Boris Šuljić: Nama nikakvi izbori ne mogu pomoći

Premijer Plenković će u predizbornoj godini našim novcima povećati plaće svim državnim službenicima za 6,12%, PDV neće smanjiti, upravnu reformu i racionalizaciju državnog, regionalnog i lokalnog aparata neće provesti, poreznu reformu i bitna rasterećenja za gospodarstvo neće provesti, pravosudnu reformu neće provesti, neće vratiti povjerenje i pravnu sigurnost među gospodarstvenike i među građane. Mirovinski i zdravstveni sustav neće reformirati, 72% moje plaće ide tim državnim sustavima, kada se liječim često idem privatno, a na mirovinu ne računam, javni servis mi nije bio saveznik nikada u mojih 35 godina poduzetništva. On je dakle samo logičan pa je izračunao, tamo ih je više :-). ...
 

Koliko je današnja Hrvatska - Tuđmanova?

Dvadeset godina nakon smrti Franje Tuđmana (10.12.1999), šest autora piše o njegovom povijesnom značaju i naslijeđu. Tvrtko Jakovina smatra da će završiti jednako kao maršal Tito, Davor Marijan da je to najoklevetanija osoba suvremene hrvatske povijesti, Tonči Tadić piše o tome kako je Hrvatska do grba i zastave bila njegov projekt, Jurica Pavičić da je od njega ostalo i previše, Hido Biščević o tome kako smo sami odgovorni za sve što nismo uspjeli nakon njega, a Antun Vujić o tome kako on nije bio diktator... Pročitajte više na stranicama Jutarnjeg lista o ovoj prigodnoj temi i saznajte koliko je današnja Hrvatska - Tuđmanova. Jer i današnja Hrvatska će se jednom morati objasniti i reći zašto nije zemlja vladavine prava, nije zemlja dobrih škola, nije zemlja poželjnih sveučilišta, nije zemlja organizirane uprave, nije zemlja u koju se ljudi useljavaju, nije zemlja brojnih patenata i izuma, nije zemlja dobre poduzetničke klime, nije zemlja meritokracije. Nije to samo Tuđmanova odgovornost, ali jest golemim dijelom njega i onih koje je imenovao na visoka mjesta...
 
- "Učitelji i nastavnici su kroz okončani štrajk počeli provlačiti i dosta političkih poruka, zaboravljajući da se te stvari rješavaju na izborima. Realno, koliko god bili nezadovoljni Plenkovićevom vladom, činjenica je da je HDZ i dalje najjača stranka po broju glasova i da će političke poruke teško progurati dok ljudi glasaju kako glasaju (što je, da paradoks bude veći, i posljedica upravo lošeg obrazovnog sustava koji ne razvija kritičko razmišljanje)" - piše o aktualnim školskim događanjima komentator Goran Vojković na stranicama Indexa, i zaključuje:
- "Dakle, dragi učitelji i nastavnici – štrajka se radi plaća! No ako vam se ne sviđa državna politika, onda se ona ne rješava štrajkom u pola školske godine, nego na izborima. Ako vam nije draga politika HDZ-a (a nije ni nama), onda se dogovorite ponekog od vas kandidirati i u svojim sredinama, te pokušati pobijediti taj HDZ i ponuditi nešto novo. Posao intelektualaca je upravo da budu aktivni dio društva, ma koliko to bilo nepopularno! Upravo time da se kakvom listom usprotivite lokalnom šerifu, stekli biste toliko željeni dignitet. U Hrvatskoj su učitelji i nastavnici tradicionalno bili aktivni u političkom životu još od 19. stoljeća. Zašto vas nema sada?"
 

Kome pripada budućnost?

"Učitelji koji upravo štrajkaju više nisu važni. Trenutno odgajamo djecu za svijet koji ne postoji. Polovica svih današnjih radnih mjesta nestati će do 2030. godine, a 65 posto današnje djece završit će u karijerama koje još ne postoje. Svijet se okrenuo i prije deset godina doživjeli smo kulturni kolaps, a budale su dobile glavnu riječ. Političari se slikaju s nogometašima. Civilizacija nema osnove postojanja, ali zato s druge strane imamo nove idole i mentalne talibane koji su svugdje oko nas", rekao je nedavno pred prepunom Dvoranom doma kulture u Rovinju naš istaknuti astronom Korado Korlević iz Višnjana poručivši da nije pesimist već - promatrač.
"Zbog znanstvenog i tehnološkog napretka koji ponajviše utječe na svijet rada sposobnost promjene i prilagodbe ljudi novonastaloj situaciji bit će imperativ za one koji će u budućnosti tražiti posao. Budućnost pripada onima koji neće gledati sa strane na stvaranje budućnosti, već će učiti, istraživati, stvarati, graditi i upravljati. Upravo, o tim pojmovima ovisit će koliko će netko u budućnosti biti u dobitku", rekao je Korado Korlević u razgovoru s Ninom Orlović Radić, novinarkom Glasa Istre.
 
