Jesu li naši fakulteti znanstveno-obrazovne ustanove ili shopping centri?

znanstvenikIvica TijardovićJesu li neki naši fakulteti znanstveno-obrazovne ustanove ili šoping centri? Poznato je da se kod nas od malena uči varati, već u vrtiću, pa u osnovnoj i srednjoj školi, a kasnije i na fakultetu. Blaži glagol za varati bio bi 'snalaziti se'. Profesori su na fakultetima zadnja prepreka budućim razaračima Hrvatske koji bez znanja i truda postižu sve što se postići može u hrvatskome društvu, u kojem se moralne ljude ismijava i naziva čudacima. Ako i profesori popuste i idu "linijom manjeg otpora", onda imamo državu u kojoj je svaki od nas već dužan nekoliko četvornih metara novog stana, recimo jedno kupatilo. Problem je ozbiljan s dalekosežnim posljedicama ako se postavi pitanje: zašto bi neki mladi bračni par osnovao obitelj ako će im njihovo dijete morati otplaćivati dugove koji su neki drugi učinili? Studenti koji dolaze do diplome bez znanja i truda imaju sve predispozicije da jednog dana vladaju ovom državom na način kako vladajući danas vladaju. I oni će dati prednost uvozu, prodaji nacionalnog blaga, zaduživanju, štitit će gospodarski kriminal, itd. Žalosno u svemu tome je to što za takvo stanje ne mare ni ministri, ni profesori, ni studenti, jer stanje kakvo je svima odgovara. Hrvati su tijekom povijesti uvijek skupo plaćali cijenu za sve, a posebno za svoju nepromišljenost. Onaj tko ne shvaća ili ne želi shvatiti da je budućnost Hrvatske u znanju, Domovinu svoju zasigurno ne voli, pa se moram upitati: tko nam to vodi zemlju? ...


ZEMLJA ZNANJA


Jesu li naši fakulteti znanstveno-obrazovne ustanove ili shopping centri?


MZOŠ se treba zalagati za povratak naših brojnih i uspješnih znanstvenika i stručnjaka diljem svijeta i omogućiti im osnivanje poslijediplomskih studija koji bi bili konkurencija postojećima


Piše: Ivica Tijardović
Izvor: Hrvatski Fokus


Engleska riječ 'shop' označava trgovinu, dućan, prodavaonicu, lokal, radionicu i slično. No ne samo to, u žargonu 'shop' može značiti i ustanovu, školu, sveučilište, itd. Nadalje, engleska riječ 'shopping' znači kupovanje recimo po trgovinama, pa je onda razumljivo da su 'shopping centri' (šoping centri) opskrbni centri, tj. trgovački kompleksi u kojima se nalazi veliki broj raznovrsnih prodavaonica, ugostiteljskih radnji i drugih uslužnih djelatnosti, gdje se može kupiti ono što vam treba.

Ono što mene u ovom tekstu zanima jest sljedeće: jesu li neki naši fakulteti znanstveno-obrazovne ustanove ili šoping centri? Pokušat ću malo razmišljati na tu temu.


fakulteti


Ovdje ne želim govoriti o iznadprosječnima kod nas, kako pojedincima tako i ustanovama, već o hrvatskome prosjeku, kojega zasigurno iznadprosječni u Hrvatskoj ne odobravaju. Stoga nastavljam misao o hrvatskome prosjeku.

Poznato je da se kod nas od malena uči varati, već u vrtiću, pa u osnovnoj i srednjoj školi, a kasnije i na fakultetu. Blaži glagol za varati bio bi 'snalaziti se'.

Profesori su na fakultetima zadnja prepreka budućim razaračima Hrvatske koji bez znanja i truda postižu sve što se postići može u hrvatskome društvu, u kojem se moralne ljude ismijava i naziva čudacima.

Ako i profesori popuste i idu "linijom manjeg otpora", onda imamo državu u kojoj je svaki od nas već dužan nekoliko četvornih metara novog stana, recimo jedno kupatilo.

