Moć imidža i nemoć politike

manipulacija masastresŠto se to dogodilo s politikom kao djelatnošću i nekim smislenim sadržajem pokušaja uređivanja života u zajednici? Ako biračima nije važno što kandidati govore, neka ih onda kandidati zabavljaju, poradi toga što je politika ionako kliznula u zabavu i izgubila svoj izvorni smisao. Tko bude bolji zabavljač, neka postane predsjednik države. Zašto ne? Stvari treba dotjerati do apsurda! Ako biračima nije važna pamet i obrazovanost kandidata, politički program, neka onda biraju one druge, jer će im oni drugi svakako upriličiti lijepu budućnost. Izabrati kandidata bez tona, sadržaja, političkog programa, znanja i sposobnosti, poznavanja funkcioniranja suvremenog svijeta znači - pristati na "nerefleksivnu prirodu komunikacije preko slike". Stvari su u vezi s imidžom uvijek varljive iz razloga što osjetila varaju! ...


LIJEPI NAŠ NADAN I MORALNI ANDRIJA


Moć imidža i nemoć politike


Nedavno provedeno istraživanje imidža predsjedničkih kandidata pokazalo je da većina od osam stotina ispitanika pada na sliku kandidata bez tona, a tek ih sedam posto sluša politički sadržaj ili poruke


Piše: Anđelko Milardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


konobarMožda bi bilo uputno krenuti od usuda politike u postmoderno doba. Što se to dogodilo s politikom kao djelatnošću i nekim smislenim sadržajem pokušaja uređivanja života u zajednici?

Ostanimo na razini retoričkog pitanja s ambicijom propitivanja toga usuda, poglavito u doba izbornih kampanja.

Nedavno provedeno istraživanje imidža predsjedničkih kandidata pokazalo je da većina od osam stotina ispitanika pada na sliku kandidata bez tona, a tek ih sedam posto sluša politički sadržaj ili poruke.

Katastrofa!

vođaTaj raskorak između slike i tona, to malo značenje onoga »što kandidati govore«, koje poruke prenose, pokazuje nemoć politike kao tona, sadržaja pred naletom kulture imidža, slike i nove kulture političkog spektakla.

Iz toga proizlazi apsurd, bijeda i nemoć politike pred slikom nekog predsjedničkoga kandidata, nastalom isključivo simulacijom i medijskom konstrukcijom.

Sliku tvore izgled, stas, boja kravate i odijela, okvir za naočale, boja i marka cipela, tjelesna komunikacija, tip parfema i tomu slično.

alan fordO toj slici zapravo i nadasve zavisi kako će neki budući predsjednik upravljati državom i voditi ovu državu u globalno društvo EU-a 21. stoljeća.

Možete misliti!

Svakako je u priči o imidžu važna uloga modnih stilista i imago majstora koji će ono ništa najbolje zapakirati u nešto što se zove imidž. Možda bi tu mogao pomoći i Modni Mačak te slični modni savjetnici, 'selebritiji' i oni iz 'bekstejdža'.

Već kad se politika, poglavito ona izborna, pretvorila u zabavu i modu, zašto se onda izbor za predsjednika Republike ne bi trebao organizirati kao izbor najljepše/najljepšeg političarke i političara? To je moguće učiniti u trenutku inverzije ili zamjene forme i sadržaja.


che


Ako biračima nije važno što kandidati govore, neka ih onda kandidati zabavljaju, poradi toga što je politika ionako kliznula u zabavu i izgubila svoj izvorni smisao. Tko bude bolji zabavljač, neka postane predsjednik države. Zašto ne? Stvari treba dotjerati do apsurda!

Ako biračima nije važna pamet i obrazovanost kandidata, politički program, neka onda biraju one druge, jer će im oni drugi svakako upriličiti lijepu budućnost.

vođaIzabrati kandidata bez tona, sadržaja, političkog programa, znanja i sposobnosti, poznavanja funkcioniranja suvremenog svijeta znači - pristati na »nerefleksivnu prirodu komunikacije preko slike«.

Pristaje li se na tako nešto, onda se izbornom tijelu postavlja pitanje o svrsishodnosti i apsurdu naknadne kritike, dakle, one koja se redovito javlja nakon krivog izbora, kada se isključuje mogućnost reklamiranja pogrešno izabranog proizvoda. U pravili su bira pogrešno!

Stvari su u vezi s imidžom uvijek varljive iz razloga što osjetila varaju!

