Dug je najgore siromaštvo

U 2008. iz Hrvatske je izvezeno roba u vrijednosti oko 69 milijardi kuna, a uvezeno u vrijednosti oko 150 milijardi kuna. Može li se ovo zvati gospodarskim uspjehom? Ne, to se zove gospodarskom katastrofom. Mi nismo SAD pa da sebi možemo dozvoliti ogromne deficite, jer smo mala zemlja i nedovoljno razvijena, te stoga vrlo ranjiva. Svjesno je uništavano hrvatsko gospodarstvo zbog osobnih interesa! U takvim uvjetima još je i dobro što ljudi uopće primaju plaće i mirovine. Nemojmo zaboraviti da je dug najgore siromaštvo, a na način kako se vodi gospodarstvo, hrvatski san prestaje i počinje buđenje onog momenta kad prestane mogućnost zaduživanja. Želim reći da sve dok prepoznatljivo učeni, zaista školovani, dokazano stručni i moralni pojedinci, znači oni kojima je važan prvenstveno društveni interes a ne osobni, ne dobiju priliku u Hrvatskoj, naše šanse za nastavak stoljetnih patnji su vrlo velike. Pa kad bi takvi pojedinci i dobili priliku, opet bi nam trebalo znatno vremena za ispraviti naša dosadašnja svekolika čuda, uključujući gospodarsko ...

DUG JE NAJGORE SIROMAŠTVO

Prema dostupnim mi podacima od osam članova Nadzornog odbora jedne banke u Hrvatskoj sedam je stranaca, pa se pitam, jesu li banke hrvatske ili strane?

Piše: Dr.sc. Ivica Tijardović
Izvor: Hrvatski list

Hrvatska je poput košute, još živa, s nepokretnim prednjim nogama, jer je strelicom pogođena između kosti i tetive. Sad je u nemilosti, danas banaka, sutra nekog drugog.

Zanimljivo je da mnogi menadžeri uz blagoslov politike kad posreduju u prodaji hrvatskih vitalnih interesa strancima, poput banaka i profitabilnih poduzeća, redovito su dobro nagrađeni i prozvani uspješnim menadžerima.

Izgleda da što imate veću moć razaranja hrvatskog gospodarstva, to ste cjenjeniji u društvu. Zadnji uspjeh naše Vlade bila je Pliva.

Kako je moguće da netko pomoću politike ili pretvorbe u prezaduženoj Hrvatskoj ima astronomska primanja mjesečno, a sa druge strane velika većina na rubu je egzistencije, gdje svako jutro ljudi skupljaju boce po smetlištima, da bi po 50 lipa skupili za obrok i prehranili obitelj. Imaju li ti ljudi dušu?

Ne, nemaju. Njima je Hrvatska bila sredstvo da postignu bezdušnost.

U 2008. iz Hrvatske je izvezeno roba u vrijednosti oko 69 milijardi kuna, a uvezeno u vrijednosti oko 150 milijardi kuna. Može li se ovo zvati gospodarskim uspjehom?

Ne, to se zove gospodarskom katastrofom. Mi nismo SAD pa da sebi možemo dozvoliti ogromne deficite, jer smo mala zemlja i nedovoljno razvijena, te stoga vrlo ranjiva.

političariKad bi se identificirale osobe i strukture koje su dozvolile ovo katastrofalno stanje u hrvatskom gospodarstvu, već bi to bio pomak na bolje, pa bi tako puk znao kome ubuduće ne dati svoje glasove na izborima.

Tu nema više nikakve sumnje: Svjesno je uništavano hrvatsko gospodarstvo zbog osobnih interesa! U takvim uvjetima još je i dobro što ljudi uopće primaju plaće i mirovine.

Prema tome, nije sporno kritizirati Vladu. No kritizirati je uvijek za sve i svašta, niti je produktivno, niti korisno, niti pošteno. Slikovito bi se moglo reći da su kritike upućene ovoj Vladi u 60% slučajeva opravdane, u 20% slučajeva nisu korisne, a u preostalih 20% slučajeva nisu objektivne.

