Znanstveni skup o Alfonsu Paviću, velikom Poljičkom dobrotvoru

PoljičaniAlfons PavićPoljičani su na najbolji način – znanstvenim skupom - obilježili 170-godišnjicu rođenja i 90-tu godišnjicu smrti Alfonsa Pavića, jednog od najvećih dobrotvora Poljica, čovjeka čijom je zaslugom probijena cesta od Strožanca do Blata na Cetini, odnosno Podgrađa, te put od Omiša do Gata, a proširen bijaše i konjski put od Gata preko Rašeljke do Gornjeg Doca, te sagrađeni mostovi preko Cetine u Omišu, u Podgrađu, u Srijanima i u Blatu na Cetini. Nije samo puteve dao probijati Alfons Pavić, potomak Poljičana koji je u doba Austro-Ugarske monarhije gotovo punih 20 godina, od 1883. pa sve do 1903. službovao u Zadru u svojstvu carskog kraljevskog potpredsjednika Dalmatinskog namjesništva. Dao je Alfons Pavić popravljati i crkve, škole i druge javne prostorije. U Gornjim Poljicima prvu školu – dar Alfonsa Pavića - otvorio je župnik Matijača godine 1861, a godinu dana kasnije otvorena je i škola u Donjem Docu… Jednom kada su Poljičani probijali put i naišli na kamen kojeg nisu mogli probiti, javili su Alfonsu Paviću, a on im je odgovorio: "Može li kilogram zlata za kilogram kamena?", pitao je Pavić, a Poljičani su rekli; "Može!" I bi tako... Tako je živio i upravljao Alfons Pavić, veliki Poljički dobrotvor ...  


DONJI DOLAC

Znanstveni skup o Alfonsu Paviću


Poljičani su na najbolji način – znanstvenim skupom - obilježili 170-godišnjicu rođenja i 90-tu godišnjicu smrti Alfonsa Pavića, jednog od najvećih dobrotvora Poljica


Poljičani


Tekst i slike: Davor Grgat

U organizaciji Društva Poljičana "Sv. Jure" - Priko u utorak 11. kolovoza Poljičani se u većem broju okupiše pod vodstvom dolačkog župnika don Jakova Banića na granici Poljica, između Donjeg Doca i Kotlenica kod tzv. „Obišenog duba“, baš na onom mjestu gdje je 3. kolovoza 1883. Alfons Pavić sišao s konja i poljubio poljički kamen.
 

Poljičani


O Alfonsu Paviću i njegovom životu i djelu govorili su: Petar Rodić, Veliki poljički knez, akademik Nediljko Mihanović, prof. povijesti Tvrtko Roguljić i don Mirko Skejić.

Alfons Pavić rođen je 11. kolovoza godine 1839. u Ljubljani, u obitelji koju plemićka diploma „von Phanenthal“ (Paunova dolina) resila još iz  1799. Njome će se pridružiti i barunski naslov podijeljen osobno našem Alfonsu i dvojici sinova njegova brata Dragutina ukazom cara Franje Josipa od 26. veljače 1918.

Slijedom tradicije članova njegove obitelji, koji su obnašali časne dužnosti u Austro-Ugarskoj monarhiji, i Alfons je gotovo punih 20 godina (1883.-do 1903) službovao u Zadru u svojstvu carskog kraljevskog potpredsjednika dalmatinskog namjesništva, odakle se povukao u svoj ljetnikovac na Bledu i ondje umro u osamdesetoj godini života (1919.) ne ostavivši iza sebe izravnog potomstva.


Poljičani


Sudionici ovog skupa bili su posebno zainteresirani kada je bila riječ o spoznaji Pavića da potiče iz Poljica...

„Kada je Pavić došao u Dalmaciju nije znao da je potekao iz Poljica. Sumnjajući da je podrijetlom iz Dalmacije, piše kotarskim poglavarima, neka istraže, odakle su njegovi pređi.

Na to je sinjski poglavar Arcon pozvao glavara Matu Jelića iz Donjeg Doca u svrhu prikupljanja informacije o poljičkim Pavićima i zadovoljavanja zahtjeva carskog podnamjesnika.

Glavar Jelić otišao je k don Petru Škarici, koji je pronašao stare spise i grb plemena Pavića, te se utvrdilo, da je podmletačkim vrhovništvom pošao jedan Pavić iz Poljica na službu u mletačku vojsku, a zatim dospio u Sloveniju. Poglavar je dostavio odnosne spise Pavića, po kojima je bilo dokazano da su mu preci doista došli iz Poljica“.


Poljičani


Njegov najbolji biograf dr. Miroslav Vulić govoreći o knjizi Alfonsa Pavića: “Prinosi povijesti Poljica“ reče da ni jedan poljički iseljenik „nije iskazao toliko ljubavi i koristio toliko domovini pradjedova kao Alfons Pavić“.

Alfons Pavić

Zna se, naime, da je njegovom zaslugom probijena cesta od Strožanca do Blata na Cetini, odnosno Podgrađa. Isto tako u njegovo doba je probijena cesta od Omiša do Gata, a proširen je i konjski put od Gata preko Rašeljke do Gornjeg Doca, kao i napravljeni mostovi preko Cetine, most u Omišu, most u Podgrađu, u Srijanima i u Blatu na Cetini.

Nije samo puteve dao probijati Alfons Pavić, nego je popravljao i crkve, škole i druge javne  prostorije. U Gornjim Poljicima prvu školu – dar Alfonsa Pavića, otvorio je župnik Matijača godine 1861, a godinu dana kasnije otvorena je i škola u Donjem Docu


Poljičani


Poznata je anegdota iz njegovog života koju malo koji Poljičanin ne zna... Jednom kada su Poljičani probijali put i naišli na kamen kojeg nisu mogli probiti, javili su o poteškoćama Alfonsu Paviću, a on im je odgovorio: "Može li kilogram zlata za kilogram kamena?“ pitao je Pavić a Poljičani su rekli; „Može!“.

Tako je živio i upravljao Alfons Pavić, veliki Poljički dobrotvor!

 

Povezani članci

Who's Online

We have 164 guests and no members online