Problem je ozbiljan s dalekosežnim posljedicama ako se postavi pitanje: zašto bi neki mladi bračni par osnovao obitelj ako će im njihovo dijete morati otplaćivati dugove koji su neki drugi učinili?


Ni školstvo nije izuzetak

Znajući da netko prolazi kroz školu bez ikakvih problema zahvaljujući utjecajnim roditeljima, rodbini, prijateljima, većina pokušava slijediti njihov put tražeći veze i poznanstva uz korištenje darova kao znak kulture poštovanja, pa i tamo gdje to zaista nije potrebno.

Vjerojatno bi se moralo svijećom tražiti pojedince koji su tijekom školovanja došli do fakultetske diplome zaista samo svojim trudom. Na temelju te neosporne spoznaje suludo se nadati promjenama na bolje.

Sustav u kojem smo živjeli mnoga desetljeća ostavio je snažne tragove na sve nas. Ako se suprotstavite toj spoznaji i pokušate je promijeniti, odbacit će vas sredina u kojoj radite ili se krećete, izgubit ćete prijatelje, rođaci vam se ne će više javljati i morat ćete, ili osramoćeni prilagoditi se zbilji, ili zadržati ponos u nekoj drugoj sredini.

Očekivati da će mala sredina (škola, fakultet, mjesto gdje radite ili grad u kojem živite) riješiti taj problem nije realno.


pomoć


S obzirom da imam dugogodišnje iskustvo radeći u dva različita sustava, ne tvrdim da je kapitalizam znatno bolji od komunizma, ali u kapitalizmu koji zna biti nemilosrdan, ali ipak pravedniji od komunizma, bolji imaju veće šanse uspjeti nego u komunizmu u kojem su uglavnom podobni i neradnici uspijevali.

Iako danas živimo u kapitalizmu, ipak snosimo posljedice zbog komunističkog mentaliteta usvojenog u socijalističkim uvjetima. Onaj tko je dublje ušao u analizu komunizma shvatio je koliko je taj sustav bio poguban za svako društvo i državu.

Da, upravo je komunizam proizvodio neradnike i tako se nastavilo u devedesetim godinama prošlog stoljeća sve do danas.


Poruka je jasna, ako ne želiš raditi, učlani se u stranku i budi strpljiv, jer kad-tad ćeš dobiti priliku ako si spreman učiniti nešto u korist stranke, a kasnije vjerojatno i za sebe, premda to gotovo redovito znači protiv Hrvatske i njezinog naroda.


Kad Vlada povisuje plaće u obrazovanju povisuje ih isključivo da kupi šutnju dijela hrvatske inteligencije, jer u ekonomskoj nemoći, nekome povisiti znači drugome smanjiti. Školovanje ne može biti besplatno za sve, jer je to za siromašnu zemlju nepodnošljivo. U takvim je uvjetima tiskanje besplatnih udžbenika potkradanje države i poreznih obveznika za račun pojedinaca bolesnih ambicija.

Zašto dajem naglasak na obrazovanje? Pa iz prostog razloga što, na primjer, SAD ima nekoliko elitnih fakulteta koji mogu podmiriti potrebe za onima koji će upravljati društvom i državom u svim njihovim dijelovima.

Hrvatska takvih fakulteta nema, već je sve na razini, recimo, američkog prosjeka, a s takvim kadrom ne možemo izgraditi društvo kakvo želimo.


školovanje


U današnjim uvjetima 'instant' školovanja (čitaj: Bolonjskog procesa) nedovoljno učene doktore znanosti možete na traci proizvesti, no s tim samo podržavate sredinu koja nije spremna na promjene i gleda samo kako ostvariti svoj sitan interes ili faturete.

U takvim sredinama je znanstveni rad vrlo upitan, a međunarodne reputacije gotovo da i nema. Tome se studenti brzo prilagode i završavaju fakultete bez potrebnog znanja, pa zaista uspiju samo oni koji napuste našu sredinu i sreću potraže negdje drugdje.