U Hrvatskoj zapravo, slažu se svi, nema tradicije liberalizma, ali je HSLS ipak bio prva politička stranka osnovana 1989. godine, a početkom 90-ih narastao u treću opciju po jačini, što se potom rasplinulo u podjelama i svađama. Na istoku Europe, gdje jača populizam i neliberalna demokracija, liberali ne mogu spavati mirno. Čak i iz SAD-a stižu knjige i teze u kojima se poručuje da je neoliberalizam ili tržišni fundamentalizam doveo do rasta nejednakosti i recesije 2008. godine u kojoj je postalo očito da je liberalizam došao do svoga kraja. O čemu u takvoj globalnoj situaciji, kad i na Zapadu zastaju liberalni projekti, razmišljaju hrvatski liberalni intelektualci - otkrili su u nedavno objavljenoj knjizi "Prešućeni trijumf liberalizma: o praktičnoj važnosti slobode 1989. - 2019." ekonomist i poduzetnik Velimir Šonje i filozof/sociolog Darko Polšek.
Hrvatsku politolozi već neko vrijeme opisuju klijentelističkom, stranački zarobljenom državom, njezin kapitalizam ortačkim, govore o etatističkom ambijentu. Od institucija liberalne demokracije ostvareno je ponešto, ponegdje, one žive deklarativno;  ekonomski uspjesi posljednjih godina pripisuju se više spletu sretnih okolnosti vezanih uz članstvo u Europskoj uniji. Potencijalni birači liberalne opcije kod nas, rekli bismo, izabiru ekonomsku emigraciju. Što stoga (malobrojni) liberali danas nude ili traže? - pita se Gordana Grgas na stranicama Jutarnjeg lista u članku "Zašto Hrvate ne privlači liberalna politička opcija?". Doista, zašto?
 
Štrajk u školstvu koji još uvijek traje rezultirao je povećanjem plaće za sve koji plaću primaju iz državnog proračuna, a njih je oko 250 tisuća. Uvijek kada se približava kraj mandata neke vlade raste pritisak na povećanje plaća u javnom sektoru. Zahtjevima se redovito udovoljava, a troškovi javnog sektora nekontrolirano rastu. U toj igri pravo glasa nema jedino privatni sektor, koji u konačnici sve to i financira, pa se postavlja pitanje je li moguće organizirati štrajk privatnog sektora, kako bi se i on izborio za svoje interese, pita se Marko Repecki, kolumnist portala Index.hr.
 

U Mimicama otkrivena spomen-ploča dijaspori

Troje iz plemena”, naziv je zbirke pripovjedaka čileanskih pisaca, potomaka i hrvatskih iseljenika iz omiškog plemena Mimica, predstavljene nedavno u Narodnoj knjižnici u Omišu, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2019. Nakon Zagreba, Splita, Kaštela i Supetra, autori Vesna Zorka Mimica, akademik Eugenio Mimica i Giulliermo Mimica predstavili su se u gradu njihovih predaka, gdje se uz pomoć Branke Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika, koja je ujedno i prevodila ulomke knjige sa španjolskog na hrvatski jezik, čitani odlomci iz pojedinih priča svakog pisca posebno. Radi se o raznim pripovijetkama vezanim za kraj njihovih predaka, osjećajima i ljudskim sudbinama na rubu društva. Što je bilo i za očekivati, u publici je bilo mnogo Mimičana koji imaju rodbinu u toj dalekoj zemlji Latinske Amerike, pa je između njih i gostiju nastao dijalog kroz razna pitanja i osvrte..
 

