Uskrsna poruka splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića

PrekretnicaLoši primjeri pojedinaca iz društvenoga i crkvenog života, iz gospodarstva i zdravstva, iz politike i športa… postali su glavni sadržaji u sredstvima društvene komunikacije. A time i naših međusobnih razgovora. Kultura smrti sve češće opasno nagriza živote naše mladeži. Prešućuju se uzori za pozitivnu identifikaciju kojih ima mnogo više, kako u obitelji i Crkvi, tako u školstvu i zdravstvu, u javnim i uslužnim službama, posvuda. Ismijane su vrednote, oslabljena njihova snaga, udaljena njihova privlačnost. Mladi, jer su nezaštićeni i bez vrijednosnih kriterija prvi osjećaju i trpe posljedice takvog mentaliteta. Vjera u uskrsnuće i život vječni – čovjeku daje životnu nadu i duhovnu slobodu te ništa i nitko ne bi ga mogao učiniti pokornim robom, niti jeftinom robom. Iskreno zahvaljujem svima koji su posvećeni odgoju mladića i djevojaka u obitelji, u župi i u školi. Želim vam svima sretan Uskrs i obilje radosti, kako u osobnom životu, tako i u obiteljskim i župnim zajednicama ...

Uskrsna poruka splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića

Piše: Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup

Braćo i sestre, predragi u Gospodinu!

procesijaSvaki je naš dan ispunjen dobrim i lošim vijestima. Koliko tek vijesti čovjek čuje tijekom svoga života? A zamislite, kako bi tek teško bilo izabrati najvažniju vijest u čitavoj ljudskoj povijesti!

Ili, možda, to uopće nije teško, nego sasvim jednostavno. Jednostavno jer sigurno možemo reći da je najvažnija vijest za sve ljude Radosna vijest koju je anđeo uskrsnuća objavio Isusovim prijateljima: Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, uskrsnuo je!

Liturgijska čitanja najradosnije vijesti puna su izvještaja o uskrsnim iznenađenjima: uplašenih stražara uz grob, pobožnih žena pred anđelom i dvojice apostola pred praznim grobom.

Ipak, sam događaj Kristova uskrsnuća izmiče nam. Nema svjedoka. Postoje samo očevici praznoga groba i svjedoci susreta s Uskrslim.

Apostol Ivan u svom izvještaju svjedoči kako Vidje i povjerova. A Isus poručuje nama, kao i nekada sumnjivom Tomi: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!

Svetkovina Uskrsa prigoda je, braćo i sestre, da danas u crkvi svim umom i srcem izgovorimo molitvu: Credo – Vjerujem… u uskrsnuće mrtvih i u život vječni! Jer… Uskrs je rođendan kršćanske nade!

Već od svojih početaka Crkva naviješta nadu kao radosnu poruku kršćanskog poslanja. Izvor nade upravo je Kristovo uskrsnuće te život s Bogom i poslije smrti.

Premda je nada jedna od općeljudskih vrlina koja grije čovjekovu dušu i pokreće sve naše aktivnosti, sveti Pavao odlučno zaključuje: Ako Krist nije stvarno uskrsnuo uzaludna je i isprazna naša vjera i nada jer nemaju temelja.

Uskrsna je nada bila izvor snage uplašenim apostolima da hrabro iziđu u svijet navješćujući: Uskrsnuo je, živ je, ukazao nam se i prepoznali smo ga! Ta je nada i učenike odbjegle u Emaus vratila na putove naviještanja i svjedočenja Radosne vijesti.

Crkva je, tako, rođena kao zajednica nade, i nadu trajno ima u središtu svoga naviještanja

Sadržaj kršćanske nade jest uskrsnuće od mrtvih, kako reče sveti Pavao: Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će uskrisiti…

Krist je prvina uskrslih. No, ne radi se samo o uskrsnuću tijela nego i našega srca. Pa, ako će tijelo uskrsnuti u posljednji dan – srcu je potrebno svakodnevno uskrsnuće. A iskustvo radosti obraćenog srca, samo je znak budućeg uskrsnuća tijela. Svojim značenjem nada nadilazi i vjeru i ljubav.

