Novosti

Hrvatska iluzija - istina o hrvatskom gospodarskom rastu

2026-04-08T16:48:28+00:00

Hrvatska ima statistički jedno od najbrže rastućih gospodarstava u eurozoni, ali ispod sjajnih turističkih kampanja i blistavih brojeva BDP-a krije se tempirana bomba. Ispod samohvale AP-a i vladajućih i sjajnih PR priča krije se i drugo lice i nimalo prikriveni mehanizmi hrvatskog gospodarskog "čuda".
U video prilogu u nastavku članka njegov pronicljivi autor raščlanjuje surovu stvarnost hrvatskog gospodarstva. Od katastrofalnog odljeva mozgova i duboko slomljenog tržišta nekretnina, nabujale birokracije i javnog sektora, do golemog oslanjanja na uvezenu radnu snagu i fondove Europske unije, te objašnjava paradoks kako se zemlja može obogatiti "na papiru" dok sustavno tjera lokalno stanovništvo da i dalje ostane siromašno i bez vlastitih domova. Je li procvat mediteranskog turizma naš blagoslov ili kobna monokultura? Gdje je nestao poduzetnički nerv hrvatskog čovjeka i da li smo ga ikada uistinu i imali?
Pogledajte video u nastavku članka...

Geopolitika: Kraj Europe mira i prosperiteta, početak Europe neizvjesnosti i straha

2025-05-30T17:34:13+00:00

Razdoblje Europske unije "mira, stabilnosti, demokracije i prosperiteta", kakvu eurobirokracija beskrupulozno propagira i danas, završena je s početkom rata u Ukrajini, kada zapadnoeuropski lideri nisu bili na razini mentalne kondicije koja bi im omogućila prepoznavanje makar elementarnih dugoročnih opasnosti po proklamirani "mir, stabilnost, demokraciju i prosperitet" ne samo EU-a kao par excellence liberalno-globalističkog projekta, već i unutar njenih heterogenih zemalja članica kao formalno suverenih entiteta.

Zajednička emisija EU obveznica za financiranje nabave oružja i ratnih potrepština, i fiskalna fleksibilnost za zemlje članice (iako je deregulacija u toj sferi do sada bila kažnjivo djelo i sankcionirano je stotinama milijuna eura po svakom prekršitelju) – postali su tako stvarnost koja je prije četiri-pet godina bila nezamisliva.
SAD su same po sebi podrazumijevajući i neizbježan partner u ovom projektu užurbane militarizacije Europe iako je za sada nejasno kako će "antieuropska" a "proruska" američka administracija i Pentagon reagirati na "mrvice" u okviru 35-postotnog dijela divovskog proračuna za buduće naoružavanje Europe.
Izazovno je, ali militaristički duh je opet izašao iz boce i mogao bi ubrzo dosegnuti čak i do Australije, Kanade, Japana, Južne Koreje... liberalnih demokracija s razvijenim obrambenim industrijama i zajedničkim interesom za europsku sigurnosnu arhitekturu...

Rat u Ukrajini: Postoji li i jedan racionalan razlog ovakvog ponašanja Europe?

2025-05-29T07:17:02+00:00

Racionalni razlozi postoje, ali kako bi se bolje razumjeli treba ih gledati sa stajališta političkih/poslovnih elita, a ne sa stajališta građana EU odnosno normalnog stanovništva opterećenog svakodnevnim životnim problemima i potrebama.

Političke i poslovne elite su našle zajedničke interese i temeljem njih definiraju politiku prema Ukrajini, Rusiji ali i SAD. U nastojanju da ispune svoje ciljeve i zadovolje svoje interese poslovnim, a samim tim i političkim elitama, je apsolutno nebitno mišljenje i stavovi stanovništva država iz kojih dolaze. Sve je prolazno, samo je interes vječan.

Političke i poslovne elite su isprepletene na bezbroj načina. Simbioza. Jedni bez drugih ne mogu, ili ne mogu na duži rok. Interes političke elite EU je nametnuti se i postaviti kao, po njihovom mišljenju, treća svjetska politička i vojna velesila, poslije SAD i Kine, dok Rusiju smatraju regionalnom zaostalom silom. Ostvarenje ovog interesa je u domeni epske ili znanstvene fantastike, jer EU nema ni koheziju, ni gospodarsku ni političku snagu, mjerljivu sa snagom SAD i Kine.

