Može i bez Valentinova (ali ne valja bez ljubavi)

ValentinovoZaokupljeni svakodnevicom možemo smetnuti s uma dan na koji smo rođeni, ali se trgovci svake godine sve ranije trude podsjetiti nas na to da je točno na polovici veljače dan na koji bi trebalo potrošiti nešto u ime ljubavi. Nametanje modela ponašanja o tome što bi trebalo raditi taj dan pomalo oduzima čar legendi iz rimskog razdoblja koja je preživjela do danas da bi nas podsjećala, ne na to što kupiti, nego na snagu ljudskih emocija..., zapisala je Snježana Babić Višnjić na stranicama ugaslog  Vjesnika ...

JER LJUBAV JE...

Može i bez Valentinova

Srca i romantično ozračje nisu jedini način kako bi trebalo provesti taj jedan dan u godini, kao što su i sve naše ljubavi različite

Piše: Snježana Babić Višnjić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Danas mnogi u priči o rimskom caru Kaludiju I., koji je zabranio svojim vojnicima ženidbu kako bi lakše ratovali, i ranokršćanskom svećeniku Valentinu, koji se oglušio na tu uredbu i završio u tamnici, vide samo povod za zabavu. Slučaj, ili sudbina, htio je da svećenika smaknu upravo uoči rimskoga proljetnog blagdana Luperkalija, pa se tako dan Valentinove smrti stopio sa slavljenjem nove snage i energije koja se obnavlja, a ljubav je njena najiskonskija pojavnost. 

pisma julijiNo ljubav koju nam "nude" mediji i trgovci za Dan sv. Valentina nije ona ista za kojom čeznemo i kojom se zanosimo dok uživamo u dobrom romanu ili filmu. To je potrošna ljubav, nalik na čokoladni bombon u kojem uživamo samo tren,dva prije nego što se rastopi, bez ikakve dugotrajnije, hranjive vrijednosti, prije nego što ga smjeni opsesija nekom drugom prigodom, a to će biti ove godine nešto kasniji karneval i Uskrs.

Stoga i jesu jedan od simbola Dana zaljubljenih sve same brzopotrošne stvari - bombonijere, slatkiši, crvene ruže, mirisi....

Čini se da je još najdugotrajniji opredmećeni trag, ako ga uopće mora biti, prigodna čestitka koja katkad zaostane u ladici i godinama. Zato su, u kolekcionarskim zbirkama, do danas očuvani neki od najljepših prigodničarskih uradaka te vrste.

Navodno je prvu čestitku, zapravo samo ljubavnu poruku za Valentinovo, napisao francuski vojvoda Charles Orleanski u 15. stoljeću svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u londonskom Toweru. Tako je začeta tradicija koja kulminira u suvremenosti i hrani mnoge.

Tiskari svake godine osmisle i otisnu milijune prigodnih čestitki koje se nude na svakom uglu. Svake se godine na taj dan pošalje oko bilijun čestitaka, djevojke i žene širom svijeta dobiju oko 50 milijuna ruža, a u Veronu, rodni grad Romea i Julije, svake godine dođe oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju.

Iz svega proizlazi da bi idealan način za provesti Valentinovo, prema važećem standardu koji se može iščitati iz aktualne marketinško-medijske ponude, bilo putovanje u Veronu, gdje ćete pod Julijinim balkonom razmijeniti čestitke i bombonijere te večerati u nekom restoranu uz svijeće. No kako je i lokacija u Veroni više plod mašte nego stvarnosti, i vi u stvarnosti provedite taj dan kako god želite, neopterećeni onime što se "mora".

Nagradite se onim što vam izaziva ugodu, ma što to bilo. Možda biste taj dan baš trebali napraviti suprotno od svega što vam se predlaže: umjesto da kuhate cijeli dan "posebnu" večeru, nemojte kuhati uopće nego si priuštite odmor, možda toplu kupku ili šetnju, a večeru, koja može biti i naručena pizza, podijelite s dragim ljudima, obitelji ili prijateljima, ili je pojedite sami.

Prošećite do kina i pogledajte film. I neka to bude akcijski ili film strave. I priuštite si kokice. Nemojte se obazirati na to što rade drugi, samo se prisjetite da si više od 15 posto svih valentinovskih čestitki u svijetu pošalju žene same.

Vi nemojte slijediti taj primjer, budite iskreni i znajte da tko ne zna ugoditi sebi neće moći usrećiti ni drugoga, i to ne samo partnera nego i sve koji nas okružuju.

Jer ljubav se mjeri djelima, a ne predmetima koji ne bi ni ušli u naš dom da nije bilo Valentinova.

Povezani članci

Who's Online

We have 479 guests and no members online