogu doći do izražaja, pa i to kako su primat lokalnim dečkićima preuzeli Hercegovci, a sve je skupa rezultiralo time da se galebarenje ugasilo.

- To je opće mišljenje naše ekipe koja se skuplja kod Bagera ispod murve. Često znamo reći: a vidi ove dvi smišne, a same?! Nekada tako nije bilo. Cure su se izvodile na večere, pa bi se okupila ekipa, pa je bilo natjecanja. Neki su tako iz čistog galebarenja pronašli i svoje žene. Ali nije to bio motiv, krenulo bi se iz gušta, ljetne zabave, a završilo bi u raznim pravcima.

jubito

Danas su nam strankinje otišle u Španjolsku, Tursku, Grčku, tu sada treba tražiti galebove. A znaš kako je to bilo prije? Momci bi stali na poziciju, onako svi preplanuli, opeglanih košulja i gaća stavljenih na crtu, i onda bi vrebali u grupama. Pa bi svako naša svoju, i priča bi počela - kaže Pero.

Asti koja su to bila lipa vremena, čujemo od jedne naše kolegice, lijepe plavojke koja se sa sestrom često kupala na plaži hotela Split, najlipšega grada na svitu. I veli ona kako je počesto umirala od smija dok je promatrala splitske galebove koji su se u jatima skupljali oko nesretnih Čehinja.

- To je bilo za ne virovat. Cure bi se skupile na plaži, a galebovi bi ih okružili sa svih strana. Imali su cijelu razrađenu strategiju lova, podijelili su je u čak tri programa. Naučili su neke riječi češkog pa je plaža po cijeli dan odzvanjala izrazima: Počkaj, počkaj... Kuvali su ko ludi, prodavali spiku za umrit od smija, trudili se, mantali. To je trebalo gledat - kaže ona.

A neki su nam se nisu sramili priznati da su nekada bili galebovi. Primjerice, vremešni Splićanin, prozvat ćemo ga Duje, koji je u svoje vrijeme bio tata-mata za strankinje dubokog džepa.

- A čuj, naše su cure uvik bile škrte. Pogledaš je, a ona bi se odma tila udat. A mladost je mladost, traži svoje. Zato su idealne bile strankinje. One su dolazile ovdje da bi se rasteretile, a to znači da bi dobro bilo i nama i njima.

Imao sam ja i regularnu curu, ali kada bi ona išla leć, ja bi se bacio u hajku. Da jesu li padale? A koja ne bi, bija sam mlad, zgodan, a šta sam ima priču... Govorija sam sve jezike svita ako je trebalo. A njima je to bilo šarmantno. Neke su se vraćale i narednih godina, pa je to znalo trajati litima.

Ali gledam ja ove današnje momke, to ti je sve škart. Ni šušta ni gušta. Oni side po kafićima, loču, drogiraju se. Deset muških na okupu, deset samih žena na drugom stolu. I ništa. Jadan ti je to život - kaže Duje uzdišući za slavnom prošlošću.

galeb danas


Priča se da je na njegovoj ljubavnoj ljestvici utisnuto puno debelih recki. A jednu debelu recku, i to onu bračnu, udario je i Tonči, Bračanin od nekih 35 ljeta, koji je svoju Njemicu upoznao tijekom galebarenja s prijateljima.

Dok smo u poširem prijateljskom društvu ćakulali o toj ljubavnoj priči, njegov je trogodišnji dječaćić, dijete koje bi bilo idealan dekor za reklame o šamponima za djecu, ludovao na plaži na kojoj je i započela bračko-njemačka romansa.

- Je, bija san divlji. Ali nije bilo cure koja bi mi odolila. Malo gitara, pa malo brodica, a ima sam i dobro vozilo, a znaš već tipična priča, pa malo u skrovite vale, pa tamarisi, a sve miriše, pa se onda baciš u more...

I proša san ih sto, dok se jedno lito nismo dogovorili prijatelj i ja da, onako ko za inat, zbarimo dvi prijateljice. On je napikira moju današnju ženu, a ja njenu priju. I amo.

Ali eto, život ti je igra. Kod njih dvoje nije išlo, izašli jedan put i sve propalo. Tako i kod nas dvoje. Onda sam se ja bacija na njegovu nesuđenu, i reka sam joj, drugo lito ćeš bit moja. Treće mi je bila žena...

Sada živimo u Austriji, imam dobar biznis, a o galebarenju mogu samo pričat priče - kaže Tonči, hvatajući u ruke gitaru.


galeb danas

Povezani članci

Who's Online

We have 213 guests and no members online