Hrvatska na trnovitom putu ka društvu znanja

ICTZnanje je odavno ključ za konkurentnost i uspjeh gospodarstva. Ljudski kapital je temeljna odrednica društva znanja. Zbog zastarjelog akademskog obrazovanja stupanj obrazovanja često nije pravi pokazatelj konkuretnosti radne snage. Školske diplome i akademske titule više ne jamče ekonomski uspjeh ni pojedinca ni društva u cjelini. Iznimno je važno učiti, usavršavati se i obrazovati tijekom cijelog života... Sve je to tako, sve je to istina, i sve ste gore navedeno već ohohoho puta čuli, pročitali, ali najvjerojatnije još ne i "doživjeli u svakodnevnoj praksi"... Hrvatska će uistinu postati društvo znanja kad utemeljimo profitabilne spin-off tvrtke nastale kao rezultat patentiranja inovacija i visokih tehnologija na hrvatskim sveučilištima. Rezultati će biti kvalitetna radna mjesta i gospodarstvo utemeljeno na znanju ... U nastavku teksta iz pera Liderove kolumnistice dr. Danice Ramljak pročitajte više o važnosti razumjevanja funkcije znanosti i tehnologijskog razvoja u Lijepoj Našoj, o trenutnoj nezavidnoj situaciji i o preprekama za ulazak Hrvatske u društvo znanja ...

KAKO BOLJE RAZUMJETI FUNKCIJU ZNANOSTI I TEHNOLOGIJSKOG RAZVOJA

Deset prepreka za ulazak Hrvatske u društvo znanja

Piše: dr. sc. Danica Ramljak, osnivačica i direktorica tvrtke Medora Global Consultants, LLC
Izvor: Lider

Pisati na temu Hrvatske i društva znanja poseban mi je izazov kao znanstvenici hrvatskoga podrijetla koja je velik dio profesionalne karijere provela u SAD-u - u toj zemlji još živim i radim pa svakodnevno svjedočim kako ondje vrlo dobro funkcionira društvo znanja.

Osjećam se iznimno odgovornom javno progovoriti o toj temi, jednoj od strateških odrednica bolje hrvatske budućnosti, i posve se slažem s prof. dr. Jurjem Božičevićem, bivšim državnim tajnikom u Ministarstvu znanosti,obrazovanja i športa (MZOS) i predsjednikom Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, koji se u intervjuu Glasu Koncila od 29. siječnja 2006. pita 'može li Hrvatska živjeti samo od trgovine tuđim proizvodima ili se moramo više brinuti o sebi i razmišljati o proizvodnji, o novim tehnologijama i novim tržištima' i kaže da je zato u središtu njegova promišljanja 'razvoj ljudskog potencijala i znanja'.

studentiTa se izjava mogla očekivati od dr. Božičevića, koji se već više godina bavi tom temom i autor je knjige 'Hrvatska razvojna politika za gospodarstvo znanja'. Još je prije 10 godina napisao: 'Hrvatska ne smije žrtvovati vlastite razvojne programe, pogotovo u području tehničkih i biotehničkih znanosti. Cjelokupna društvena zajednica i hrvatska javnost trebale bi precizno razumjeti funkciju znanosti i tehnologijskog razvoja, njihovu svrhu i doprinos napretku. Stoga valja razvijati tehnologijsku pismenost popraćenu poučavanjem javnosti kroz medije.'

Slažem se s dr. Božičevićem. Pišem ovo jer želim analizom i budućim radom pridonijeti činiteljima itekako važnima za hrvatski put u društvo znanja. Dodatno sam inspirirana tom temom, o kojoj često čujemo iz usta hrvatskih političara, i očekujem da će biti važan fokus predizbornih rasprava hrvatskih političkih stranka.

Odgovornost je svakog intelektualca javno progovarati i konstruktivno pridonijeti diskusiji o temama važnima za budućnost Lijepe Naše

Istražujući što je napisano na temu Hrvatske i društva znanja, uočila sam analizu Predraga Bejakovića s Instituta za javne financije iz 2005. 'Kako se Hrvatska priprema za društvo utemeljeno na znanju?'

Iz teksta se može doznati zašto je znanje odavno ključ za konkurentnost i uspjeh gospodarstva, zatim o ljudskom kapitalu kao temeljnoj odrednici društva znanja, o tome kako zbog zastarjelog akademskog obrazovanja stupanj obrazovanja često nije pravi pokazatelj konkuretnosti radne snage, o tome da školske diplome i akademske titule više ne jamče ekonomski uspjeh ni pojedinca ni društva u cjelini te o važnosti cjeloživotnog učenja i obrazovanja.

Među ostalim, Bejaković piše: 'Prilično se sigurno može reći da su visokoobrazovane osobe u Hrvatskoj završile studij koji nije izravno usklađen s potrebama suvremenoga gospodarstva i često ne posjeduju znanje i sposobnosti važne i nužne za zanimanja koja se traže na tržištu rada. U Hrvatskoj je razmjerno nizak udio broja studenata prirodnih i tehničkih znanosti u ukupnom broju studenata; samo 0,2 posto osoba starijih od 35 godina sudjeluje u programu obrazovanja odraslih, a taj je prosjek za istu dobnu skupinu u EU sedam posto.'

Čitajući MZOS-ov 'Pregled postignuća od siječnja 2004. do travnja 2007.', teško je ne uočiti da je vođenje Hrvatske prema društvu znanja strategija za koju se opredijelila Sanaderova Vlada.

