Kulturni i sportski život u Dugom Ratu u razdoblju 1945–1960 (2)
- Details
- Rubrika: DR Arhiva
- Datum: 10 Prosinac 2008
- Čitanja: 8349
Kad bi u misto dolazili splitski fotografi slikavati, pa kada bi Splićani vidjeli slike upitali bi se – Zar je to moguće u Dugom Ratu? - ali to je zaista tada bilo moguće jer su svi koji su bili sposobni za rad bili zaposleni, a velikog izbora za trošenje novca nije bilo, pa su ljudi trošili u ovakvim prilikama. Kada se Berislav Roša zasitio nastupa na sceni okupio je mlađe snage, pa se prihvatio samo režiranja i ostalog potrebnog za izvedbu predstava. Tako su nastale predstave Mećava, Profesor Žic, Parabrod Tennessy i druge. Godine 1952. učiteljica Marušinka je organizirala rad na pripremi predstave "Pepeljuga", u kojoj je učestvovalo oko 15-tak osoba i to od najstarijeg Antona Plucnara, pa do djece ...
TAKO JE NEKAD BILO U NAŠEM MALOM MISTU
Kulturni i sportski život u Dugom Ratu u razdoblju 1945 – 1960 (2)
Piše: N.N. (podaci poznati redakciji)
Režiju je počeo Ivo Pejković, ali se vrlo brzo posvađao, tako da je nastavila i završila Vinka Rosa.
Dugi Rat je imao i svoj plesni sastav, kojega su nazvali Pepek, a svirali su M.Nazor-Matić na klaviru, Anton Plucnar na violini, I.Kačunić saksafon, P.Milovančev gitara, Berislav Roša bubnjevi, A.Terzić i T.Ninčević harmonika, i oni su svirali na nekim Velikim plesovima. Vrlo malo je nastupao pjevački zbor, kojega je opet vodio Berislav Roša.
Tih godina je postojao i Tamburaški orkestar, kojega je vodio maestro Biluš iz Splita, a djelovao je u okviru vatrogasaca, te je vrlo često nastupao i gostovao.
Treba napomenuti da je sve troškove plaćala Tvornica, gdje je u organizaciji Sindikata bio jedan čovjek zadužen za sport i kulturu i njegov zadatak je bio priskrbiti potrebna sredstva.
Recimo da je tada nabavljen i najbolji klavir u Dalmaciji, pa su splitski klaviristi željeli doći svirati u Dugi Rat (jednom se raspravljalo na Upravnom odboru o zapošljavanju Tonča Papića kako bi podučavao djecu klaviru).
To je bio ostatak navike od predratnih dana, jer su i Talijani, pa Francuzi, pa opet Talijani isto tako pomagali u društvenom životu građana.
Dolaskom J. Roje za direktora, ta je potpora počela jenjavati, bar što se tiče novca, ali je ostala podrška bila i dalje prisutna. I dalje se u Tvornici radilo sve što se moglo napraviti za potrebe kulturnih i sportskih zbivanja.
Nezaboravan je događaj spaljivanja Krnje 1949. godine, kada je Roša napravio u gipsu glavu Staljina, te je postavljena na sjedeće tijelo, kojega je nosilo šest maškara kroz mjesto u povorci u kojoj su sudjelovali svi mještani.
Iz svega navedenog vidi se, da je Berislav Rosa mnogo doprinio u kulturnom životu Dugog Rata i to se ne smije zaboraviti. Čak je bio i vatrogasac i član one ekipe koja je osvojila prvo mjesto na regionalnom natjecanju. I razglasnu stanicu je vodio, koja je bila ozvučena od Glavice do Sumpetra i do starog sela Duća.
Već koncem 50-tih godina Ivo Jurišić, kao omladinski čelnik, organizira zabave u Dugom Ratu.