Želim reći da je gospodin Premijer u pravu kad kaže da je Pelješki most naš nacionalni interes i da ga treba sagraditi. Upravo oni koji smatraju da se mora odustati od gradnje Pelješkog mosta i autoceste do Dubrovnika, ili čekati neka bolja vremena, su predstavnici mentaliteta koji je ovu zemlju doveo do sadašnje gospodarske neučinkovitosti.

To je mentalitet 'tendencijoznih bezveznjaka', koji bi morali znati da vrijednost Pelješkog mosta odgovara vrijednosti smanjenja plaća neuspješnih hrvatskih menadžera za 10 tisuća kuna mjesečno u sljedeće tri godine.

Najlakše je unaprijediti gospodarstvo, no kad je osobni interes temeljen na neznanju onda imamo 50 milijardi US dolara inozemnog duga i na stotine tisuća nezaposlenih.

Nemojmo zaboraviti da je dug najgore siromaštvo, a na način kako se vodi gospodarstvo, hrvatski san prestaje i počinje buđenje onog momenta kad prestane mogućnost zaduživanja

Uspješnost hrvatskog gospodarstva pronalazim u doživljaju dvojice dječaka od 16 i 18 godina iz Tanzanije koja su krenula na osmodnevno putovanje tajvanskim brodom iz Mombase za Port Elizabeth. Srećom brod nije bio pun tereta. Naime, oni su se vezali iznad kormila i kao slijepi putnici dočekali spas na sidrištu luke u Južnoj Africi. Za one koji ne znaju o čemu je riječ, dječaci su tijekom putovanja bili čas pod morem, čas iznad površine mora.

Želim reći da sve dok prepoznatljivo učeni, zaista školovani, dokazano stručni i moralni pojedinci, znači oni kojima je važan prvenstveno društveni interes a ne osobni, ne dobiju priliku u Hrvatskoj, naše šanse za nastavak stoljetnih patnji su vrlo velike.

Pa kad bi takvi pojedinci i dobili priliku, opet bi nam trebalo znatno vremena za ispraviti naša dosadašnja svekolika čuda, uključujući gospodarsko.

radniciPoznavajući svjetske prilike, posebno one u pomorstvu i brodogradnji, naglašavam kako nam je gospodarska situacija u zemlji vrlo ozbiljna. U tom pogledu potrebno je reći kako je uloga Ministra gospodarstva vrlo nezahvalna.

Moglo bi se reći da je dobio ulogu jablana. Naime, jablan je grobno stablo, vezano uz podzemni svijet, bol i žrtvu i suze, jer simbolizira više sjećanje nego nadanje, više prošlost nego budućnost.

Još uvijek u Hrvatskoj nema dostatne kritične mase koja bi utjecala na promjene, te stoga sve što se dogodi u Europi znatno utječe i na prilike u Hrvatskoj. Nije potrebno reći kako mi nismo spremni na ništa, jer smo i dalje bez dobre strategije svekolikog razvoja Hrvatske. Vanjsku politiku nam uglavnom vodi EZ, gospodarsku banke u vlasništvu stranaca, a unutarnju politiku kako tko stigne.

Zbog nedostatka plina u državi Vlada pada, no kod nas se to nije dogodilo, jer je uvijek netko drugi kriv, a prepustiti fotelju, iako je već gotovo užarena, nikome ne pada na pamet.

Ulazak Hrvatske u EZ je svakako važan strateški cilj, ali ne najvažniji. Upravo zbog neinventivnosti, a da bi prikrili svoju nedjelotvornost, političari nas preko medija neprestano maltretiraju s EZ. Mjerilo njihove uspješnosti u vođenju zemlje je nevjerojatno visok (zastrašujući) dug države. A tko ne bi mogao voditi zemlju s neprekidnim zaduživanjem!

financije

Jesu li naša djeca kriva za te silne promašaje, kad je već novorođeno djete u Hrvatskoj dužno jedan novi automobil? Ako se zadužujete za gradnju cesta, mostova, stanova i slično, tada je to opravdano, jer postoji mogućnost otplate duga. No kad se zadužujete da bi isplatili mirovine i plaće, tada je riječ isključivo o želji za vlašću, a ne za dobrobit Domovine.

