Slavenka Drakulić: Hrvatska traži lidere
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 08 Svibanj 2010
- Čitanja: 1802
Zvijezde i zvjezdice je u Hrvatskoj lako pronaći, no ljude koji su u stanju vlastitim primjerom motivirati druge na pozitivne promjene, e, to ide malo teže. Pogotovo ako nam u sadašnjoj krizi baš takvi trebaju kao kruh. No tko su ti ljudi koji bi mogli drugima poslužiti kao primjer, u našem društvu? Može li ih ovo društvo uopće proizvesti?, pita se Slavenka Drakulić, najprevođenija hrvatska književnica i publicistkinja, u svojoj kolumni na TPortalu. Nedostaju nam pozitivne vijesti o običnim ljudima herojima, o filantropima, o ljudima koji mijenjaju lokalne zajednice, pozitivnim gospodarskim inicijativama, poštenju, ljude koji si mogu dozvoliti 'luksuz' razmišljanja i rada na dobrobiti drugih ljudi. Samo što takvo razmišljanje i rad nije luksuz. Potaknuti promjene mogu oni koji su svjesni da nije dovoljno da je čovjek sam zadovoljan dok su drugi oko njega siromašni, frustrirani i nezadovoljni te nadasve nemotivirani za promjenu, piše Drakulić. Tko su ti u našem društvu koji bi mogli reći Yes, we can! i motivirati druge na pozitivne promjene? Tko je od njih uopće prisutan na javnoj sceni, pa, dakle, ima mogućnost da nešto kaže i da ga ljudi čuju? Kod nas su, nažalost, u takvoj poziciji samo političari i 'zvijezde'. Izostavimo li ove potonje, ostaju samo političari koji su uglavnom korumpirana blebetala, a ne lideri. Lideri, vođe - bez obzira jesu li političari ili ne - su, naime, ljudi s vizijom i karizmom koji znaju motivirati većinu ...
HRVATSKA TRAŽI LIDERE
Piše: Slavenka Drakulić / T-Portal
Izvor: T-Portal
Link: http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/67054/HTL-Hrvatska-trazi-lidere.html
Demotiviranost i nedostatak pozitivnih vrijednosti i primjera imaju političke posljedice. Razumljivo je da ovi ljudi nemaju želju sudjelovati u političkom životu zemlje jer nemaju povjerenja u mogućnost promjene političkim sredstvima, naprimjer smjenom garniture na vlasti.
Ovo nepovjerenje u politiku i odustajanje od aktivnog sudjelovanja u demokratskim procesima posebno je pogubno u sadašnjoj fazi demokratizacije. Već i zbog toga što vladajućima uopće nije stalo do participacije građana. Oni ih ne zanimaju niti ih potiču - osim kad se radi o izborima.
Za njih je bolje ako ih građani fino puste da na miru provode svoje zamisli koje se, uglavnom, svode na to kako ostati na vlasti. Iako se u svojim blebetanjima trude ostaviti suprotan utisak, do zajedničkog boljitka stalo im je koliko i do lanjskog snijega. Stoga i ne mogu izroditi lidere, niti onima koji možda imaju potencijal dati da dođu do izražaja.
Sami nisu pozitivni - to iz njihovih usta zvuči lažno naprosto zato što svi znaju da je za njih jedino pozitivno ostati na vlasti po svaku cijenu.
Gdje li se kriju lideri kad ih trebamo? Sada je njihovo vrijeme. Može li ih ovo društvo uopće proizvesti?
