Tata, kupi mi mobitel

Trebaju li djeci mobilni telefoni? Kada su dovoljno “veliki” da dobiju mobitel na korištenje? Ta, i još mnoga druga pitanja muče vjerojatno sve roditelje najmlađih školaraca. S jedne se strane mobilni telefon nudi kao praktički besplatno sredstvo nadzora najmlađih - nešto o čemu su starije generacije mogle samo sanjati. Telefonska veza bilo gdje i bilo kad djeci, ali i roditeljima, daje dozu sigurnosti. U nevolji, najmlađi često umjesto nepoznatih osoba konzultiraju mobitel. K tome, djeca se korištenjem tih malih multimedijalnih računala uče novim tehnologijama, slušaju glazbu, dopisuju se, fotografiraju... Druga, pak, strana medalje nije nimalo sjajna: djeca su (osim samim zračenjem uređaja i često prekomjernim korištenjem) ugrožena sve prisutnijim mobilnim bullyingom, ili su žrtve kradljivaca privučenih skupim i prestižnim (“čiji je bolji?”) gadgetima...

Nije lako odrediti kad je - i je li ikad - pravo vrijeme da dijete dobije vlastiti mobilni telefon

Tata, kupi mi mobitel

Piše: Toni Ðugum / Slobodna Dalmacija
Foto: Jakov Prkić / CROPIX

S jedne strane, dobro je da djeca imaju mobitel jer i njima i roditeljima pruža osjećaj sigurnosti, no, s druge strane, to otvara golemi prostor zloupotrebe i nasilja

Udarci virtualni, ali bolni

Zlostavljanje preko mobitela poprima upravo zastrašujuće razmjere. Djeca su često meta maltretiranja zastrašujućim porukama vršnjaka. Ono što se prije rješavalo “šakama” puno je perfidnije i bolnije, a žrtva nije sigurna ni u svome domu (“od poruke ne možeš pobjeći”), dokle god je telefon uključen.

Djeca opremljena mobitelima sve su češće žrtve pedofila, koji se služe njima jednako kao i internetom. Moderni mobiteli, opremljeni kamerama i sposobni za brz prijenos podataka, često služe kako mamac za slanje lažnih fotografija.

Po istraživanju Eurobarometra, 90 posto tinejdžera, više od 70 posto djece do 12 godina, te 23 posto sedmogodišnjaka ima mobitel

Ovaj je simptom svjetskih razmjera prepoznat u Skandinaviji i Japanu, gdje su ultrabrze mobilne 3G komunikacije dio svakodnevice. Upravo u Japanu je zabilježen gotovo tristopostotni porast seksualnoga zlostavljanja najmlađih, a gotovo u pravilu počinitelj prvi korak sa žrtvom uspostavi mobitelom. Viralno širenje digitalnih sadržaja čini problem ucjena i poniženja teško rješivim.

Nije neuobičajeno da se u srednjim školama tajno snimaju razgovori, ali i razni ekscesi, sukobi, pa čak i spolni odnosi. Žrtve obično bivaju ucijenjene ili javno podvrgnute ruglu; dovoljno je samo nekoliko trenutaka za upload i digitalni je zapis zauvijek dostupan “negdje na webu”.


Zvonjava na satu

Muku muče i sveučilištarci, premda varanje na ispitima nije strano ni predakademskoj dobi. Kamere visoke razlučivosti na novim se mobitelima podrazumijevaju, pa je sadržaj ispita lako slikati i poslati “na obradu”, a rezultat se vraća preko SMS ili MMS poruke.

Drugi, pak, koriste male Bluetooth slušalice kako bi komunicirali s jatacima izvan učionice. Na koncu, čak i kada ne “švercaju” zadatke, mobiteli na satu najčešće rade ono što najbolje znaju - nesnosno zvone, što će potvrditi svaki uzrujani profesor. Imajući sve navedeno na umu, lako je shvatiti zašto postoji nacionalni konsenzus oko pitanja je li mobitelu mjesto u školi.

Kratko i jasno: ne.

Broj mladih korisnika mobilnih uređaja je u stalnome porastu. Po istraživanju Eurobarometra, 90 posto tinejdžera, više od 70 posto djece do 12 godina, te 23 posto sedmogodišnjaka ima mobitel! Finska studijaSave The Children” pokazala je kako gotovo trećina malodobnika smatra da im roditelji ne znaju ništa o njihovu korištenju mobitela, posebice kod prepaid usluge.

Tako su, uz pornografiju, bullying te grooming (upoznavanje starijih osoba s djecom preko mobitela), djeca izložena i ekonomskoj zloporabi jednostavnim “nabijanjem” računa putem multimedijalnih, njima prilagođenih usluga: tko bi odolio najnovijim melodijama, slikama ili igrama za download?


Sedam zlatnih pravila I u Hrvatskoj je ovaj problem prepoznat: dapače, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić jasno ističe da su odrasli dužni pomoći djeci da se zaštite od rizika koje donosi komuniciranje s nepoznatima preko mobitela i interneta. Njezinih je “sedam zlatnih pravila” doista zlata vrijedno:

1. Nikad nemojte nepoznatim ljudima putem interneta ili mobitela davati podatke o sebi, svojoj obitelji i prijateljima, ne otkrivajte im svoje prezime ni adresu, nemojte reći u koju školu idete, jer ne možete znati kakve su im namjere. Važno je da im ne šaljete svoje fotografije, slike obitelji ili prijatelja jer se one mogu na razne načine zloupotrijebiti.

2. Imajte na umu da “nepoznati” s kojim se dopisujete i koji se predstavlja kao dečko od 15 godina, može zapravo biti muškarac od 50 godina i slati vam lažne podatke o sebi uz tuđu fotografiju.

3. Ne primajte na dar bonove za mobitel od nepoznatih jer će oni zasigurno tražiti nešto zauzvrat.

4. U dopisivanju mobitelom ili internetom nemojte pisati ništa čega biste se sramili ako to pročitaju vaši prijatelji u školi ili u kvartu, ne šaljite fotografije koje ne biste željeli pokazati drugima. Sve što pošaljete, zlonamjerna osoba može iskoristiti da vas ucjenjuje, uz prijetnje da će to objaviti na internetu, na ulazu u vašu školi ili zgradu gdje stanujete.

5. Ako vam netko šalje uznemirujuće, prijeteće ili prostačke poruke na mobitel, svakako to recite roditeljima ili nastavniku u kojeg imate povjerenja. Niste vi krivi zbog toga što vam prijete i vrijeđaju vas. Zatražite pomoć od roditelja čak i kad mislite da ste učinili nešto nedopušteno.

6. Nemojte izbrisati s mobitela podatke i fotografije koje vam je poslao zlostavljač jer će pomoću njih policija lakše pronaći osobu koja vam prijeti.

7. Nikad nemojte ići sami na sastanak s osobom koju ste upoznali putem mobitela, na chatu ili putem bloga. Ako ta osoba inzistira da dođete bez pratnje, nemojte ići na takav sastanak.

Povezani članci

Who's Online

We have 117 guests and no members online