U »Psihologijskom rječniku« Borisa Petza i suradnika image ili imidž ima značenje 'mentalne slike', 'stava', 'predodžbe' i 'predrasude'. Oblikuje se uz pomoć marketinških agencija, medija i različitih konstruktora ili image makera. To su institucije u kojima se konstruira slika.

Takvu sliku treba dekonstruirati, jer je ona pseudodogađaj, artefakt i proizvod manipulirajućih medija preko oglašavanja i šireg medijskog predstavljanja.

imidžJean Baudrillard u tekstu »Iznad istinitoga i neistinitoga« oglašavanje označava pseudodogađajem. Konstrukcija imidža i njegovi vlasnici pseudo su događaj. Riječ je zapravo o izmišljanju nestvarnih obilježja nekoga kandidata i stvaranju obilježja koja prikrivaju stvarnu, izvornu ili autentičnu sliku kandidata.


Laž je istina, istina je laž

Na primjer, lupež će biti predstavljen s imidžom uspješnog poduzetnika i poštenjačine koja je sve stekla mukotrpnim radom.

Osoba koja vara ženu kao obiteljski čovjek kojemu je obitelj svetinja, a osoba koja laže kao iskrena osoba.

Riječ je o tehnici inverzije ili orwelovskoj tehnici, laž je istina, istina je laž. I tomu slično!

Jean Baudillard kaže: "Novinari i oglašivači mitski su operatori: oni predmet ili događaj postavljaju na scenu, oni ga izmišljaju".

vođaKonstrukcija imidža nije ništa drugo do li puka manipulacija, izmišljanje i postavljanje na scenu likova koji ne odgovaraju izvornoj osobnoj stvarnosti.

Naprotiv, oni su u suprotnosti sa svojom izvornom stvarnošću, jer nisu ništa drugo do li izraz simulacije stvarnosti ili artificijelni likovi na koje se masa lijepi.

Vlasnici konstruiranog (političkog) imidža dalje se postavljaju u odnose mjerenja ili 'rejtinga'. Riječ je o dopunskom koraku konstrukcije imidža. To se postiže metodom ankete i ispitivanja javnog mnijenja, kao dodatne metode simulacije stvarnosti.

Javno mnijenje je ono bezlično 'man' ili 'se', kako ga Martin Heidegger određuje. To 'se' dade se oblikovati po volji konstruktora ili simulatora (političke) zbilje. Ono je takvo, jer se ne povodi znanjem i razumom, nego više afektima (afektivno djelovanje), pri čemu treba razlikovati znanje od mnijenja (Platon).


Mniti i znati nije jedno te isto

alan fordJavno mnijenje nasjeda na konstruirane i izmišljene imidže ili slike, zapravo je "fantastična hiperrealnost koja živi jedino od montaže i manipulacije testovima". (Jean Baudrillard, »Simulacija i zbilja«, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.).

Preko montaže i manipulacije testovima neki se imidž diže, a drugi se spušta. To je usud svakog imidža - da se zapravo diže i spušta. Testovima ili anketama generira se hiperrelnost. U tom postupku montaže imidža i stvarnosti politika gubi svoju posebnost.

Jean Baudrillard kaže: »Cijelo polje politike gubi svoju posebnost kada ulazi u igru medija i ispitivanja, to jest u polje zatvorenoga kruga pitanje/odgovor«.

Politika se zapravo 'ispražnjuje'. O tomu Baudillard kaže: »Politika umire uslijed odveć dobro upravljene igre svojih različitih suprotnosti. Polje politike (i općenitije, polje moći) ispražnjuje se. Na djelu je na neki način naplata za ispunjenu želju političke klase: želju za savršenom manipulacijom društvenim predstavljanjem«.

Što su tražili, to su dobili! Dakle, želja im se ispunila!


reklamaJedan od tipova savršene manipulacije je i konstrukcija imidža ili nepostojećih svojstava koje ima neka osoba.

Možda se to događa zbog toga što je politika izgubila moć oblikovanja života u zajednici ili medijalizacije politike, u kojoj mediji i marketinške agencije nadomještaju političke stranke, jer iste gube moć i utakmicu s postmodernim društvom spektakla te novim totalitarizmom medija i sofisticiranim tehnikama manipulacije društvenim masama.


Piše: Prof. dr. Anđelko Milardović, Centar za politološka istraživanja - www.cpi.hr
Izvor: Vjesnik

Povezani članci

Who's Online

We have 118 guests and no members online