Andrija Pivčević: Divin se svojin Gaćanima koji su priživili strašno zlo

andrija pivčević na suđenju draži mihajlovićuMali dvanaestogodišnji dečak, Andrija Pivčević iz sela Gata, pred grupom stranih novinara zadigao je košulju i pokazao na trbuhu kružne ožiljke od uboda nožem:
- Evo, ovde su mi se creva videla. To su me oni, četnici, izboli. Na devet mesta...
Zašto su četnici izboli tog malog plavokosog dečaka u siromašnim sandalama?
- Nosio sam mleko drugovima partizanima...
Tako je svoje izvješće sa suđenja Draži Mihajloviću, zloglasnom Čiči, započeo novinar beogradske 'Borbe' potpisan inicijalima M.B. Faksimil ćiriličnog članka, 66 godina kasnije, pokazuje nam upravo Andrija Pivčević, danas, hvala Bogu, zdrav 78-godišnjak, ujedno i jedini preživjeli čuvar teških uspomena na zločin što su ga Dražini četnici počinili u Gatima 1. listopada 1942. godine ...

GATA, 1. LISTOPADA 1942.

ANDRIJA PIVČEVIĆ (78) SVJEDOČIO JE KAO DJEČAK PROTIV ZLOGLASNOG GENERALA DRAŽE MIHAJLOVIĆA, A DANAS JE JEDINI PREŽIVJELI IZ ZLOČINA ŠTO SU GA DRAŽINI SLJEDBENICI POČINILI U GATIMA 1. LISTOPADA 1942., KOJI SE PRISJEĆA SVOJE KALVARIJE

SVJEDOČIO PROTIV DRAŽE

'Molija sam četnika da me poštedi, on me devet puta izboja nožen...'

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


- Na suđenju u Domu garde na Topčideru protiv Draže smo svidočili ja i  Marija Borovac kojoj su zaklali muža i sina. Tri smo dana bili u Beogradu, iako je samo suđenje trajalo, čini mi se, tri miseca, a Draža se branija da je za sve kriv Momčilo Đujić i da on ništa nije zna. Sićan se da mu je tužilac reka da ga od počinjenih grija ne bi ni Dunav i Sava zajedno oprali. Cili svit je pratija kakva će bit presuda, pa san i ja sa svojon pričon izazva veliko zanimanje stranih medija - govori Andrija prebirući po dokumentima i bolničkim kartonima koji ga vraćaju u vrijeme koje se, sve i da hoćeš, ne može zaboraviti.

Andrija Pivčević

A tog 1. listopada 1942. u Gata su banuli četnici. Njih stotinjak. Talijani su ih doveli i ostavili da rade što ih je volja, a oni su radili ono što najbolje znaju.

- Bio je to stravičan pokolj. Ima san osan i po godina, ali se svega sićan ka da je jučer bilo. Četnike iz Knina i Popova polja vodija je pop Đujić i, šta metkon, šta nožen, ubili su 96 nevinih, nenaoružanih ljudi. Nikoga nije bilo da nas brani, i partizani i ustaše su svoj vlastiti narod ostavili na milost i nemilost koljačima, pa ih zato podjednako krivin ka i Talijane za to šta nam se dogodilo - kaže Andrija.

Od pokolja se ovo poljičko mjesto godinama nije oporavilo. Bez jednoga roditelja ostala su 174 djeteta, a bez oca i majke 25 djece. Od gladi je, jer četnici nisu samo ubijali, nego i palili, potom umrlo još pet mještana. Andrija je pak čudom preživio. Filmska je to priča koju u Hrvatskoj, očito, nema tko snimiti.

- Ja san bija u grupi od nas dvanest. Na svoje san oči gleda kako ubijaju ljude. Vidija san i kako su zaklali Danicu Miloš, njenoga sina od deset godina i kako su joj ćer od jedne godine bacili u zrak i nabili na bajunetu. Mene su prvo pogodili iz puške u debelo meso, a onda je jedan četnik doša do mene i pita me šta mi je draže, da me dokrajči metkon ili nožen. Ja san ga molija da me poštedi jer san u matere jedinac, a onda me je on počeja bost. I devet puta me je uboja...

Andrija je, međutim, preživio. Drugog objašnjenja, izuzev Božjega čuda, liječnici nisu imali.

- Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto glumija da je mrtav. Nekih pesto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest - prisjeća se Andrija.

Majka mu je rane isprala rakijom, a potom ga je, skrivenog pod Mosorom, nekoliko puta došao previti doktor Buljević. Sve dok, uz pomoć tetka, nije tajno prebačen u splitsku bolnicu gdje je konačno, uz pomoć liječnika koji su radili pod talijanskom okupacijom, ozdravio te postao dječak koji će četiri godine kasnije presuditi Draži Mihajloviću.

andrija pivčević na suđenju draži mihajloviću

- Iman četvero dice, sedan unučadi i troje praunučadi i nikad nikome od njih nisan reka da mrzi Srbe. Divin se i svojin Gaćanima koji su priživili strašno zlo, ali su ostali ponosni i nikad se nikome nisu osvećivali.

Kad sad čujen da bi Draža Mihajlović moga bit rehabilitiran dođe mi, međutin, muka. Žalosno je da neko uopće ima tu ideju, a kamoli da se to stvarno dogodi. 

Povezani članci

Who's Online

We have 169 guests and no members online