Učimo i glagoljicu, zašto ne!

U proteklih mjesec dana u Slobodnoj je Dalmaciji objavljeno više tekstova o mogućnosti povratka učenja ćirilice u našim osnovnim školama, što su poduprli i Predsjednik RH i neki čitatelji primjedbama da je znanje ćirilice kulturno obogaćenje svakog čitatelja. Naravno da će se oni koji znaju ćirilicu lakše snaći kad budu šetali ulicama Moskve, kao što je istina da će se i oni koji znaju kineski jezik osjećati kao doma u Pekingu. - Učimo i glagoljicu, zašto ne! Na kojoj su nam ispisani Bašćanska ploča i brojni drugi spomenici u proteklom tisućljeću od Istre do Konavala - kaže Mladen Vuković, predsjednik HKD "Napredak" Split, u svojem nedavnom obraćanju javnosti s stranica Slobodne Dalmacije ...

 

Učimo i glagoljicu, zašto ne!
 
Piše: Mladen Vuković,
predsjednik HKD "Napredak" Split
Izvor: Slobodna Dalmacija
 
No, povratak ćirilice u klupe hrvatskih osnovnih škola valja promotriti kroz više aktualnih prosvjetnih činjenica, a jedna je od njih da stalno kukamo kako nam mali učenici imaju sve zakrivijenije kralježnice od viška knjiga u ionako pretrpanim obrazovnim programima, i kako zahtjevi za rasterećenjem nepotrebnog gradiva postaju mrtva slova na ministarstvenim papirima.
 Bašćanska ploča pisana je glagoljicom
Ne zaboravimo i da hrvatski učenici u odnosu na ostale europske zemlje, uče manje (premalo?) sati materinjeg jezika!
 
I u takvim uvjetima, kad smo nepismeni svoji na svome, neki bi htjeli da učenici još uče i ćirilicu, uz vraćanje nekih srbijanskih pisaca u čitanke, dok još nismo dovoljno vrjednovali ni hrvatske književnike koji su bili prešućivani četrdesetak godina prošlog stoljeća.
 
Naravno, na učenje azbuke, arabice ili nekog trećeg jezika i pisma, imaju pravo sve zainteresirane nacionalne manjine u nas, ali najprije kad nauče minimum standarda književnog jezika države čiji su građani, koja im plaća tu školu (uz besplatne udžbenike), i to preko dopunskih i drugih službeno prihvaćenih programa obrazovanja u našim školama.
 
Takvo učenje ćirilice valja osigurati i učenicima Hrvatima koji to žele. iako bi učenicima u Hrvatskoj bilo važnije ponuditi (barem izborno) učenje glagoljice, na kojoj su nam ispisani Bašćanska ploča i brojni drugi spomenici u proteklom tisućljeću od Istre do Konavala.
 
Zar ćemo doći do toga da nam nitko od mladih naraštaja neće znati pročitati isprave i listine koje svjedoče hrvatsku srednjovjekovnu povijest, koja je bila i tropismena (latinica, glagoljica i bosanska ćirilica), i trojezična (crkvenosta-roslavenski, hrvatski i latinski).
 
Još prije 513 godina mi smo se počeli globalizirati prihvaćajući latinicu, na kojoj je prvi tiskan baš Lekcionar fra Bernardina Splićanina. Pored tolikog bogatstava postajemo duhovni siromasi!
 
Napominjem da je zagrebačka Školska knjiga upravo objavila pretisak Prve hrvatske glagoljske početnice iz 1527. godine. Naša glagoljska pismenost i glagoljska tradicija su bitna nacionalna i kulturna obilježja hrvatskog naroda.
 

Mladen Vuković,
predsjednik HKD "Napredak" Split

Povezani članci

Who's Online

We have 189 guests and no members online