Građanin ili stanovnik pokorni

hrvatski poltičarPrema zagriženosti profesionalnih Hrvata za politiku, u igri je formula politika ili život. Politika je postala glavna poluga zapošljavanje, privređivanja, napredovanja, nametnula se svim ostalim djelatnostima tako da bez politike nikome ambicioznome nema života. Budući da je ugođena kao prodornost podređivanja, jasno je zbog čega se od nje ne može očekivati da razvija demokraciju. Te su se zadaće strastvenije prihvatile građanske udruge za koje politika nije alternativa životu, nego dio demokratskog života. Domaći su mediji objavili mnoge postojeće korupcijske afere, ali narod je oguglao, postao moralni korumpiran i ne reagira nikakvim prosvjedima protiv ovakvog izvitoperenog javnog morala. omišUza sve te nedjeljne crkvene propovijedi i duhovne obnove, javnost je i nakon gotovo dvadeset godina apolitična poput djece u vrtićima. I zbog toga nema te korupcijske akumulacije nakon koje bi građani zavrištali i rekli: Sad je dosta! Vladati zombijima i građanima nije isto. Najbolnija je ipak činjenica da Hrvatska ima više stanovnika nego građana. Stanovnik stanuje, a građanin gradi. Biti građanin znači misliti svojom glavom i javno izražavati svoje poglede na politiku bez karijerističkog straha. U nas je učenje da se bude i djeluje kao građanin prepušteno strankama, koje proizvode samo pristaše svoje stranke, a ne društva. To je osnovni razlog zbog čega u politici jednako kao u sportu umjesto širokogrudnih građana imamo antogonističke navijače. Gradskost ilii civiličnost je ono što nam temeljno nedostaje... Samo nam dostojno i cjeloživotno političko obrazovanje može omogućiti da se radije prepuštamo životu nego politici, dok će nam političko neznanje konstantno i na svakom koraku zagorčavati život, kao danas. Budimo građani, zaključujmo! ...


GRAÐANIN ILI STANOVNIK POKORNI


U Hrvatskoj je država iznad društva

Očekivalo se da će s dolaskom demokracije politika izgubiti diktatorske crte i da će se civilizirati. Međutim, Hrvatska je državu stavila iznad društva, izbore iznad vladavine prava, privatnu korist iznad opće slobode

Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

hrvatski poltičarProšlog su tjedna esdepeovci u maniri abiturnenata. zadovoljni što se više moraju bojati razrednike, rafalno postavljali uglavnom školska pitanja premijeru Sanaderu, koji se na njih uopće nije osvrtao slaveći, opijen poput sretnog Snoopyja, rezultate proteklih izbora.

Važnije pitanje koje mu se trebalo uputiti moglo jo izgledati i ovako: može li premijer objasniti zašto Hrvati gospodarski napreduju pod svakom vladom u svim dijelovima svijeta osim pod svojom? Nije li i on pod austrijskom vladom bio također uspješan?

Premijer bi, tko zna, možda na to odgovrio da mu je dosta onih koji nemaju pojma što je politika. Da, zaista, što je politika? To je majka svih pitanja!

Prema zagriženosti profesionalnih Hrvata za politiku, u igri je formula politika ili život.

dugi ratPolitika je postala glavna poluga zapošljavanje, privređivanja, napredovanja, nametnula se svim ostalim djelatnostima tako da bez politike nikome ambicioznome nema života.

Budući da je ugođena kao prodornost podređivanja, jasno je zbog čega se od nje ne može očekivati da razvija demokraciju.

Te su se zadaće strastvenije prihvatile građanske udruge za koje politika nije alternativa životu, nego dio demokratskog života.

Očekivalo se i nadalo da će dolaskom demokracije politika izgubiti svoje diktatorske crte koje je stekla u jednopartijskom režimu i da će se civilizirati. Međuti, Hrvatska je državu stavila iznad društva, izbore iznad vladavine prava, privatnu korist iznad opće slobode.

U takvoj neliberalnoj konstelaciji politika se bavila izgradnjom nove, bolje prošlosti, koja je trebala peglati biografije iz lošije prošlosti pristiglih lidera, a ne nove budućnosti.


