Vitomir Brzović Vito: Moja Šesta je u ratu bila - prva!

Vitomir Brzović VitoŠesta Cetinska flotaMoja ‘Vitina grupa’ bila je prva naoružana postrojba Domovinskog rata! Bilo nas je točno 24, osnovali smo se u brvnari kod Radmanovih mlinica, u kanjonu Cetine. Poslije je ta grupa postala poznata Šesta cetinska flota. A sad nas tretiraju kao da nikad nismo ni postojali... - rekao je, između ostalog u razgovoru s Miloradom Bibićem Mosorom, novinarom slobodne Dalmacije, postolar, vozač, uspješan kuglač, zapovjednik u Domovinskom ratu, a sad opet postolar - Vitomir Brzović Vito, rodom iz Svinišća... Prije nego što počnem govoriti o svojoj ulozi u Domovinskom ratu, želim spomenuti jednu epizodu iz svoga sportskoga života...

POSTOLAR, VOZAČ, USPJEŠAN KUGLAČ, ZAPOVJEDNIK U DOMOVINSKOM RATU, A SAD OPET POSTOLAR

Vitomir Brzović Vito:

Moja Šesta je u ratu bila - prva!

Moja ‘Vitina grupa’ bila je prva naoružana postrojba Domovinskog rata! Bilo nas je točno 24, osnovali smo se u brvnari kod Radmanovih mlinica, u kanjonu Cetine. Poslije je ta grupa postala poznata Šesta cetinska flota. A sad nas tretiraju kao da nikad nismo ni postojali...

Piše: Milorad Bibić Mosor / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Vitomir Brzović VitoBio sam infišan u kuglanje, kao kuglač splitskog Marjana doživio sam veliku radost osvajanja naslova prvaka Europe. A onda sam se radi kuglanja iz Splita preselio u Zagreb i postao član Medveščaka.

Imao sam treći rezultat u državi, svjetski kuglački velikani Nikola Dragaš i Zdravko Boljat bili su neprikosnoveni, ali kao treći kuglač ondašnje Jugoslavije nisam mogao ni primirisati kuglačkoj reprezentaciji.

Zašto? Jedan divan čovjek, istaknuti kuglački funkcionar i partijac mi je otvoreno kazao: “Vito, ti si politički nepodoban za reprezentativca Jugoslavije!”.

Hvala mu i danas na iskrenosti, i on se kao i ja zgrozio nad tom činjenicom. No i bez sudjelovanja u reprezentaciji Jugoslavije, iako sam to zaslužio, kuglačka epizoda ostala mi je zabilježena kao vrlo drag komadić moga života.

A sad ono što je posve obilježilo moj život – naš časni Domovinski rat!


Bujasov poziv

Taman je počelo ljeto, zvao me je iz Splita veliki čovjek, brigadir Mladen Bujas, tadašnji sekretar za obranu Općine Split, kazavši: “Vito, vidiš i sam šta se sprema, bi li moga organizirat jednu grupu... Ma ne triban ti dalje objašnjavat, sve ti je jasno!”.

Šesta Cetinska flotaKazao sam mome dragome Mladenu da mi da dva i po sata vremena. Istog dana, 30. lipnja 1990. godine, formirana je takozvana Vitina grupa, koja je dobila ime po meni, njezinu zapovjedniku.

Bilo nas je točno 24, osnovali smo se u jednoj brvnari, kod Radmanovih mlinica, u kanjonu Cetine. Poslije je ta moja grupa postala poznata Šesta cetinska flota.

Ta moja Vitina grupa bila je prva naoružana postrojba Domovinskog rata!

Ja sam bio glavni operativac, a istinski očevi te jedinice bili su Mladen Bujas i Ivo Jelić. Sjećam se, general Jelić je došao do nas, njegove riječi odzvanjale su kanjonom Cetine:

Branite svoja ognjišta, vi ste na svome, ali nikad nikome, pogotovo ratnom zarobljeniku, ne činite ono što ne biste htjeli da netko s druge strane vama učini. Budite časni ljudi i pravi vojnici!”

kanjon CetineDva prava vojnika i dva velika čovjeka Ivo Jelić i Mladen Bujas zaključili su da je općina Omiš, s kanjonom Cetine, Zamosorjem i Vrujom idealna za gerilski rat.

Lako smo organizirali ljude s tog područja, bili su to dokazani domoljubi. Za samo dva, tri mjeseca Šesta cetinska flota dosegla je veličinu satnije, bili smo odlično uvježbani, zaista smo bili prava vojska u svakom pogledu.

Moram istaknuti da smo imali odlične odnose s civilnim vlastima u Omišu. Oni su znali i ono što nisu znali KOS ni UDBA, znali su za naše postojanje, tko smo i gdje se krijemo, gdje vježbamo, gdje se spremamo za obranu Domovine.

Ne želeći preskočiti nikoga tko je dao svoj veliki doprinos našoj jedinici, ja ipak s posebnim zadovoljstvom ističem trojicu ondašnjih čelnika Općine Omiš – Željka Josipovića, Ivicu Franića i Iku Maršića! Bili su vrlo hrabri, vrlo mudri i vrlo vješti...


