Studentski prosvjedi u 'zemlji znanja'

studentiStudenti – prosvjednici iz Zagreba i Zadra (Alo Splite, di si? op.ur.) postali su top tema svih medija zadnjih nekoliko dana. U jeku predizborne kampanje 2007. ministar Primorac založio se za besplatno studiranje na svim razinama. Njegovo obećanje je, vidimo to dvije godine kasnije, ludom radovanje. Prosvjed Vladi ne dolazi u dobro vrijeme, pogotovo uzme li se u obzir da studente podržava i velika većina javnosti, pa čak i veliki broj profesora. Ovaj potez je u vrijeme prije vrlo važnih lokalnih izbora najgori udarac vladajućoj garnituri. Zašto? Propise donose oni na prijedlog 'njihovog' čovjeka – Dragana Primorca. Prema napisima Jutarnjeg lista, u Hrvatskoj školarinu plaća 55% studenata, većinu uzdržavaju roditelji, ali neki moraju i raditi kako bi plaćali studij. Iz toga proizlazi da siromašniji studenti imaju manje šanse za studij od imućnijih ...

Studentski prosvjedi u 'zemlji znanja'

U jeku predizborne kampanje 2007. ministar Primorac založio se za besplatno studiranje na svim razinama. Njegovo obećanje je, vidimo to dvije godine kasnije, ludom radovanje

Piše: Alan Bećirović
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


ispitiNa početku svake akademske godine na većini fakulteta održavaju se prijemni ispiti. Rezultati prijemnog ispita, kao i uspjeh u srednjoj školi glavno su mjerilo upisa na pojedini fakultet.

'Iznimni' učenici koji su imali odličan prosjek u školi i isto tako riješili prijemni ispit oslobođeni su plaćanja studija. Dakako, država im ne plaća knjige i smještaj, ali to je možda malo pretjerano i za očekivati, zar ne?

S obzirom da se lista onih koji plaćaju i kojima država plaća studij određuje na temelju znanja ( ponavljam – na većini fakulteta ), ne vidim kako je samim aktom upisa netko zakinut.

Što se tiče ostvarenja subvencioniranog smještaja u domovima zasigurno postoji ogroman nesrazmjer između onih koji taj smještaj žele i koji ga dobivaju.

Svaka čast na akciji, ali....

Iza studenata je stao i Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. On se pita zašto država ne može financirati budućnost i uspjeh, a može neuspjele projekte.

Međutim, koliko je uistinu realno uvođenje besplatnog studija? Prema mojem mišljenju ravno nuli.

aktivizam

Iako podržavam svaku akciju mladih jer dokazuje da još uvijek razmišljamo svojim mozgom i ne pristajemo na uvriježena mišljenja i ( često loše ) ideje onih kojima takvo stanje odgovara, imam i par zamjerki.

Prije svega, moram spomenuti da ne podržavam način na koji se željena prava žele ostvariti.

Prosvjedi, izvikivanje i pisanje parola, ili kao u ovom slučaju zauzimanja fakulteta nije idealan način riješavanja problema, iako se često čini kako nema drugog izlaza. Trebali bi onda okupirati i državu na taj način. Ali što kad bude u našim rukama?

Žalimo se na nedovoljno dobro provođenje 'Bolonje'...

Što bi se dogodilo da sutra fakulteti budu uistinu besplatni i da se svima koji žele studirati osigura subvencionirani smještaj u domovima? ( što je dakako nemoguće, jer nema toliko domova ).

Na prve godine fakulteta se više ne bi upisivalo 500 – 1000 studenata, nego pet puta više. Jer ionako je popularno biti student. Veliki broj njih će otići na fakultet iz zezancije, ako prođe prođe. Što to donosi 'Bolonji'? Još veće rasulo od ovoga u kojem smo trenutno.

Jedna od ideja Bolonjskog procesa jest jedan profesor na maksimalno 30 studenata. Ta zamisao se već sada ne provodi. Što će biti sutra?

Na velikom broju fakulteta studenti se žale kako nemaju dovoljno dobre uvjete u smislu nedostatka materijala u knjižnicama, nedovoljnog broja profesora i slično.