Želja nekih EU lidera koji žele naglo i brzo militarizirati EU i učiniti je jednom od vodećih vojnih sila mogla bi, a vjerovatno i hoće, dodatno narušiti stabilnost kako same EU tako i država članica. Stav EU lidera, pa i našeg Plenkovića, je kako Rusija "mora ovo, mora ono", kao da je Rusija pred kapitulacijom i slomom a ukrajinske snage ulaze u Kremlj tijekom dana. Izjave tipa: "Rusija se mora u cjelosti povući iz Ukrajine... Ruska zaplijenjena sredstva proslijediti Ukrajini za obnovu... Rusiju ostaviti pod sankcijama... Rusija je obvezna platiti ratne reparacije... Ukrajinu treba naoružati da parira Rusiji... Mir s Rusijom kroz snagu Ukrajine..." su neozbiljne. EU lideri u cjelosti ignoriraju stanje na terenu/bojišnicama i žive u vlastitoj iluziji "mira kroz snagu" za Ukrajinu. Nije jasno koju bi točno razinu snage Ukrajina trebala postići (i tko bi to financirao?!) kako bi mogla "kroz snagu" parirati RF (toliko da RF odustane od daljnjeg rata).

Živjeti u vlastitim iluzijama je stvar osobnog izbora i/ili nerazumijevanja svijeta oko sebe. Ako se netko ugodno osjeća živjeti u iluziji jer je teško suočiti se sa stvarnošću, to je stvar osobnog pristupa problemu odnosno bijega od istog....

Advance.hr: Paranoidna masovna militarizacija Europe

2025-03-19T07:46:43+00:00

Na povijesnu šansu za mir na kontinentu, a možda i globalno smirivanje, Europa odgovara paranoidnim i megalomanskim projektom masovnog naoružavanja. Europska komisija poručila je da Europa do 2030. godine mora ojačati svoje obrambene kapacitete kako bi mogla "odvratiti potencijalne napadače". (Koje napadače? Ruse? Ma hajte.. molim uključite mozak i isključite TV i JL/SD, op.ur.). Ako su to postavke postojeće vladajuće EU garniture onda će iste otići zajedno s njom. Ali ako militaristička histerija, kroz još neviđeno medijsko "pumpanje", pomuti zdravi razum barem jednom dijela Europljana, onda ćemo se jednog dana zaista probuditi u ogromnoj tvornici oružja, na kontinentu koji je skrenuo s evolucijskog kolosijeka...

Izvor: Advance.hr

Jeffrey Sachs: Rat u Ukrajini, američka hegemonija i izgubljeni glas Europe

2025-03-18T14:27:12+00:00

Jeffrey Sachs jedan je od najpoznatijih ekonomista u svijetu, s dugogodišnjim stažem na Sveučilištu Columbia i prije toga na Harvardu. Stekao je globalnu reputaciju kao savjetnik vladama u više od 100 zemalja, među kojima su Poljska, Rusija, Ukrajina i države bivše Jugoslavije. Isticao se u kreiranju programa za stabilizaciju i gospodarske reforme, a poznat je i po svojem radu na temi održivog razvoja, osobito kroz Ujedinjene narode, gdje je godinama djelovao kao posebni savjetnik glavnog tajnika za Milenijske ciljeve razvoja i Ciljeve održivog razvoja. Ta jedinstvena pozadina – ekonomija, geopolitika i humanitarni angažman – omogućila mu je da svjedoči i aktivno oblikuje mnoge ključne događaje našeg doba.

U svom nedavnom (veljača 2025.) govoru pred EU parlamentarcima, Sachs se izravno osvrće na aktualne sukobe i geopolitičke igre velikih sila. Ne okoliša i ne govori u diplomatskim rukavicama, nego otvoreno proziva američke, europske i ruske poteze koji su doveli do današnjih kriza. Ujedno zagovara snažniju, neovisniju i miroljubiviju europsku vanjsku politiku, ističući kako bi upravo Europa – s obzirom na svoje gospodarske i vrijednosne temelje – mogla i trebala ponuditi održiviji pristup svjetskim problemima.