Pjesnik je jednom zavapio ovako: Dajte mi tišine, vode i nade! Bez nade… sve bi se zaustavilo. To nam svjedoči svakodnevni život. Kad neka osoba dođe u takvo stanje da se više ničemu ne nada, kad se jutrom ustaje i ne očekuje baš ništa – beživotna je. Pa, kao što je unesrećenom potrebno brzo udahnuti zraka tako je i čovjeku, koji se predaje pred izazovima života, potrebno darovati razlog za nadu kako bi živnuo i prikupio snage.

Svaki put kad se u ljudskom srcu rodi klica nade – događa se čudo: sve postaje drugačije, premda se vani možda nije promijenilo ništa.

Nešto slično događa se sa svakom obitelji i domovinom. U njoj se ostaje ili se ponovno rado vraća samo ako je tu mjesto gdje se pronalazi nada. Darivati nadu najljepša je stvar od svega što se uopće može učiniti.

Pa kao što u noći uskrsnog bdijenja vjernici pripale vlastitu svijeću jedni od drugih, počevši od biskupa, svećenika koji je upale na onoj uskrsnoj, tako trebamo jedni drugima pružati životnu nadu. Nadu je pokrenuo život, to jest Kristova pobjeda nad smrću, zato je potrebno da je svjedoče djela, a ne samo riječi, kako bi bila vidljiva i učinkovita po životu svakoga člana Crkve.

Uskrsnu radost u nama i među nama zasjenjuju brojne vijesti o nepoštovanju ljudskog života, tuđeg i vlastitog

Ta kultura smrti, koja je odraz života bez Boga, sve češće opasno nagriza živote naše mladeži. Okrutna ubojstva i besmislena samoubojstva moramo shvatiti kao beznadni krik onih kojima smo ugasili svjetlo istinske vjere, nade i ljubavi.

marin barišićLoši primjeri pojedinaca iz društvenoga i crkvenog života, iz gospodarstva i zdravstva, iz politike i športa… postali su glavni sadržaji u sredstvima društvene komunikacije. A time i naših međusobnih razgovora.

Prešućuju se uzori za pozitivnu identifikaciju kojih ima mnogo više, kako u obitelji i Crkvi, tako u školstvu i zdravstvu, u javnim i uslužnim službama, posvuda.

Daje se neograničen prostor onima koji, često pod reklamom znanstvenosti, baš mladu generaciju vode u pogibeljnom smjeru nastranih zabava i neodgovorne seksualnosti, deprimirajućom glazbom i literaturom, suptilnom promocijom sotonističkih ideja, svakodnevnim medijskim ponižavanjem društvenih struktura i hrvatskih branitelja.

Ne bih želio povjerovati da neki centri moći namjerno nastoje porobiti mladenačke ideale i u srcima naše mladeži ugasiti bogoljublje i domoljublje, a time i čovjekoljublje; no problemi su očiti.

Ismijane su vrednote, oslabljena njihova snaga, udaljena njihova privlačnost. Mladi, jer su nezaštićeni i bez vrijednosnih kriterija prvi osjećaju i trpe posljedice takvog mentaliteta.

Stoga, u ime dostojanstva i dragocjenih života naše mladeži, pozivam sve odgovorne da ne iskorištavaju djevojke i mladiće zbog prljava dobitka od droge i prostitucije, tiraže i gledanosti, da ih ne truju jeftinim sadržajima strave i užasa, nasilja i nemorala. Zar se može biti sretan ako druge učinimo bijednicima.

Pred Bogom, darovateljem i ljubiteljem života, odgovarat će svaki koji iskorištava nezrelost i znatiželju mladih zavodeći ih na put grijeha koji završava opasnom ispraznošću i pogibeljnom depresijom.

Predraga mladeži!

Život svakoga od vas je, kako reče pjesnik: Jedna želja Božja spuštena do zemlje. Zato podignite glavu i ne dopustite da vas vode i slome loši primjeri! Mnogo je više onih koji vas iskreno ljube. I vi imate svoje korizme i Velike petke. Ne bojte se! Bog vas nikad neće iznevjeriti. Ako se iskreno otvorite Bogu, nestat će tame i beznađa, obasjat će vas i podići radost osobnog uspjeha i uskrsnuća.