Diskutabilno je gdje novac od školarina ide. Logično bi bilo za pretpostaviti da ide dijelom u državni proračun, a velikim dijelom u budžet fakulteta. Tim novcem fakultet omogućava studentima kvalitetnije izvođenje nastave, pristup većem broju materijala za učenje...

Blokirajmo sve, studirajmo besplatno, ali onda snosimo i posljedice...

Iako se ne čini tako, najlakše je blokirati fakultet i pozivati ljude na solidarnost. Lako je Vilimu Ribiću i nekim profesorima, kao i dekanima stati iza studenata. Lako je pljuvati ministra i njegove suradnike.

Sve je to lako bez nuđenja pravog riješenja.

Svi koji su podržali studente kažu kako bi se ovom problemu trebalo pristupiti ozbiljno, provesti analize i istraživanja te ustanoviti što Hrvatskoj najviše odgovara.

Zašto te analize nisu proveli prije podržavanja studenata i odmah iznijeli svoje ideje i prijedloge?

Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Svima odgovara ovakva situacija.

šutnjaBriga profesore hoće li studenti plaćati studij ili neće. Što oni imaju od toga? Ništa. Da su uistinu na strani studenata profesori bi im pomogli i sugerirali riješenja. Ovako je to samo smješna priča za medije.

Primorac se neće pojavljivati još neko vrijeme, a onda će izaći i prihvatiti sve prijedloge i zahtjeve studenata. Ustvrditi će da se prosvjed nije trebao niti održati i svatko će krenuti svojim kućama.

Studenti sretni jer su dobili svojih pet minuta slave i obećanje ispunjenja uvjeta, Primorac i vladajući jer su kupili mir do lokalnih izbora.

A što će se dogoditi nakon svega? Opet jedno veliko ništa!

U banani smo. Koje su alternative?

Tražiti u ovoj situaciji potpuno ukidanje plaćanja svih vrsta studija iluzorno je. Država je i tako u banani, tražiti od nje da plaća i studij je znanstvena fantastika.

Ono što se može, i nakon ovog prosvjeda bi se moralo dogoditi jest smanjenje cijene preddiplomskih, diplomskih, postdiplomskih, pa i doktorskih studija.

Kako bi se stanje moglo promjeniti? Bez ozbiljnog pristupanja i analize pada mi na pamet par riješenja. Ne može se studirati besplatno? Siromašniji studenti su diskriminirani?

Broj studenata koji ne mogu plaćati studij ( točnije roditelji im ne mogu plaćati studij ), zasigurno nije ogroman. To je teret koji bi država čak i u ovakvoj situaciji mogla izdržati. Oni koji su slabijeg imovinskog stanja neka donesu nekakvu potvrdu, nešto kao imovinsku karticu i država im omogućava smještaj i besplatno školovanje.

Ako niti taj sistem ne funkcionira, zašto ne preuzmemo sistem nekih stranih zemalja koje svim studentima omogućavaju besplatno studiranje do zaposlenja, a onda uredno uzimaju od mjesečne plaće zaposlenog 'studenta' svoj dio? Ne možemo niti taj sistem provesti?


Pazite malo što pričate 'vi gore'!

Onda dragi ministre Primorac pazite što pričate! Dragi premijeru i dragi ministre Šukeru razmišljajte o slijedećim izjavama. Teško je očekivati od naroda ( u ovom slučaju studenata ) da vam vjeruju kako je besplatno studiranje 'mission imossible' ( iako je prema riječima ministra Primorca prije dvije godine to bilo moguće ), ako konstantno tvrdite da smo sasvim u redu i da će akcijske mjere u turizmu spasiti čitavu situaciju.

Niti će mjere u turizmu spasiti državu, niti će bilo koje obećanje vezano za studije držati vodu.

Žao mi je samo što u ovoj situaciji moji kolege studenti neće uspjeti ovim prosvjedom zadati jači udarac onima koji ga zaslužuju kao što su mogli da su se malo manje spontano udruživali, a malo više razmišljali o svemu.

Na žalost, i ovaj prosvjed je dokaz koliko je ova zemlja zaglibila. Niti jedna starosna skupina u ovoj zemlji nije zadovoljna.

Pa je li moguće da smo svi ludi ili je za to ipak netko odgovoran?


 

Povezani članci

Who's Online

We have 213 guests and no members online