Od 1945. godine vladali su nepismeni borci, prepuni "zasluga"

Na kraju Drugoga svjetskog rata kod nas su dobili priliku i nepismeni zahvaljujući ratnim zaslugama, pa su neki gotovo preko noći stjecali visoku stručnu spremu. Savjesniji među njima shvatili su da nemaju dostatnog obrazovanja, pa su nakon VSS-a završili osnovnu školu, a neki čak i srednju.

Hoću reći da su takvi kadrovi bili temelj razvoja društva, a zaista učeni nisu ih mogli nadglasati, jer najčešće nisu bili politički podobni.

Iako je Hrvatska uvijek imala profesore svjetskog ugleda, oni nisu mogli utjecati na strategiju razvoja države, jer su politički podobni profesori kreirali mentalitet skromnog znanja temeljen na snalaženju koje nije bilo dovoljno da bi se savladalo teškoće koje su došle s promjenom sustava 1990. godine.


Drugim riječima, iako smo htjeli Hrvatsku, nismo bili spremni promijeniti naše stečene navike snalaženja.


Slikovito rečeno: onaj tko je prije kasnio, recimo na posao ili dogovor, kasnio je i nakon 1990.; onaj tko nije volio raditi prije, radnu naviku nije stekao ni danas; onaj tko nije živio prije od svog rada, ne živi ni danas, itd.



Ako dosad rečeno prenesemo na područje obrazovanja i znanosti, tj. u konkretnom slučaju na fakultete, onda je moje pitanje 'jesu li neki naši fakulteti znanstveno-obrazovne ustanove ili šoping centri?' sasvim logično.

Naime, svjedoci smo da se profesorima na nekim fakultetima širom Hrvatske sudilo zbog prodavanja ispita i diploma. Izgleda da neki profesori imaju toliko razvijen poduzetnički duh da bi se mogli natjecati za „Zlatnu kunu“.

Ne želim nikoga osuđivati, no ako je istina da još uvijek negdje možete doći do ispita bez polaganja istog ili znanja, ako je istina da negdje možete kupiti diplomu, ako je istina da neki profesor naplaćuje svojim studentima repeticije, ako je istina da neki profesori zarađuju šaljući studente svojim kolegama na poduku, itd., onda se ne treba čuditi što smo prepoznati po korupciji i mitu.

Studenti koji dolaze do diplome bez znanja i truda imaju sve predispozicije da jednog dana vladaju ovom državom na način kako vladajući danas vladaju. I oni će dati prednost uvozu, prodaji nacionalnog blaga, zaduživanju, štitit će gospodarski kriminal, itd.

Žalosno u svemu tome je to što za takvo stanje ne mare ni ministri, ni profesori, ni studenti, jer stanje kakvo je svima odgovara. Želim reći da ministar živi u staklenom zvonu, profesori zarađuju na faturetama, a studenti dobivaju komadić papira na kojem piše 'diploma'.


No, Hrvati su tijekom povijesti uvijek skupo plaćali cijenu za sve, a posebno za svoju nepromišljenost.


Kvalitetni profesori, znači iznadprosječni, na našim fakultetima nemaju dovoljno snage da bi preokrenuli situaciju na bolje, pa im u tome mora pomoći Vlada preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa na način da omogući povratak našim svjetskim znanstvenicima i stručnjacima koji bi bili konkurencija sadašnjem znanstveno-obrazovnom prosjeku.

Naime, naši povratnici bi u tom slučaju dobili pravo osnivati poslijediplomske studije koji bi bili konkurencija postojećim poslijediplomskim studijima. Umjesto da naši te studije otvaraju, otvaraju ih stranci kojima je novac jedini motiv.

Prema tome, bez zdrave konkurencije u visokom obrazovanju postojat će i dalje opravdana sumnja da su neki naši fakulteti šoping centri, a ne znanstveno-obrazovne ustanove.

Onaj tko ne shvaća ili ne želi shvatiti da je budućnost Hrvatske u znanju, Domovinu svoju zasigurno ne voli, pa se moram upitati: tko nam to vodi zemlju?


kamo naprijed

Povezani članci

Who's Online

We have 215 guests and no members online