U nastavku članka Antuna Roše, kojeg prenosimo s portala Advance.hr, pročitajte (i pogledajte!) integralni prijepis njegova izlaganja. Ako želite iz prve ruke čuti kako je rasla američka unipolarnost, zašto se Europa našla u podređenom položaju i koji su to konkretni koraci nužni za izbjegavanje daljnjih ratova, ovo iznimno štivo pruža jedinstvenu perspektivu, kakvu rijetko možete pronaći u hrvatskim (mas)medijima. Sachsova analiza postavlja pitanje kamo idemo i što mi, kao društvo, možemo učiniti kako bismo oblikovali mirniju i pravedniju budućnost...

Nakon obustave američke vojne pomoći Ukrajini, Zelenski spreman na pregovore

2025-03-04T12:26:33+00:00

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da je ipak spreman za pregovore s Rusijom uz posredovanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, nakon što je Bijela kuća obustavila svu vojnu pomoć Ukrajini. Trump je u obraćanju Kongresu naglasio potrebu za završetkom rata, nazvavši ga "besmislenim", te istaknuo da SAD više neće neograničeno financirati ukrajinsku obranu. Europski saveznici izrazili su zabrinutost zbog ove promjene u američkoj politici, dok je Europska komisija najavila planove za povećanje vojnih izdvajanja. Istovremeno, Njemačka je predložila financijski paket za jačanje obrane, dok je Britanija potvrdila svoju "predanost postizanju mirovnog sporazuma za Ukrajinu".
"U ovom trenutku visoki dužnosnici američke administracije izrazili su sumnju da će izjave Zelenjave biti dovoljne za uvjeriti Trumpa u obnavljanje vojne pomoći Ukrajini, koja je obustavljena u ponedjeljak", napisao je Wall Street Journal.
Predsjednik SAD-a može obnoviti pomoć tek nakon što se "uvjeri u predanost predsjednika Ukrajine mirovnim pregovorima s Rusijom", piše WSJ.

Kakistokracija ili nedostatak znanja među zapadnim liderima koji se igraju idejom nuklearnog rata

2025-02-25T17:32:32+00:00

- Samouništenje Zapada: ‘Možete se pridružiti svijetu ili postati izolirani’ – Jan Øberg, doktor sociologije, profesor na sveučilištu u Lundu i veliki mirovni aktivist upozorava na propadanje i militarizam Europe i kraj imperija Zapada.
Samo što oni koji žive na Zapadu nisu shvatili ovu promjenu, ili ako jesu, neće prihvatiti da više nisu dominantni. A to, naravno, označava kraj Zapada.
Možete se pridružiti ostatku svijeta ili postati izolirani i samouništavajući. Jako me boli reći da je Zapad danas samouništavajući.
Ne postoji nitko tko želi uništiti Zapad, okupirati SAD ili osvojiti Europu ili nešto slično. Ali tako mi na Zapadu reagiramo na sve što se događa. Osjećamo se ugroženo jer, nakon 300 do 400 godina, Zapad više ne može dominirati, odlučivati ili biti jedini pol koji upravlja ostatkom svijeta. Sjećate se stare podjele na prvi, drugi, treći i četvrti svijet? Sada se četvrti, treći i drugi svijet uzdižu, dok prvi svijet pada.
I to je, naravno, bolno. Bolno je stariti, slabiti i biti na samrti, ali nema razloga biti toliko agresivan.
Ta agresija, taj militarizam koji je zahvatio cijeli Zapad—posebno Europu, ali pričekajte samo da vidite s Trumpom—samouništavajući je. Ne možete imati ekonomski razvoj, prosperitet, socijalnu državu, kulturnu kreativnost, tehničke inovacije itd., ako istovremeno trošite ogromne—i rekao bih uzaludne—iznose na vojsku i neprestano se pripremate za rat.
Vaš um je usmjeren na to kako voditi sljedeći rat umjesto na to kako stvoriti dobro društvo. I to će biti samouništavajuće. Nema nikakve sumnje. Bit će to samouništavajuće još nekoliko godina, a onda će čak i Zapadu postati očito da propada, da pada. Doživjet će „Pravda trenutak“, kako sam ga nazivao, kada shvati da su nam većina mainstream medija lagali o svim tim prijetnjama posvuda...

Nikša opet u sridu!