Ova je vlada preuzela i nastavila neke započete programe i poduprla rad institucija i tijela važnih za društvo znanja (npr. BICRO, Tehnologijsko vijeće), znatno je povećala ulaganje u znanost i obrazovanje (od 2003. do 2007. MZOS-ov proračun povećao se 34,21 posto, a državni je proračun u istom razdoblju rastao 33 posto), u Saboru su prihvaćeni Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. do 2010. i Znanstvena i tehnologijska politika RH od 2006. do 2010. U sustavu obrazovanja i znanosti napravljene su određene kvalitativne promjene, uključujući i bolonjski proces, i zaposleno je 5.259 osoba.

MZOS je dobio kredit Svjetske banke za strategiju razvoja Hrvatske u društvo znanja (67,8 milijuna eura za obrazovanje) i 31 milijun eura za znanost, a Vlada je izdvojila 5,7 milijuna eura. Godine 2005. prihvaćena je i Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva, utemeljen Hrvatski institut za tehnologiju (HIT), omogućen povratak 44 hrvatska znanstvenika iz inozemstva, a u tijeku je povratak 15 novih. Utemeljena je Agencija za znanost, osnovana su brojna veleučilišta i financiralo se mnogo tehnologijskih projekata itd.

Kao i MZOS i ministar Promorac, i ministar gospodarstva Vukelić često upozorava na potrebu za gospodarstvom utemeljenim na znanju. Za pohvalu je i Hrvatska zaklada za znanost, koja financira zajedničke projekte akademske zajednice i gospodarstva. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u svibnju ove godine organizirala je raspravu na temu 'Obrazovanje za tehnološki ovisno društvo znanja' uvelike pridonijevši razvoju strategije za društvo znanja.

Napravljeno je mnogo, ali još nedovoljno, stoga nas očekuje velik posao u izgradnji Hrvatske u društvo znanja

Hrvatska lista dosadašnjih uspjeha koji vode prema društvu znanja duga je i hvalevrijedna, ali lista koju još moramo ostvariti mnogo je duža. Da bismo uhvatili korak sa svijetom, nadam se da ćemo pronaći bolji i brži put za učinkovitu provedbu postojeće strategije u praksi.

Hrvatska će uistinu postati društvo znanja kad utemeljimo profitabilne spin-off tvrtke nastale kao rezultat patentiranja inovacija i visokih tehnologija na hrvatskim sveučilištima. Rezultati će biti kvalitetna radna mjesta i gospodarstvo utemeljeno na znanju.

U konačnici, Hrvatska već dulje igra utakmicu za društvo znanja, ali još je daleko od pobjedničkoga gola.

 


Prepreke do društva znanja

1. Sporost

U Hrvatskoj je prespor put od donošenja strategija i otvaranja institucija do stvarne realizacije projekata (pa zar nije o konceptima društva znanja bilo govora već i prije 10 godina, a još nemamo rezultate u gospodarstvu?).

2. Patenti

Na gotovo svim hrvatskim sveučilištima i u znanstvenim institucijama nema centara za transfer tehnologije koji funkcioniraju i u kojima rade obrazovani timovi koji bi znastvenicima pomogli da uspješno zaštite i patentiraju inovacije, a patentata, pogotovo međunarodno zaštićenih, vrlo je malo.

3. Intelektualno vlasništvo

Nemamo posebno obrazovanih sudaca koji mogu presuditi u sporu iz područja intelektualnog vlasništva, a na hrvatskim pravnim fakultetima intelektualno je vlasništvo zasad samo izborni predmet.

4. Zanimanje za velike projekte

Hrvatski znanstvenici nisu motivirani patentirati svoje inovacije uz pomoć posebne državne strategije, premalo se natječu za znanstvene projekte EU i samo ih je nekoliko do sada koordiniralo projekte FP6 EU, za što se dobiva mnogo više novca. Samo se nekoliko znanstvenika natječe za dobro financirane projekte američkog NIH-a. Zagrebačko je sveučiliste tek prije ljeta ove godine utemeljilo ured za pomoć znanstvenicima u prijavi projekata EU.

5. Nacionalni projekti

Nedopustivo je visoka prolaznost nacionalnih znanstvenih projekta koje financira MZOS (73 posto, a u svijetu je prolaznost 10 - 12 posto).

6. Relevantnost

Hrvatski su znanstvenici vrlo malo zastupljeni u svjetskom indeksu citiranosti znastvenih radova, važnom parametru pri procjeni društva znanja.

7. Spin-off tvrtke znanja

Izuzev nedavno utemeljene tvrtke Ruđer inovacije, koja je, uzgred, tek u začetku, nemamo nijednu funkcionalnu spin-off tvrtku s hrvatskih sveučilišta ili znanstvenih instituta.

8. Biotehnologija i ICT

Biotehnologija je pokretač razvoja novih lijekova, otvara kvalitetna radna mjesta i uz informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (ICT) pokretač je društva znanja. U Hrvatskoj nemamo nijednu biotehnološku tvrtku, a male ICT tvrtke nemaju snažan portfelj intelektualnog vlasništva zbog kojega bi bile atraktivne za ulaganje.

9. Tehnološki parkovi

Tehnološki parkovi u svijetu mjesto su intenzivnog istrazivačkog rada i sjedište malih i srednjih ICT i biotehnoloških tvrtki, ali u Hrvatskoj ne pružaju sadržaje potrebne za brzi razvoj malih tvrtki koje se bave visokom tehnologijom.

10. Sofisticirani ulagači

Broj sofisticiranih investitora koji razumiju ulaganje u sektore inovativne
tehnologije
u Hrvatskoj još je beznačajan.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 89 guests and one member online

  • admin