Marinko Čulić: Vojna krajina Hrvatska

Kolumnist Novosti napisao je sjajan tekst o stanju Europske unije danas, krenuvši od odbijanje Bruxellesa da otpočne pristupne pregovore s Albanijom i Makedonijom (slično aktualnoj izdaji sirijskih Kurda od Amerikanaca), do pozicije Hrvatske – "sa svojom nabildanom graničnom policijom, ona od Bruxellesa očito dobiva i važan zadatak više. Postat će neka vrsta evropske vojne krajine, zadužena da bude prvi štit obrane zapadne civilizacije od nepoželjnih bliskih i daljnjih susjeda. Time se obistinjuje Tuđmanova ideja o Hrvatskoj kao ‘predziđu kršćanstva’, koja je u tom istom Bruxellesu devedesetih smatrana sramotnom i nazadnom... Sada kada je Zagreb našao dostojnog partnera u Bruxellesu, može početi kurdistanizacija ostatka Balkana i jugoistočne Evrope, sa svim zlokobnim posljedicama koje se tu mogu zamisliti".
 

Davor Huić o 'sindikalnoj borbi za prava radnika'

Davor Huić, novinar, poduzetnik, predsjednik udruge poreznih obveznika "Lipa", danas je na Facebooku "u par crta" sažeo glavni problem sa sindikatima drźavnih i javnih službi. Pisao je Huić, i govorio, o tome par puta, ali u nastavku članka je to sve opet prikupio na jednom mjestu, pa pročitajte i saznajte više o našim interesnim sindikalnim skupinama, poreznom haraču, zlim poduzetnicima, lovu na koeficijente, borbi za prava radnika, anemičnoj vladi, hrvatskim reformama i njihovim najvećim kočničarima (uz birokratsku i stranačku pješadiju i časnike) te o ostalim vidovima specijalnog rata protiv hrvatskih građana...
 
U Bjelovaru je predstavljen projekt eUprava, koji jamči transparentnost u upravljanju javnim sredstvima i koji bi trebao značajno olakšati živote građana tog grada i okolice, kao i posao zaposlenika Gradske uprave, i ključan je dio dugoročnog projekta Smart City, pametan grad. Vedran Vrabec, novinar portala Telegram ima priču o tome kako je Bjelovar krenuo u smjeru digitaliziranog poslovanja.
Uz pomoć hrvatskih IT tvrtki najprije su digitalizirane gradske financije, tako da se sada može precizno pratiti kako se plaćaju računi, i to svi računi. U idućem koraku, u Bjelovaru su identificirali i digitalizirali 80 procesa koji se odvijaju svakoga dana, procesa koji čine cjelokupno poslovanje Gradske uprave. Uspostavom sustava preko kojeg možemo pratiti koliko je koji djelatnik gradske uprave riješio predmeta dobiveno je ne samo na transparentnosti već i na efikasnosti radnika gradske uprave. U Bjelovaru neće vladati uravnilovka, a sustav praćenja rezultata i stimulacija nagrađivati će marljive djelatnike. - Oni koji naprave više, moraju biti nagrađeni, bez obzira na to što takav sustav nije uobičajen u hrvatskoj javnoj upravi - kaže gradonačelnik Dario Hrebak.
Provedbu digitalizacije Grad Bjelovar je platio ukupno milijun kuna, a u tu je cijenu uključeno sve od programiranja i izrade digitalnih obrazaca (sustav počiva na Microsoftovom SharePointu, sustavu za suradnju i organizaciju timskih zadataka) do obuke gradskih službenika koji će koristiti novi sustav.
 

Pukovnik Gaddafi i njegova vizija za Afriku

20. listopada 2011. godine, ubijen je predsjednik Libije, pukovnik Muammar Gaddafi. Bilo je to ubojstvo kao možda nijedno drugo u povijesti. Ubijen je od strane pro-američkih islamističkih militanata nakon zadnje bitke u Libijskom ratu 2011. - Bitke za Sirte. Predsjednika Muammara Gaddafija njegovi neprijatelji pretvorili su u mučenika. No, njegova ideja, uspomena na libijsku sigurnost, prosperitet i stabilnost za vrijeme njegove vladavine, danas žive snažno diljem Libije koja se nije još oporavila nakon NATO agresije 2011. godine, bivajući u stanju permanentnog kaosa, piše D.Marjanović na portalu Advance.hr
Svijet neće biti isti nakon 20. listopada 2011. Bila je to prekretnica, dan kada se imperijalizam razotkrio pred cijelim svijetom, dan kada je postalo jasno da se protiv tog imperijalizma treba boriti i pružiti mu otpor. Unatoč propustima i svom tvrdom režimu, pukovnik Gaddafi ostat će zapamćen kao unikatna ličnost u povijesti, a njegova vizija za Afriku i danas je relevantna te uz korekcije može biti i dio puta prema oslobođenju od eksploatacije i neo-kolonijalizma.
 