Izgrađena je bašta sa plesnim krugom i malom binom u prostoru između kuglane i sportske dvorane, gdje bi se održavali plesnjaci svake subote i nedjelje uz svirku splitskih svirača, i to najboljih, kao što su Radosavljević, Srbljenović, Čović, Perić i drugi…
Odlaskom Berislava Roše iz Dugog Rata 1960. godine, njegovu ulogu preuzima Ivo Jurišić koji se usmjerava prema folkloru i glazbi, a manje prema dramskom programu (poneki skeč i recitacije).
Tada se organiziraju i popularne priredbe Mikrofon je vaš. Ivo Jurišić je zaista bio neumoran iako se borio sa šećernom bolešću.
SPORT
Sport je u Dugom Ratu bio razvijen i prije II svjetskog rata, kada je djelovao nogometni klub Orkan, Hrvatski sokol i Napredak.
Orkana je pomagala uprava Tvornice tako što je zapošljavala igrače iz Splita, a znala je i premije davati poslije pobjede, a svakako je i opremu nabavljala.
Sokol je uzgajao gimnastiku među mladima, a poznato je da su sudjelovali na Sveslavenskom sletu u Pragu. Napredak je imao prostorije u Žilića kući, gdje se igrao stolni tenis.
Poslije rata najagilniji sportski radnik bio je Neven Plucnar, koji je bio alfa i omega u nogometu, ali je podržavao i druge sportove.
Društvo za tjelesni odgoj Partizan je preuzeo djelovanje od predratnog Sokola (bila je obveza u cjeloj državi osnivati takova društva).
Osim tjelovježbe u Partizanu su bili i odbojkaši, ženski i muški rukomet, plivanje i vaterpolo, dok su šahisti i strijelci bili direktno pod sindikatom Tvornice, kao i kuglaši, da bi se ubrzo organizirali u okrilju Orkana.
Stolni Tenis
Svakako najkvalitetniji sport u Dugom Ratu bio je stolni tenis, a glavni pokretač i organizator bio je Davor Trgo, a djelovao je u društvu Orkan.
Prostorije za stolnu tenis su bile u ukinutoj Školi učenika u privredi, a za odigravanje susreta koristile su se dvorane Čitaonice i Partizana, a jedne godine je Orkan organizirao prvenstvo Dalmacije u Omišu u Vatrogasnom domu.
Radilo se stručno i sistematski, pa i nisu izostali dobri rezultati, čak i na razini Jugoslavije. Poznati zagrebački stolnoteniski radnik Lovro Ratković bi svako ljeto proveo po mjesec dana u Dugom Ratu trenirajući dugoraćku mladost.
Jedne godine je kod nas bio i svjetski trener poznati Tibor Harangozo. Zanimljivost oko njegovog boravka je ta što je spavao u Junioru (tako se zvalo odmaralište u Sumpetru), a za prijevoz se služio biciklom Davora Trge.
Također je često ljetnih dana boravila i višestruka prvakinja Jugoslavije Dinka Nikolić i pomagala u treninzima, jednom je čak i nastupila za Orkana u međunarodnom susretu protiv njemačkog Fuertha.
Glavni igrači su bili Pino Ković, Ante Trevižan, Davor Trgo, Joško Jurjević, Drago Pamić, a kod žena Grozdana Žilić, Jasminka Lukas, Matija Bešlić i Ljubica Mlikotić.
Upravo ta ženska ekipa, pored brojnih trofeja u Dalmaciji, okitila se 1958. godine i prvim mjestom u Jugoslaviji u juniorskom natjecanju, a šestim mjestom u seniorskoj konkurenciji, gdje bi sigurno bili bolje plasiran da je nastupila Grozdana Žilić, koju roditelji nisu pustili na put u Zagreb (valjda im je bilo neozbiljno vodstvo puta - Milan Buljević i Drago Tomić).
Među pionirima isticali su se Ivo Cipčić i Ivo Tomić, pa su se jednom našli u finalu prvenstva Dalmacije.
Nastavlja se ...