Znanstvenici praktičari

mladi i uspješniS obzirom na to da je znanost (znanje) moć koju mnogi u Hrvatskoj ne koriste ili ne znaju kako iskoristiti, želio bih reći nekoliko riječi na tu temu. Samo stjecanje znanja bez njegove primjene u praksi nije nijednom društvu pomoglo, pogotovo ne u gospodarskom razvoju. Istina je da znanje počiva na teoriji, ali ipak smatram da svaka teorija mora težiti, ako je to ikako moguće, aplikaciji, tj. primjeni teorije u praksi. Danas je moguće na temelju isključivo prakse uz neograničene mogućnosti suvremene informatičke tehnologije steći znanja iz mnogih područja bez fakultetske naobrazbe. Ako je to tako, onda se postavlja pitanje čemu nam služe fakulteti? Odgovor je nedvosmisleno jasan ...

PRIMJENA TEORIJE U PRAKSI

Znanstvenici praktičari

Ivica TijardovićKako je znanje bez primjene u praksi poput oblaka bez kiše, ovom bih prigodom htio istaknuti dvije osobe koje prema mojem kriteriju udovoljavaju počasnoj tituli akademika, premda nisu redoviti članovi HAZU-a. To su profesor doktor Igor Čatić i profesor doktor Igor Belamarić

Piše: Ivica Tijardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


S obzirom na to da je znanost (znanje) moć koju mnogi u Hrvatskoj ne koriste ili ne znaju kako iskoristiti, želio bih reći nekoliko riječi na tu temu. Na to me ponukao hvale vrijedan tekst glavnog urednika znanstvenog časopisa Brodogradnja, profesora doktora Rajka Grubišića, objavljen u posljednjem broju (4/2010). U tom tekstu, koji toplo preporučujem pročitati svima kojima je cilj gospodarski oporavak Hrvatske, među ostalim piše:

"Istaknuti stručnjaci iz prakse, bez obzira na znanje i sposobnosti, ne zadovoljavaju birokratske 'znanstvene' kriterije. Zbog toga se i događa da na našim visokim učilištima, posebno na tehničkim studijima (ne samo na brodograđevnom studiju) nastavu predaju nastavnici koji s praktičnom strukom imaju malo ili nikakve veze, jer su cijelo vrijeme bili u utrci 'za bodovima' koji će im omogućiti napredovanje.

Rezultat toga je, a to je dobro vidljivo u brodograđevnoj struci, što je važna spona između industrije i visokoga školstva potpuno prekinuta. Stoga koristimo i ovu prigodu, posebno kad je u pripremi trolist novih zakona (o znanosti, o sveučilištu i o visokom obrazovanju) da upozorimo na taj veliki problem.

mladi i uspješniApeliramo da se u tehničkim disciplinama korjenito izmijene kriteriji vrednovanja znanstvenog rada (i kvalifikacije znanstveno-nastavnih funkcija), da se ti kriteriji definitivno približe praktičnoj struci i aplikaciji znanosti, a ne da budu 'l’art pour l’art', da se tako vrata visokih učilišta otvore i istaknutim stručnjacima iz prakse, te da se i njima omogući da postanu sveučilišni nastavnici".

Samo stjecanje znanja bez njegove primjene u praksi nije nijednom društvu pomoglo, pogotovo ne u gospodarskom razvoju.

Istina je da znanje počiva na teoriji, ali ipak smatram da svaka teorija mora težiti, ako je to ikako moguće, aplikaciji, tj. primjeni teorije u praksi. Danas je moguće na temelju isključivo prakse uz neograničene mogućnosti suvremene informatičke tehnologije steći znanja iz mnogih područja bez fakultetske naobrazbe.

Ako je to tako, onda se postavlja pitanje čemu nam služe fakulteti? Odgovor je nedvosmisleno jasan. Fakulteti su namijenjeni osobama prosječnih intelektualnih sposobnosti (a takvih je najviše) koji žele doći do diplome, a neki među njima i do znanja, i to bržim putem u odnosu na one koji ne idu na fakultet, normalno pod uvjetom da im nastavnici omoguće doći do tog znanja.

Iznadprosječni su sposobni, ako im se pruži prigoda, to znanje koje nude fakulteti steći u praksi samostalnim obrazovanjem, obično na dulji vremenski rok.

Ipak diploma je poput osobne iskaznice s kojom dokazujete identitet, tj. za koje biste područje trebali biti kompetentni, pa je prirodno da se u nekom području ljudskog djelovanja više vjeruje čovjeku kojega ne poznajete s diplomom nego onome bez nje.

No kako su iznadprosječni ipak svjesni da je lakše i brže doći do znanja na fakultetu, a kasnije praksom nadoknaditi izgubljeno, upisuju studij i završavaju ga bez većih problema, pod uvjetom da se ne konfrontiraju s profesorima i sustavom.