Homo politicus

Domovinski je rat sukladno s tim iskorišten za nacionalnu, a ne demokratsku revoluciju. Mržnja prema Srbima proširila se u mržnju prema svima koji su htjeli biti drukčiji od homo politicusa kakvog je nametala revolucija "Hrvat zauzeto".

izboriRatna razaranja, a još više ratna pokradanja vodila su u siromaštvo, a iz siromaštva je kudikamo lakše dosegnuti populizam nego demokratizam. Građani su postajali objektom skrbi. a ne subjektom razvoja, pa su se radije prepuštali grebanju od politike umjesto sudjelovanja u politici.

Vlast je kao demokraciju dopustila tek paternalističke izbore, istovremeno odbacivši ostale narodne oblike demokratske volje: referendum, štrajkove, pobune, građanski neposluh.

Nakon što je politika čvrstorukaški ovladala ekonomijom, uništila je slobodnu tržišnu utakmicu i što je najneoprostivije - srednji sloj, bez čijeg povratka nije moguće uozbiljenje ni demokracije ni civilnog društva.


Korupcijske afere

Bez te etički i estetski stabilne jezgre društva korupcija je postala tako raširena da o njoj strani mediji već dugo pišu kao balkanskom bontonu.

sanaderTomu se ne može parirati stavom da ni najrazvijenije države nisu imune od korupcije ili, pak, uspjelim kalamburom Johna Kennetha Galbraitha da je od korumpirane ali jake vlade gora jedino korumpirana ali slaba vlada.

Domaći su mediji objavili mnoge postojeće korupcijske afere, ali narod je oguglao, postao moralni korumpiran i ne reagira nikakvim prosvjedima protiv ovakvog izvitoperenog javnog morala.

Bivši južnokorejski predsjednik Roh-Moo-Hyun nedavno je počinio samoubojstvo jer nije mogao podnijeti optužbe za korupciju od šest milijuna dolara i građanske proteste protiv takvog ponašanja.

Slučaj "Brodosplit" težak je istih takvih šest milijuna dolara, ali nema ni prosvjeda ni suicida. Ako bismo prosječnog Hrvata pitanje li Hrvatska demokratičnija od Južne Koreje, dobili bismo potvrdan odgovor, što je odraz naše bolesne prepotencije.


Građanin ili stanovnik

građaniUza sve te nedjeljne crkvene propovijedi i duhovne obnove, javnost je i nakon gotovo dvadeset godina apolitična poput djece u vrtićima.

I zbog toga nema te korupcijske akumulacije nakon koje bi građani zavrištali i rekli: Sad je dosta! Vladati zombijima i građanima nije isto.

Najbolnija je činjenica da Hrvatska ima više stanovnika nego građana.

Stanovnik stanuje, a građanin gradi. U nas je učenje da se bude i djeluje kao građanin prepušteno strankama, koje proizvode samo pristaše svoje stranke, a ne društva.

To je osnovni razlog zbog čega u politici jednako kao u sportu umjesto širokogrudnih građana imamo antogonističke navijače. Gradskost ilii civiličnost je ono što nam temeljno nedostaje.

Zašto pariški službenik može biti veći građanin od nekih naših akademika? Zato što ima potrebu da bude građanin, a to znači da misli svojom glavom i javno izražava svoje poglede na politiku bez karijerističkog straha.


Političko obrazovanje

Nicolas de Condorcet, od kojeg gotovo nitko u povijesti nije više vjerovao u ljudski progres, još je 1792. u francuskom parlamentu govorio da će jedino obrazovanje građana "za cijelog trajanja života", da si ne bismo umislili da smo te ideje mi otkrili, spriječiti da ljudski rod ostane trajno podjeljen na klasu gospodara koja zaključuje i klasu robova koja vjeruje, zauzimajući se za to da je svima potrebno političko obrazovanje.

Danas je ono još zahtjevnije jer živimo u globalnom polisu. Samo nam dostojno političko obrazovanje može omogućiti da se radije prepuštamo životu nego politici, dok će nam političko neznanje konstantno i na svakom koraku zagorčavati život.

Budimo građani, zaključujmo!


obitelj

Povezani članci

Who's Online

We have 134 guests and no members online