2025-01-13T07:38:39+00:00

- "Nevjerojatna je količina napuhivanja Milanovićevog rezultata i čudenja spektakularnoj pobjedi, no sve je sasvim logično kad shvatite da je Z.M. kandidat A.P. a i većine HDZ-a. Da to nije istina, teško bi mu s druge strane postavio kandidata karizme tijekom završnog sezonskog čišćenja nehotice odmrznute lignje zaostale na dnu frizera u restoranu, i s pogledom koji bi i najopuštenije roditelje u par sekundi ohladio od ideje da mu ostave dijete na čuvanje na duže od 10 minuta, bez obzira na spol djeteta.
Prije 13 godina Z.M. je došao na vlast s potpunom slobodom da pomete ostavštinu HDZ-ovog kriminalnog poduhvata i pusti HDZ-ovce i s njima slizanu ekipu da propadnu pod teretom krize i neizbježne odgovornosti za bezakonje koje su uveli u sve pore države. Suprotno očekivanom, Z.M. je u par godina ozakonio sva moguća bezakonja i svinjarije, i ostavio HDZ-ovcima sav novac i dovoljno vremena da se pregurupiraju, odmore i krenu u završnu pljačku i uništenje države koju nikad nisu voljeli više od bankomata. Zato sam prije pretprošlih izbora napisao da će HDZ vladati u kontinutitetu još najmanje 4-5 mandata. Da sam HDZ-ovac, osim onih 14 članova koji vole i poštuju ovu državu, uvijek bi glasao za Milanovića.
Zoran Milanović je nezaobilazna nit u tom tkanju, ispratit će ih i u 4. uzastopni mandat i osigurati da kao i dosad bezbrižno oglođu zadnje zdravo tkivo ove države dok on priča guposti, preko A.P.-a se svađa sa samim sobom i u slobodno vrijeme crni još ono malo ugleda što RH ima u svijetu. I to samo zato da bi raja imala privid demokracije, jer eto Z.M. i A.P. nisu iz iste stranke." - piše popularni "croatian lifestyle" analitičar i bloger u slobodno vrijeme Nikša Marinović na svom čitanom facebook profilu. Komentar je to, i to ponajbolji koji sam danas pročitao, na epilog Predsjedničkih izbora 2025. Amen.

Geopolitika: Europskoj uniji ne piše se dobro

2025-01-04T17:36:34+00:00

Onaj kome 2025. ne nosi ništa dobro, prema predviđanjima brojnih analitičara je Europska unija. Nju potresa sve veća unutarnja politička nestabilnost: popularnost francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, čija je vlada nedavno pala, dostiže rijetko viđene minimume ispod 20 posto; koalicijska vlada njemačkog kancelara Olafa Scholza prije desetak dana je pala; u Rumunjskoj su nedavno poništeni predsjednički izbori zbog uvjerljive pobjede u prvom krugu proruskog kandidata iza koje je navodno hibridnim djelovanjima stajala Rusija da bi se prošli tjedan utvrdilo kako u to nije bila umiješana Rusija, već rumunjska Liberalno-demokratska stranka ali izbori su ostali poništeni; migracijski valovi prema europskom kopnu ne posustaju, a terorističke aktivnosti s islamistima u pozadini ne dozvoljavaju da se na njih zaboravi, poput napada na Božićne sajmove u europskim gradovima itd.
Osim toga, sjena skorog dolaska na vlast Donalda Trumpa (20. siječnja) europske političare, uključujući i one u najvišim strukturama Unije, u Bruxellesu (koji su redom navijali za pobjedu Kamale Harris) vidljivo čini sve nervoznijima.
Trump im zato daje i više nego dovoljno povoda. Osim što od njih postojano traži povećana proračunska ulaganja za obranu (što redovito znači i kupnju skupog američkog suvremenog oružja a ne onog europskog), već je najavio i uvođenje dodatnih carina na europske proizvode, traži još veću kupnju američke nafte i plina od strane EU-a, a i dalje preferira ono što je započeo i Biden – proces europske deindustrijalizacije tj. prebacivanje ključne industrijske proizvodnje i visokotehnoloških investicija iz europskih zemalja u SAD stimuliranjem povoljnijom poreznom politikom, višestruko nižim cijenama energije itd. Pritom EU mudrace u šahu drži i prijetnjom da će čitavo financiranje Ukrajine, uključujući i ono vojno, prebaciti na Europu jer je to primarno europski sigurnosni problem (iako ga je stvorio Washington a ne Bruxelles još 2014.), dok će se on fokusirati na Kinu i Bliski istok.
Od toga se europskim liderima "ledi krv u žilama" – ostati jedan na jedan s Rusijom, koja, sada je to i službeno potvrđeno, usprkos golemim sankcijama kojima je izložena već tri godine (ali nekima i od puno ranije, od pripajanja Krima 2014. godine) proizvodi više oružja od čitave EU i SAD-a zajedno, a i dalje povećava proizvodnju, aktivirajući "konzervirane" vojno-industrijske pogone iz doba SSSR-a koje nove ruske vlasti iz nekog razloga nisu željele uništiti ili prenamijeniti. Europska unija, pritisnuta sve većim ekonomskim problemima, kako sada stvari stoje i što očekuje Trump, trebala bi značajno povećati svoju vojnu proizvodnju – nauštrb drugih gospodarskih grana i socijalnih politika...

