DUGI RAT

Nova školska godina u Zadru započela je neslavno: umjesto u školskoj klupi, učenik osmog razreda, koji je tek napunio 14 godina, već drugog dana nastave zbog trovanja alkoholom završio je u bolnici na ispumpavanju želuca. "Na žalost stručnjaci izjavljuju kako taj slučaj nije iznimka. Najčešći pacijenti koje dovoze na ispumpavanje želuca u bolnicu u Zadru jesu djevojčice u dobi od svega 13 ili 14 godina, koje piju puno više od dječaka. Ali još strašnija od tog podatka je činjenica da roditelji te djece najčešće sebe ne vide kao sukrivca za ta kva ponašanja. Jasno, ovakvo stanje među djecom nije privilegij Zadra ...", piše u "Tribini", Slobodne Dalmacije, Mirjana Nazor ...

KOMENTIRAM
Djeca nam glavinjaju kroz život

Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija, rubrika "Tribina"

Djeca su svakodnevno svjedoci i roditeljskih briga, nervoze, frustracija, napetosti, nedostatka vremena za njih, djecu, ali i svih loših, pa čak i zastrašujućih događanja u našem društvu. I kako u takvom okruženju očekivati da djeca budu odgovorna, savjesna, suosjećajna, radišna...?

Prije nekoliko dana moglo se pročitati kako ubojice Luke Ritza nisu pokazali nikakvo kajanje, čak su se smijali i plesali prije saslušanja. Zar doista vjerujemo da su oni jedini krivci za Lukinu smrt kao i neki drugi nasilnici za smrt ili teške ozljede bilo kojeg drugoga mladog bića? Njihove ruke i noge to su učinile, to je nesporna činjenica, ali kaos u njihovim glavama iz kojeg je proizašlo nasilničko ponašanje nije njihov autohtoni proizvodon je uzgojen na plodnom tlu našega svakodnevnog licemjerja i istinske nebrige za mlade.

Na početku školske godine u nekim se školama uz našu himnu molio i "Očenaš". A čemu nam služi papagajsko ponavljanje molitve čije riječi ne poštujemo, a kamoli da bismo se ponašali skladu s njima. Nekada su plemenski vračevi uvjeravali ljude u magičnu snagu molitava i obreda.

Očito se vrlo slično ponašamo i danas. A život ide nekim drugim tijekom.

Mnoga djeca glavinjaju kroz život: piju, puše, konzumiraju drogu, međusobno se zlostavljaju, stupaju vrlo rano u seksualne odnose, tonu u depresiju, ne vide nikakav smisao u životu... a odrasli zbunjeno ili bahato nastoje pronaći krivce za takva ponašanja negdje izvan sebe. Za psihološku i duhovnu nebrigu prema djeci iskupljujemo se udovoljavanjem njihovim neprikladnim željama i zahtjevima te gaženjem ili nedostavljanjem nužno potrebnih granica u odgoju.

A sve je tako jednostavno - djeci su potrebni uzori u roditeljima, učiteljima, javnim djelatnicima, osobe čiji je obraz čist. Jer, kako reče Emerson: "Pravo mjerilo civiliziranosti nije broj stanovnika, niti veličina gradova, niti urodi - ne, niti jedno od toga. Pravo mjerilo su ljudi koje to društvo proizvodi."

Zaista, na temelju zapovjedne odgovornosti, kada je odgoj u pitanju, malo je tko u ovom društvu potpuno nevin.