Hoće li se ikad dogoditi kod nas da neka Vlast raspiše prijevremene izbore zbog nesposobnosti? Ova godina neće biti laka, i oporbi će biti jednostavno za razliku onih koji će biti na vlasti. Stoga prvi strateški interes Hrvatske mora biti unapređenje gospodarstva.

To je moguće kad bi Vlast (bez obzira koja bila) više djelima, a manje riječima poticala domaću proizvodnju. Kako je lakše prodavati a ne proizvoditi, Hrvatska se svela na prodaju, uglavnom tuđih proizvoda. Na taj način manjina zarađuje, većina osiromašuje, a umreženi (svi vidljivi i nevidljivi koji žive hrvatski san) trljaju ruke.

Povici 'kupujmo hrvatske proizvode' neće mnogo pomoći, jer je ljudima postala važnija cijena od kvalitete.

osobni interesTijekom svih ovih godina stekao se dojam da veliku većinu, onih koji su za EZ ili protiv nje, vodi isključivo osobni interes, a kad narod to vidi, onda se poistovjećuje s njima prema osobnim mogućnostima. Zbog toga gubi Hrvatska i svi mi zajedno

Obzirom da mi nemamo utjecaja na međunarodnu politiku, onda trebamo koncentrirati snage na ustroj Hrvatske po mjeri čovjeka. Mala smo zemlja, s relativno malim brojem stanovnika, prave i sposobne stručnjake je vrlo lako identificirati, te stoga to ne bi trebao biti velik problem.

Kad ste jednom na vlasti, tj. u ulozi da odlučujete ili zapovijedate, lakše vam je dovesti u red zajednicu na čijem ste čelu, nego prilagoditi se drugoj zajednici.

Vlade RH izabrale su teži put za Hrvatsku, te umjesto da primarno sređuju probleme unutar Hrvatske, glavninu svojih snaga troše u pregovorima s EZ i nekim njenim članicama.

Primjetio sam da je velika većina uglednih političara (hrvatska politička elita) prije bavljenja s politikom bila gladna kruha, a danas imaju problema s prekomjernom težinom.

tvŽelio bih im pomoći i upozoriti da ugojeni ljudi teže obavljaju dužnosti u kritičnim situacijama pokazala su istraživanja. Političari koji imaju Indeks tjelesne težine 35 ili veći moraju se ozbiljno zabrinuti i učiniti sve što je potrebno, normalno, sve u interesu građana.  Primjer: Ako ste visoki 1.9 m, a vaš Indeks tjelesne težine (ITT) je veći od 35, tada ste prekomjerno teški, tj. imate više od 126.35 kg. (ITT = tjelesna težina u kg podijeljena s kvadratom visine u metrima).

I na kraju bih još jednom slikovito usporedio našu gospodarsku politiku s putnički brodovima koji plove područjem kanadskog Arktika gdje koriste pomorske zemljovide stare dva stoljeća. S jedne strane želja za profitom je važnija od sigurnosti ljudi, a sa druge strane ljudi očekuju nešto novo bez obzira na moguće posljedice.

Želim reći da je tijekom svih ovih godina Vlast u Hrvatskoj karakterizirao osobni interes, a ne društveni. Ljudi su htjeli nešto novo, htjeli su promjene, promjene na bolje, bez obzira na posljedice. Plaćena je visoka cijena, a mentalitet je ostao isti.

Stoga građani Hrvatske s pravom vjeruju kako Vlade nemaju jasnu viziju gospodarske politike. Ako razgovarate s običnim pukom dobit ćete odgovor kako u Saboru nisu zastupnici zbog puka, već zbog sebe, a političari su sami sebi dovoljni. U takvim okolnostima naši problemi se povećavaju, a ne riješavaju.

Dr. Ivo

Mislim da Hrvatska može puno bolje!
 

Povezani članci

Who's Online

We have 419 guests and no members online