Mali Rat: Motociklist je vozio 90 km/h gdje je cesta preuska a ograničenje 40 km/h

Jučer se oko 17 sati dogodila teška prometna nesreća u Malom Ratu gdje je uslijed izlijetanja s kolnika smrtno stradao motociklist vozeći motor BiH registarskih oznaka. Jadranska magistrala, na jednom od bezbroj opasnih mjesta, tako je uzela još jedan mladi život. Joško Petrić, naš Maloratski Zagrepčanin svjedočio je ovoj tragediji te je uputio pismo Autoportalu kojega u nastavku prenosimo u cijelosti..

MALI RAT

Pismo očevica pogibije motociklista 15. kolovoza u Malom Ratu na ‘strašnoj’ Jadranskoj magistrali

Piše: Joško Petrić
Izvor: Autoportal.hr


Pišem pod dojmom nesreće koja se prije nekoliko sati dogodila točno ispod prozora moje kuće u Malom Ratu, gdje je na cesti, prije nego su ga unijeli u kola Hitne pomoći (koja su došla stvarno brzo), umro motociklist.

Vozio je velikom brzinom, izgubio kontrolu u zavoju i udario u stražnji dio auta parkiranog na nogostupu. Starija se Opel Vectra pomaknula gotovo 15 metara i deformirala potpuno do stražnje osovine (nijedna se vrata nisu mogla otvoriti), dakle vozio je barem 90 - 100, a u Malom Ratu je najveća dopuštena brzina 40 km/h!

Upravo je to ono što želim naglasiti, na jednom od najopasnijih dijelova ‘strašne’ Jadranske magistrale, gdje je brzina s razlogom ograničena na 40, baš nitko ne vozi u tim granicama, a omiška policija baš nikad tu nikoga nije kaznila za veliku brzinu! Dakle, policija uopće ne radi svoj posao, što je prva razina problema.

Druga i puno važnija je ta što je ovaj dio magistrale, od Splita do Omiša, naprosto pretijesan (i to već više od 30 godina). Ne zna se kad je opasniji i neugodniji - ljeti kada se mili u kolonama, ili zimi kad se po toj cesti juri kao po ‘pravoj’. I kako nije politički značajna poput raznih dionica autocesta ili mostova, izgradnja alternative nije u ozbiljnom planu niti jednoj političkoj opciji.

Također, koliko je meni poznato, lokalni političari općina koje su na trasi uopće ne pritišću oko tog problema, iz meni nepoznatih razloga. Izgleda kao da njima odgovara ovakvo stanje. Čak su se i ljudi koji tu žive na neki način pomirili s tim, kao da nisu svjesni da im je život na toj cesti strašan hendikep.

Inače živim u Zagrebu, pa kad ljeti dođem u ‘stari kraj’, taj mi je problem nekako posebno potenciran. I sada sam iskoristio nesretnu priliku da Vam se malo izjadam, jer znam da dobro razumijete ovakve probleme i da se zalažete za njihovo rješavanje.

Dakle, krivci smo mi obični ljudi, koji pasivno promatramo nešto što bi nam bilo koja normalna država trebala osigurati, zatim policija, čini mi se potpuno nezainteresirana i nesposobna, te na kraju (ili početku svega) lokalni i globalni političari, kao vrh te piramide nebrige i nesposobnosti.