Suhi Potok: Već 17 godina živimo u ilegalnim zgradama

– Dobro ste razumjeli. Već 17 godina živimo u zgradama koje su ilegalne, a da o tome pojma nismo imali, niti smo išta sumnjali. A i zašto bismo!? Stanove nam je dodijelilo Ministarstvo obrane, svi ugovori bili su uredno potpisani i pečatirani, bila je velika svečanost kad su nas Gotovina i Kotromanović posjetili, i novine su o tome pisale, i kako da onda čovjek pomisli da bi nekome palo na pamet dodijeliti nam nelegalne stanove – objašnjava Miro Gabrilo, predstavnik stanara zgrada na Suhom Potoku, pa vadi papire, brdo papira, a među njima i rješenja s potpisom tadašnje MORH-ove šefice za stambena pitanja, bojnice Ive Pašalić ...

BRANITELJI NA SUHOM

MORH braniteljima (pro)dao bespravne stanove na Suhom Potoku

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Božidar Vukičević / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Bili smo najsretniji ljudi na svijetu. Vojnici pobjedničke vojske – govore sugovornici Slobodne Dalmacije, pa se vraćaju u dane koji se danas kolokvijalno nazivaju danima ponosa i slave.

Možete, naime, zamisliti što vojnicima pobjedničke vojske znači dan kad su im u posjet došli ratne legende, kao što su bili Ante Gotovina i Ante Kotromanović. I još kad su im k tome darove donijeli.  Prvi ključeve, a drugi rješenja. Ključeve od stana i rješenja sa stanarskim ugovorima.

U Suhome Potoku smo. Općina Dugi Rat. Ulica Sikirica. Zgrade s kućnim brojevima 42 i 43. Naizgled je sve isto. Ante Gotovina i Ante Kotromanović žive su legende, a naši domaćini isti oni anonimci kao što su bili i tog davnog svibnja 1997. godine. Junaci pobjedničke vojske. Nekoć najsretniji ljudi na svijetu.

Priča im je, čak i za hrvatske prilike, nevjerojatna. Sudjelovali su, njih 24, u obrani domovine, s Četvrtom su dobili sve bitke, preživjeli su rat, nagrađeni su stanovima, ključeve im je uručio Ante Gotovina, a rješenja Ante Kotromanović, da bi danas shvatili kako su zgrade u kojima žive protuzakonito sagrađene i kako će, ukoliko u njima misle ostati, a misle, jer druge im nema, masnu kaznu platiti.

- Dobro ste razumjeli. Već sedamnaest godina živimo u zgradama koje su ilegalne, a da o tome pojma nismo imali, niti smo što sumnjali. A i zašto bismo!? Stanove nam je dodijelilo Ministarstvo obrane, svi ugovori su bili uredno potpisani i pečatirani, bila je velika svečanost kad su nas Gotovina i Kotromanović  posjetili, i novine su o tome pisale, i kako da onda čovjek pomisli da bi nekome palo na pamet dodijeliti nam nelegalne stanove – objašnjava Miro Gabrilo, predstavnik stanara, pa vadi papire, brdo papira, a među njima i rješenja s potpisom tadašnje MORH-ove šefice za stambena pitanja, bojnice Ive Pašalić.

Branitelji ispred nelegalnih zgrada na suhom potoku

Oko novinara nervozno kruže Gabrilovi negdašnji suborci, a današnji supatnici. Pero Martinović, Stanko Gašpar, Ante Šistov, Alen Gasal, Ante Zekić, a da ih obveze nisu spriječile došli bi, kažu nam, i ostali, jer svi su u istoj kašeti brokava. Ni na prvoj crti, ogorčeno će, nikad im ovako teško nije bilo.

- I znate tko nas je prevario? Naši, eto tko! – u nevjerici vrte glavama.

Stanove je, jasno je kao dan, financirao MORHGabrilo i 23 pripadnika Četvrte uredno su godinama  MORH-u plaćali najamnine, a onda su neki odlučili otkupiti stanove. Tom istom MORH-u su podnijeli zahtjeve za otkup, sve pošteno platili i dobili vlasničke listove na kojima je – ups! – bilo navedeno kako su nekretnine pod teretom.

- Pri knjiženju u omiškom zemljišniku shvatili smo da zgrade nemaju uporabnu dozvolu. Nismo paničarili, jer smo mislili da će se to lako riješiti. Obratili smo se upraviteljima zgrada iz “Tehnoplasta” kako bismo trošak dobivanja uporabne dozvole, nekih 3500 kuna, platili iz pričuve, a posao je trebala odraditi tvrtka “Heros” iz Solina – u ime stanara priča Gabrilo, pa dolazi do dijela kad ih je sve oblio hladan znoj.

Saznali su, a bilo je to prije nešto više od dvije godine, dakle 15 godina nakon useljenja i onog dana kada su bili najsretniji ljudi na svijetu, da se obje zgrade i svi njihovi stanovi u njima vode kao bespravni objekti. Izvođač je odstupio od glavnog projekta, pa svaka zgrada, da nabrojimo samo krupnije stvari, ima kat viška (pet, umjesto četiri etaže), ravne ploče na krovu umjesto mediteranskog crijepa i stanove umjesto podruma.

- I nakon tog saznanja smo pokušali ostati prisebni. Mislili smo, okej, MORH je pogriješio, pa će MORH i platiti. A kako su se bližili rokovi za prijavu nelegalno sagrađenih objekata, tako nam je pravnik iz “Tehnoplasta” savjetovao da za svaki slučaj podnesemo zahtjeve za legalizaciju, pa smo to u Omišu i napravili – napominje Gabrilo.

Paralelno s time, u Ministarstvu obrane pokušali su doznati kako će se greška ispraviti. A tada je uslijedio novi šok. Ne samo da ih nitko nije želio primiti, nego su preko posrednika dobili odgovor kako njihove zgrade s MORH-om nemaju nikakve veze. Papiri koji bi ih dovodili u vezu, rečeno im je, naprosto ne postoje.

- Možete se truditi koliko god hoćete, ali vjerujte da ne možete ni zamisliti kako smo se osjećali kad smo to čuli. MORH nas se odrekao kao da ne postojimo, ni mi, ni naši ugovori, ni njihovi potpisi i pečati, ni onaj dan kad su nam Gotovina i Kotromanović pred novinarima uručivali ključeve i rješenja – zbore veterani Četvrte brigade.

Da stvar bude još nevjerojatnija, neki od njih, koji se nisu odlučili na otkup stanova, i dalje MORH-u plaćaju najamnine. Svaki mjesec. Za stan koji je bespravan i za koji u MORH-u ne žele ni da čuju.

- Mislili smo, ajde, sad je gore naš čovjek, naš Ante Kotromanović. Pa, valjda će se sjetiti onog dana kad nam je uručivao rješenja, ali on, a to nas najviše boli, za nas nema vremena. Predsjednik Udruge veterana Četvrte brigade Bože Zadro pokušao nam je kod njega dogovoriti sastanak, ali nije uspio, ministar nas je odbio primiti. Naš ministar… – zaključuju negdašnji Kotromanovićevi suborci, smijući se sami sebi što su onog 12. svibnja 1997. godine uistinu mislili da su najsretniji ljudi na svijetu. Da su vojnici pobjedničke vojske.

Povezani članci

Who's Online

We have 234 guests and no members online