Matija Babić: umjesto prazničke čestitke..

Matija Babić, pokretač i vlasnik portala Index.hr, danas najrelevantnijeg portala u Hrvatskoj, na svom je facebook profilu komentirajući PDV koji se neće smanjiti niti za predizborno obećanih 1%, napisao sljedeće. Pročitajte..

"PDV se neće smanjivati jer većina Hrvata to ne želi. Većina Hrvata to ne želi jer ionako ne rade ništa nego sišu proračun i one koji poreze plaćaju.
Ponovio sam milijun puta: Hrvatska se ne može mijenjati na bolje. Hrvatska ne može evoluirati, to su priče od lažova za idiote. Nema vlasti koja se može rušiti jer problem i nije korumpirana vlast nego parazitska većina čije interese korumpirana vlast štiti. Većinu ne možete pobijediti niti nadglasati, ali možete ih prestati hraniti.
Hrvatsku ne možete promijeniti na bolje, ali možete svoj život.
Bježite.
(Na kraju će apsolutno svi u privatnom sektoru shvatiti ono što više od desetljeća ponavljam. Moje stavove neće smatrati ekstremnima nego pukim dobronamjernim navođenjem činjenica. Nažalost prekasno. Jer da smo pravodobno kao privatni sektor postavili ultimatum javnom, sve je moglo biti drugačije. No korisni idioti brojali su noćenja i uvjeravali beskorisne idiote da stvari nisu tako loše i da će biti bolje.
Ha, OK.)"
 
Splitski aktivisti rano jutros ukazali su na niz komunalnih problema. Kipu prvog predsjednika Republike, Franje Tuđmana, stavili su ‘Kerumovu’ vrećicu na glavu da ne gleda sva kršenja komunalnog reda koja ga okružuju, ali i ona druga koja se ne poštuju i također debelo krše, piše Dalmacija Danas. Nakon što su mu stavili povez, upalili su lumine kao upozorenje kako ovo mjesto gdje se kip nalaza nikako ‘nije adekvatno mjesto na kojem bi na prvi predsjednik trebao biti’. A što su napisali na pamfletima ostavljenim podno Franjinih nogu pročitajte ovdje.
 
"Kao i uvijek do sada u povijesti, nesposobni smo organizirati vlastitu državu i ovisni smo o tuđem novcu i milosti. Srećom po ono malo pristojnih ljudi što nastanjuju ove prostore, upravo ta ovisnost jamstvo je da nećemo otklizati predaleko od civilizacijskih standarda onih o kojima ovisimo. Stoga, ne treba upadat u nikakve kolektivne histerije oko beznačajnih likova i njihovih "umotvorina", već samo živjeti ekološki i uživati u prirodi. Odvajati revno plastiku i papir, i korisne ljude od smeća."

FB Nikša Marinović
 
Sićate li se nekadašnjih litnjih ali i prolitnjih popodneva i večeri kada bi susidi izišli ispred svojih kuća i bacili ćakulu. Žene o ricetama, dići, muževima, a potonji o ribolovu, makijama, ili bi zaigrali na tresetu i briškulu, a ako je u blizini koji zjog i na - balote iliti ga buće? I svi za ta vrimena kažu kako su bila lipa, neponovljiva, gušti za sve generacije, no nema ih više - nestala su zauvik.
Dobri susjedi iz 15-ak kuća i stanari dvije zgrade u Omiškoj ulici u Dugom Ratu primjer su da se i danas može družiti i feštati "kao nekad", ako ne i bolje, pa su za djecu i za odrasle iz svoje ulice, ali i sve turiste i prijatelje koji svrate, pripremili izvrsno druženje i zabavu, obilje dobre spize, slane i slatke, vina, piva, nije manjkalo ni glazbe, pisme i dobrog raspoloženja, pa će, eto, nakon već tri godišnja okupljanja, sve ponovit i dogodine!