Kome zvono za uzbunu zvoni?

Porast nasilja među mladima, koji je u posljednje vrijeme poprimilo najbrutalnije oblike, zvoni na uzbunu. Česta premlaćivanja i ubojstva vršnjaka s "obrazloženjem" aktera da su to učinili iz čiste dosade znak je dubokog poremećaja u sustavu vrijednosti među mladima ali, u to nema sumnje, posljednji znak da se uz obitelji i ukupno društvo mora aktivnije uključiti kako bi se stalo na kraj toj novoj pošasti. Trebamo se pozabaviti pitanjem uloge roditeljstva, jer u društvima kao što je i naše djeca su, nažalost, sve više prepuštena sama sebi, odnosno sadržajima dostupnim na brzim medijima, što rezultira porastom nasilja ...

Zvono na uzbunu
 

Trebamo se pozabaviti pitanjem uloge roditeljstva, jer u društvima kao što je i naše djeca su, nažalost, sve više prepuštena sama sebi, odnosno sadržajima dostupnim na brzim medijima, što rezultira porastom nasilja
 

 Piše: Silvana Oruč Ivoš / Vjesnik
 Izvor: Vjesnik

 

Ovih dana u toj je namjeri otvorena Konferencija o Nacrtaj mi osmijeh - gradimo svijet bez nasiljaprevenciji nasilja među djecom i mladima "Nacrtaj mi osmijeh - gradimo svijet bez nasilja". Riječ je o skupu čiji je cilj potaknuti javnu i stručnu raspravu o tome kako svi društveni čimbenici mogu pridonijeti stvaranju sigurnijeg i tolerantnijeg svakodnevnog društvenog okruženja u kojem djeca žive i odrastaju.
 
Naglasak će se tako stavljati na škole koje moraju poraditi na komponenti socio-emocionalnog učenja te odgojnoj komponenti.
 
Medijima će se sugerirati da suptilnije izvještavaju o događanjima nasilja među mladima, odnosno da na svoje naslovnice ne stavljaju vijesti s nasiljem u školama, nego da na naslovnice stavljaju djecu koja su učinila dobra i djela vrijedna divljenja.
 
Istodobno će vodeći stručnjaci pomoći državi da se završe procesi kako bi Hrvatska postala zemlja bez nasilja.
 
No, pitanje je hoće li to biti dovoljno?
 
Naime, i prema podacima koja su iznesena pri otvaranju konferencije, djeca do svoje osamnaeste godine samo na televiziji vide oko 200.000 ubojstava, od čega 40.000 teških.
 
Pred računalom i televizijom tjedno provedu čak 45 sati, a prema jednom nedavno objavljenom istraživanju, u kvalitetnom razgovoru s roditeljima samo pola sata tjedno.
 
Upravo ti, u najmanju ruku, zabrinjavajući podaci govore da se svi skupa trebamo zabaviti pitanjem uloge roditeljstva, odnosno značaja obitelji.
 
U modernim društvima, u kakvo se ubraja i naše, djeca su, nažalost, sve više prepuštena sama sebi, odnosno sadržajima dostupnim na brzim medijima, a rezultat je, nažalost, takav kakav je. Pri tome je utopistički očekivati da će se promijeniti mediji i da će njihovi kreatori voditi računa o našoj djeci.
 
Zato bi bilo poželjno da kampanje kao što je spomenuta, ali i one buduće, budu usmjerene i na to da jačaju ulogu obitelji i da jasno upozore da mnoge stvari djeca (ne)nauče kod kuće.
 
Sve ostalo trebalo bi biti nadogradnja.

Povezani članci

Who's Online

We have 151 guests and no members online