Bog nije stvorio čovjeka da ga napusti – niti je stvorio svijet da ga uništi. Sve nas hoće za život, a ne za smrt. Upravo je uskrsnuće temelj naše ljudske nade. Obuhvaća čitava čovjeka: naš duh i tijelo, čitav naš svijet.

misaJaka je čovjekova nada, ali i stvarna je – baš zbog Božje vjernosti. Tako je jaka i ona žeđ za životom, koju svatko osjeća. Ta žeđ neće biti iznevjerena. Naš Bog je izvor životni! Kristovo uskrsnuće je istinita vijest i stvarni događaj. Stoga Uskrs nije samo neki simbol nade, nego jamstvo da će i naše uskrsnuće biti tako veličanstveno.

Kad ne bi bilo vječnog života, onda bi smrt bila gospodar i strašno uništenje. Čovjek ne bi imao nikakva izgleda da životu podari nosivi i trajni smisao. No, Kristovo uskrsnuće je pobjeda nad smrću, uskrsnuće naše nade i poruka božanske utjehe svim ožalošćenima.

U svjetlu ove iskonske i temeljne nade naš veliki pjesnik Tin ovako hrabri ljudsku dušu: Leti ko lišće što vir ga vije, za let si dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena!

Braćo i sestre!

krizVjerujemo u uskrsnuće i život vječni. Čovjek ne živi da umre već živimo i umiremo da bismo mogli sudjelovati u vječnom životu. Krist je svojim uskrsnućem zapalio Svjetlo u svim ljudskim noćima. Pa, kao što nije teško prihvatiti da pšenično zrno, koje u zemlji umre, postaje bujni klas i novo pšenično zrno, isto tako nije teško povjerovati da će to divno biće – slika Božja, čovjek – kad dozrije na ovoj zemlji, uskrsnuti na novi život u punini uskrsne radosti.

A, uskrsnuće počinje na putu ovoga života. Ono je polagani proces ozdravljenja i spasenja – dok se oslobađamo ovisnosti o materijalnim dobrima i robovanja tjelesnim nagonima. U snazi Kristova duha u našem tijelu postajemo slobodniji, snažniji i radosniji. A to je put k vječnom uskrsnuću!

Glas ovoga svijeta govori: Umrijet ćeš! a Isus poručuje: Uskrsnut ćeš! Kome pokloniti svoju vjeru?

Čovjek zna da će umrijeti biološki, ali u dubini svog bića osjeća nešto besmrtno i vječno – što mu je bliže i od samoga tijela. Uskrs znači baš to: Umrijet ćeš, ali ćeš ponovno živjeti – uskrsnut ćeš! Ako vjeruješ ovo tvoji će dani postati novi – jer uza sve poteškoće u ovoj nadi tvoj život ima smisao.

meditacija

Vjera u uskrsnuće i život vječni – čovjeku daje životnu nadu i duhovnu slobodu te ništa i nitko ne bi ga mogao učiniti pokornim robom, niti jeftinom robom.

Stoga, vjerujemo u uskrsnuće jer vjerujemo u ljubav Krista Raspetoga i Uskrsloga, u Ljubav koja je sudbinski i trajno vezana uz naš život, vremeniti i vječni.

Taj novi i vječni uskrsni život već sada se rađa i razvija iznutra. U tišini i sabranosti, u žrtvi i darivanju, u jednostavnosti i molitvi.

Poštovana braćo i sestre,

Neka se iz našeg srca u svjetlu Kristova uskrsnuća i naše nade Bogu Ocu vine naš radosni Aleluja!

Iskreno zahvaljujem svima koji su posvećeni odgoju mladića i djevojaka u obitelji, u župi i u školi.

Molim zagovor uskrslog Gospodina za sve koji promiču nadu u međuljudskim i u sveukupnim društvenim odnosima naše domovine Hrvatske.

Želim vam svima sretan Uskrs i obilje radosti, kako u osobnom životu, tako i u obiteljskim i župnim zajednicama.


Piše: Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup

 

Povezani članci

Who's Online

We have 167 guests and no members online