Uz Dan Djeteta: Djeci je, zapravo, sve gore

osnovcidijeteI ove smo godine "proslavili" Dan djeteta. Zašto uopće taj dan postoji i što njime obilježavamo? Od deklaracija i proklamacija koje donose odrasli, djeci nije baš puno bolje. Usudila bih se reći, da je u izvjesnom smislu i gore. Povećava se, naime, sve više jaz između proklamiranog i življenog. Odrasli često ne odrade posao kvalitetno od prve, idejne dionice do posljednje, radne. Tako djeca slušaju o svojim pravima, zapamte što im odgovara i krenu u akciju - prijete i roditeljima i učiteljima štiteći, navodno, svoja prava. Ne mislim da djeca smiju biti vlasništvo roditelja ili bilo koga tko će na njima trenirati strogoću i ispunjavati neostvarene snove. Ali djeca ne bi smjela biti ni poligon na kojem će odrasli samo skupljati bodove iz predmeta "dječja prava" ...

POVODOM NEDAVNOG OBILJEŽAVANJA DANA DJETETA

Djeci je, zapravo, sve gore

 
I ove smo godine "proslavili" Dan djeteta. Zašto uopće taj dan postoji i što njime obilježavamo? Od deklaracija i proklamacija koje donose odrasli, djeci nije baš puno bolje
 

Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija

 
Mirjana NazorUsudila bih se reći, da je u izvjesnom smislu i gore. Povećava se, naime, sve više jaz između proklamiranog i življenog. Odrasli često ne odrade posao kvalitetno od prve, idejne dionice do posljednje, radne.
 
Tako djeca slušaju o svojim pravima, zapamte što im odgovara i krenu u akciju - prijete i roditeljima i učiteljima štiteći, navodno, svoja prava.
 
Ne mislim da djeca smiju biti vlasništvo roditelja ili bilo koga tko će na njima trenirati strogoću i ispunjavati neostvarene snove. Ali djeca ne bi smjela biti ni poligon na kojem će odrasli samo skupljati bodove iz predmeta "dječja prava".

 
Odgovornosti svima nedostaje
 

Deklaracije
su prečesto mrtvo slovo na papiru, parademokratske manifestacije jer nisu praćene primjerenim promjenama u shvaćanju i rješavanju spomenute problematike.
 
Zaboravljamo da u obitelji, školi, i na javnoj sceni kontinuirano odgojno djelujemo jer smo modeli čije ponašanje djeca promatraju više ili manje usvajaju.
 
Djelujemo li u odgojnom smislu pozitivno  te doprinosimo istinskoj zaštiti dječjih prava ili negativno, samo loše glumeći "djeco-brižnike"?

Dobrim odgojnim postupcima razvijamo odgovornost, altruizam, poštenje, suosjećajnost, tolerantnost, i štitimo dječja prava.
 
Tko prepušta dijete stihijskim utjecajima svakoga i svačega, uvjeravajući sebe i sve oko sebe kako se danas drukčije i ne može, loše odgaja i gazi dječja prava; kao i oni koji se zaklinju da su prijatelji svom djetetu udovoljavajući svim njegovim željama; i oni koji se boje izreći bilo koju kritičku primjedbu djetetu, plašeći se "Plavog telefona".

Kakav život nudimo djeci opterećujući ih s ogromnim dugom koji ova zemlja ima, korupcijom i lopovlukom koji je premrežio sve sfere života? Koja sve dječja prava kršimo stalnim prekapanjem po prošlosti, zazivanjem davno nestalih duhova,..
 
Samo formalnim zauzimanjem za prava djece jedino doprinosimo količini farizejštine.
 
Zato, radije izbrišimo iz kalendara Dan djeteta dok nam se dobrobit djece s riječi ne pretoči u svakodnevno ponašanje u obitelji, u školi, u medijima, u crkvi, u politici!

 

Povezani članci

Who's Online

We have 137 guests and no members online