Jelićev plan

O tome koje smo sve zadatke bili spremni učiniti, dakako, neću govoriti. Dvije akcije ipak vrijedi spomenuti. Prvi zadatak nam je bio zauzeti Stanicu milicije u Omišu, uzeti iz nje oružje, naoružati naše ljude.

ivo jelićSve se isplaniralo do u najsitnije detalje, ali intervencija nije bila potrebna, Stanica milicije pala je u naše ruke zahvaljujući razumnim ljudima s obje strane, našima iz Općine Omiš i ljudima koji su zapovijedali Stanicom milicije.

Naše najveće iskušenje svakako je predstavljao plan zaustavljanja oklopno-mehanizirane kolone iz Sarajeva. Imali smo informaciju da se radi o oko 200 vozila, da planiraju dolazak na Jadransku magistralu, da žele krenuti od Vruje prema Omišu. I dalje.

Mi smo već, ajmo tako reći, izbužali Vruju tako da smo kamenjem mogli zatrpati magistralu, bio je u planu i srušiti tunel u Medićima. Tako da neprijateljske snage ostanu izolirane na tom potezu.

Imali smo spremnih oko 900 dragovoljaca za tu akciju. Ipak, do akcije u kojoj bismo sigurno bili uspješni nije došlo. Kolona se, očito znajući za naš plan, zaustavila na Ivan Sedlu. General Jelić sa svojim suradnicima znao je kako ih spriječiti. I sigurno bismo ih spriječili.

Želim naglasiti i to da je u ljeto 1990. godine organizirana i osigurana logistička i sanitetska potpora postrojbe. Izvršeno je opskrbno osiguranje, i to hranom, pićem, intendantskom opremom, te sanitetskim materijalom i opremom. Osigurana su vozila za prijevoz te, djelomično, opskrba streljivom za pješačko naoružanje, minsko-eksplozivna sredstva, te sredstva veze. Bili smo osnovica potpore cijelog prostora Dalmacije.


Dugiratski TIN - Prvi naš oklopni transporter napravljen u Dalmaciji

Hot1111 transporter izgrađen u dugoratskoj DalmacijiI još samo jedan detalj: imali smo i prvi naš oklopni transporter napravljen u Dalmaciji koji su izradili veliki domoljubi u tvornici Dalmacija u Dugom Ratu, na čelu s Antom Pavlovićem - zvao se Tin...

Djelovali smo točno godinu dana: od 30. lipnja 1990. do 28. lipnja 1991. godine. Tada dio naših članova prelazi u 114. brigadu ZNG pod zapovjedništvom Ante Čatlaka, a dio u 4. gardijsku brigadu kojom je zapovijedao Ivo Jelić.

E, sad ću nešto kazati što će sigurno zazvučati nestvarno: ispalo je kao da Vitina grupa i Šesta cetinska flota nisu ni postojale!?

branitelji 6 cetinske floteOzbiljno, ne šalim se! Mi jednostavno nismo priznati kao postrojba Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske. Nema nas nigdje u papirima. Nema kome nismo pisali, tražili ono što nas pripada, ali sve nam je dosad bilo zaludu. Ispada da su svi znali za nas, ali šalju s jedne na drugu adresu da tražimo svoja prava.

Pisali smo predsjedniku, premijeru, ministru obrane... Sa svih strana – muk! Čudno i neobjašnjivo.

Sastajemo se svakog lipnja u našoj brvnari u kanjonu Cetine gdje je sve i počelo. Spremamo se dogodine obilježiti 20. obljetnicu našeg formiranja. Želimo da na našoj fešti obavezno budu Mladen Bujas i Ivo Jelić. Uz njih i svi dobri ljudi koji su nam na razne načine pomagali kad nam je to bilo najpotrebnije.

Bez obzira na to, moram kazati, neobjašnjivo šikaniranje, moji vojnici i ja ponosni smo što smo dali svoj doprinos u stvaranju samostalne Hrvatske.

Držim se i držat ću se one uzrečice Stipe Despota: Poštuj tuđe, voli svoje!


Omiški Staljin

Vitomir Brzović VitoZa vrijeme Domovinskog rata dobio sam nadimak – Staljin! Zbog svoga brka, ali i svoje autoritativnosti i odlučnosti.

Znalo je biti zafrkancije u stilu: nije samo SSSR imao Staljina, imamo ga i mi u Omišu!


Usvojena himna

omišDok bi se u brvnari organizirali važni sastanci, pred brvnarom bi se, da bi se zavarao trag, igralo na balote, pilo, pjevalo... Kao da se radi o nekoj veselici, a ne o važnim sastancima. Usvojili smo kao svoju i onu poznatu omišku himnu:

... Tukli su nas vitri, nevere od rata, al slomili nisu granu od Hrvata...

 

Povezani članci

Who's Online

We have 293 guests and one member online

  • admin