Knjige: Ivo Goldstein uspješno demistificirao hrvatske povijesne mitove

Ivo GoldsteinHrvatska povijest, pogotovo ona suvremena, proteklih godina, kao da nije bila miljenica sreće. Pisale su se, doduše, razne knjige, raznih autora, ali velika većina njih nije uspjela nadići najčešće ideološku zalijepljenost svojih autora. Knjiga "Hrvatska 1918-2008." Ive Goldsteina zato je značajan doprinos suvremenoj hrvatskoj historigrafiji. Autor hladno analizira glavne hrvatske ideološke značajke 20. i 21. stoljeća: počevši od jugoslavenske ideologije preko HSS-a, ustaša, partizanskog pokreta, komunističko-socijalističkog poretka nakon rata te konačno HDZ-a i SDP-a kao stožernih hrvatskih stranaka na prijelazu tisućljeća. U tom smislu posebno je važno što ova knjiga uspješno demistificira neke od prešutnih mitova iz hrvatske povijesti ...

HRVATSKA 1918-2008

Goldstein uspješno demistificirao hrvatske povijesne mitove

Piše: Siniša Malus / Seebiz.eu
Izvor: Seebiz.eu

Hrvatska povijest, pogotovo ona suvremena, proteklih godina, kao da nije bila miljenica sreće. Pisale su se, doduše, razne knjige, raznih autora, ali velika Ivo Goldsteinvećina njih nije uspjela nadići najčešće ideološku zalijepljenost svojih autora.

Knjiga "Hrvatska 1918-2008." Ive Goldsteina zato je značajan doprinos suvremenoj hrvatskoj historigrafiji. Autor hladno analizira glavne hrvatske ideološke značajke 20. i 21. stoljeća: počevši od jugoslavenske ideologije preko HSS-a, ustaša, partizanskog pokreta, komunističko-socijalističkog poretka nakon rata te konačno HDZ-a i SDP-a kao stožernih hrvatskih stranaka na prijelazu tisućljeća.

U tom smislu posebno je važno što ova knjiga uspješno demistificira neke od prešutnih mitova iz hrvatske povijesti.

Jedan od njih je da je Hrvatska u obje Jugoslavije samo propadala dok su drugi (prvenstveno Srbija) napredovali na njezin račun.

Vrlo efektno ruši se i teza o Titu kao uspješnom državniku i vođi, mnogim primjerima u kojima je (najviše pod starost) činio neslavne kompromise koji su državu koju je stvorio nakon njegove smrti gurnuo u kaos i krvoproliće.

Još je gore kod autora (sasvim zasluženo) prošao Tuđman koji ne samo da nije bio državnik u duhu moderniteta s kraja 20. stoljeća, ne samo da nije imao pojma niti o demokraciji niti o gospodarstvu, nego čak nije bio ni kvalitetan povjesničar.

Franjo Tuđman

Goldsteina sasvim sigurno treba pohvaliti i zbog toga što je knjiga prepuna vrlo zanimljivih statističkih podataka, kako onih iz raznih zbornika i godišnjaka, tako i onih koje je on sam izračunao na temelju dostupnih činjenica.

Meni je osobno žao što u knjizi nisu malo potpunije obrađena razdoblja između 1965. i 1972. jer, to je razdoblje bilo presudno za daljnje formiranje Hrvatske kao nacije, a s druge strane, to je i razdoblje o kojemu se još uvijek ne zna dovoljno i koje je najčešće predmetom ostrašćene ideološke arene, bez puno činjenica.

Razlog je tome vjerojatno još uvijek nedostupan dio arhivske građe iz tog vremena, pa je za vjerovati kako ćemo kroz koju godinu i to razdoblje povijesti moći bolje rasvijetliti.

Nedavni rat na Balkanu i odnosi trojice lidera Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića također su mogli biti i detaljnije rasvijetljeni jer vjerojatno bi dublje analize potvrdile tezu kako su odnosima pojedinih strana u tom sukobu u znatnoj mjeri kumovali i psihološki profili svakog od spomenutih vođa.

I tu će vjerojatno bliska budućnosti donijeti i nove povijesne činjenice nakon kojih ćemo spomenute događaje vjerojatno sagledavati u malo drugačijem svjetlu.

Ova je knjiga, u svakom slučaju, još jedan dokaz da se na povijest ne može gledati crno-bijelim naočalama. Ne postoji pokret, stranka ili ideologija kojoj se ne mogu pronaći i dobre i loše strane.

Hrvatska povijest sasvim sigurno na tamnijoj strani polutke nudi zločinačku NDH kao ogledni primjer onoga čega se svaki normalan čovjek mora sramiti i što se više nikad ne smije ponoviti.

Josip Broz Tito

Odmah uz bok je i pokret koji je odnio pobjedu nad NDH u Drugom svjetskom ratu. Nesmiljena osveta, diktatura, kult ličnosti i ekonomska lutanja koja su dugoročno osiromašila ovu zemlju (i sve ostale nastale raspadom SFRJ) "zasluge" su komunističke ideologije.

Osobno mi ipak najteže pada ono što se događalo od 1990. godine naovamo jer u tom vremenu živim. Niti jedna vladajuća garnitura nije uspjela pronaći odgovor na pitanje kako bi ova država trebala izgledati u 21. stoljeću.

Zato valjda tako i žurimo u Europsku uniju kako bi o tome odlučivao netko drugi, a ne domaća elita koja se, budimo sasvim otvoreni, pokazala potpuno nesposobnom odgovoriti na aktualne probleme.

U ovoj je knjizi Ivo Sanader još uvijek na neki način "good guy". Sumnjam da će Goldstein o njemu tako pisati i nakon recentnih lutanja i zabluda kao i onih koje na žalost, sasvim opravdano možemo očekivati.

Ivo Sanader

I za kraj jedna faktografska pogreška. U opisivanju socijalnog stanja u Hrvatskoj tijekom rata, Goldstein citira i pjesmu Prljavog kazališta "Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku" i naziva je pogrešno "Ružom hrvatskom".

U vrijeme "Ruže hrvatske" Prljavo kazalište je još uvijek bilo bend koji bi imao legitimno mjesto u svakom udžbeniku suvremene (ako ništa drugo, glazbene i kulturne) povijesti. Nakon toga, njihovu bi glazbu bilo najbolje zaboraviti.