Želim reći da je najbolje i najjednostavnije nakon završene srednje škole odmah upisati fakultet i završiti ga u roku, dok vas problemi života koji dolaze s godinama još nisu opteretili.

mladi i uspješniMožda je također korisno godinu ili dvije nakon srednje škole uzeti stanku i upoznati se kroz rad sa životom, tj. područjem (strukom) fakulteta na kojem želite studirati. Ta je praksa posebno važna za fakultete koji školuju studente za praktičan rad. Izbor svakako postoji, pa neka svatko bira što mu više odgovara.

Kriteriji za stjecanje znanstveno-nastavnih zvanja moraju biti vrlo jednostavni, ali ipak zahtjevni, jer nastavu na fakultetu ne bi smio držati svatko.

Naime, kad bi se primjenilo pravilo da za izbor u znanstveno-nastavna zvanja morate imati objavljene članke u stranom znanstvenom časopisu tipa Journal, koji ima značajnu međunarodnu reputaciju, a takvih je u svakom području možda jedan, dva, ali ne više od tri (barem u tehničkim znanstvenim oblastima), onda bi mnogi naši fakulteti zatvorili vrata, jer mnogi profesori ne bi udovoljili tom jednostavnom kriteriju.

Prema tom kriteriju za jedan objavljen članak bez koautora u znanstvenom časopisu tipa Journal mogli biste steći zvanje docenta, s dva izvanrednog profesora, s tri redovnog, a s četiri objavljena članka zvanje doživotnog redovnog profesora.

S obzirom na to da tim kriterijima većina nastavnika na fakultetima ne može udovoljiti, kriteriji se u zakonima prilagode njima, pa oni superiorni znanstvenici iz prakse nemaju izgleda dobiti prigodu predavati na našem fakultetu, jer ne udovoljavaju kriterijima prosječnih.

Upravo u tome vidim nedovoljnu uspješnost naših fakulteta gdje samo rijetki pojedinci s vremena na vrijeme uspiju osvjetlati obraz hrvatskoj znanosti, pa je svaki članak objavljen u inozemstvu prava senzacija.

obnovljivi izvorin energije

Nedostatak onih superiornih osoba na našim fakultetima je više nego očit, pa nije čudo što se javnost pita: »Jesu li naši fakulteti znanstveno-obrazovne ustanove ili trgovački centri?«.Bez zdrave konkurencije na našim fakultetima nije realno očekivati da će budući visoko obrazovani kadar uspjeti uhvatiti se u koštac s izazovima koji nas očekuju na svim poljima, ne samo gospodarskom.

Stječe se dojam da prednost u stjecanju najviših znanstvenih titula imaju često kandidati koji s ničim neće ugroziti svoje mentore. Onaj tko sa svojim radom može ugroziti nedodirljivu reputaciju svoga mentora, najčešće mora otići iz Hrvatske i posao tražiti u svijetu.

Usprkos svemu, smatram da našim fakultetima nedostaje školovanog nastavničkog kadra, tako da posla ima i za prosječne i za one superiorne koji bi htjeli pomoći Hrvatskoj, a prigodu ne dobivaju.

S hiperprodukcijom školovanog kadra (barem tako pokazuju posljednje statistike) učinit ćemo našoj zemlji medvjeđu uslugu, jer će se još više osnažiti sredina koja nije spremna na promjene. U takvim okolnostima mnogi mladi neće biti sposobni uhvatiti se u koštac s problemima društva, i nastavit će raditi kao i njihovi očevi.

mladi i uspješniJe li problem u fakultetima ili ljudima? Problem je svakako u ljudima, jer naši ljudi, ma koje struke bili, u svijetu će biti priznati, a neki imati svjetsku reputaciju. Kad bi naše društvo bilo otvoreno i za ljude superiornog znanja i sposobnosti, vjerojatno bismo probleme koje danas imamo u svim segmentima društva mnogo lakše premostili.

Svatko od nas jedino što mora učiniti jeste priznati boljemu od sebe da je bolji. Zvuči tako jednostavno, a ipak u životu gotovo nemoguće. Naime, ljudi su spremni radije umrijeti, biti zaboravljeni u svojoj beznačajnosti i uskratiti svojoj djeci pravo na ljepšu budućnost, nego boljem od sebe priznati njegovu superiornost.

Kako je znanje bez primjene u praksi poput oblaka bez kiše, ovom bih prigodom htio istaknuti dvije osobe koje prema mojem kriteriju udovoljavaju počasnoj tituli akademika, premda nisu redoviti članovi HAZU-a. To su profesor doktor Igor Čatić i profesor doktor Igor Belamarić. Ova dva Igora nisam slučajno izabrao i spomenuo ih u ovom kontekstu.

Riječ je o dvojici naših vrhunskih znanstvenika praktičara s međunarodnim ugledom. Dok doktor Čatić i dalje neumorno plijeni pozornost svojim tekstovima u tisku, i kojega je nemoguće osporiti zbog njegove upućenosti u problematiku o kojoj piše, doktor Belamarić je svojim projektima zadužio ne samo hrvatsku, nego i svjetsku brodogradnju.

Povezani članci

Who's Online

We have 177 guests and no members online