Prvi Svibnja u svijetu koji se iz temelja mijenja: totalni otpor radništva Trećem svjetskom ratu i povratku fašizma

2024-05-02T07:13:43+00:00

Početkom Svibnja tradicionalno se bavimo temama na najvažniji dan međunarodnog radništva, ali njemu kao cjelini počinje ponestajati izbora u ovoj rundi "kaosa pod nebesima". Diljem Europe konkretne ljevičarske opcije slabe i izgledaju sitno u usporedbi s desnicom koja se nezaustavljivo propinje hraneći se cijelim nizom kriza. Za radnike, njihova prava i njihove živote, to je nagovještaj još puno težih vremena. Ljevica propada jer je ideološki atrofirala. Čak do te mjere da konkretne ideje zvuče krajnje arhaično, neozbiljno, neizvedivo. To nije nužno problem. Neke stare ideje i treba odbaciti, ali na mjesto njih ne može doći nešto što borbom za socijalnu pravdu i slične stvari bježi od uvijek prisutnog i očitog - kapitalizam je eksploatirajući sistem koji eksploatira radnike za dobrobit vlasnika kapitala.
Stari problem ostao je isti, ali oko njega nisu nikle nove ideje kako ga riješiti. Ne znači da neće, ali čini se da to ide u smjeru gdje stvari "trebaju postati gore da bi postale bolje". Što se pak tiče "kaosa pod nebesima", izgleda kako su neki, možda u nedostatku mašte, zaključili da je jedino rješenje čekati na totalni kaos ili pak na imploziju kapitalizma. To nema previše smisla jer, kao što i vidimo, postoje opcije koje su daleko spremnije iskoristiti takvo stanje.
Europske zemlje će se zabarikadirati u nacionalizam kad "zagusti", a to može dovesti do sumorne budućnosti u kojoj će postojati eksploatacija doma ili front vani, jer Europa koja se vraća na nacionalne osnove teško da će biti mirna Europa, piše Advance.hr.
U nedostatku teorije koja bi mogla biti novi pogon za promjenu svijeta iz temelja, mogu li se radnici ičem nadati?
Mogu, itekako, a pred njima je jedna velika borba koje u ovom trenutku možda nisu ni svjesni iako već sad sudjeluju i samim svojim stavom daju svoj važan doprinos. Svijet je u takvom stanju da vrijeme ni nije pogodno za borbu protiv osnovnih uzroka eksploatacije, umjesto toga radnici Europe i svijeta moraju zbiti redove kako bi zaustavili dva prijeteća zla: Treći svjetski rat i povratak fašizma u nekom novom obliku.
Radnici svih zemalja slažu se da ne žele rat. Nije da ih se pita, ali sama činjenica da narodi nisu "zaluđeni" ratom već je sama po sebi ohrabrujuća. U ovim trenucima i ruski i ukrajinski radnici, pretvoreni u vojnike, masovno ginu u sukobu koji im je nametnut. Da mogu birati front bi utihnuo. Za ukrajinsko-ruski sukob je očito prekasno, ali ostatak Europe se mora trznuti na vrijeme jer će u protivnom završiti na isti način ako njihove elite tako odluče ili dobiju takve naredbe.
Sva sila daleko najveće ljudske klase, one radničke, mora u najmanju ruku biti potpuno odlučna oko toga da se militantno suprotstavlja militarizmu. To je najveći i najhitniji izazov današnjice i za to nije potrebna duboka i kompleksna ideologija - to je iskonski otpor smrti i borba za život. Glas radnicima nikad nije dat, ali oni diljem svijeta na današnji Prvi svibnja složili bi se da ratovi, kao što su ovaj u Ukrajini i u Gazi, moraju odmah stati. Poruka je jednostavna, potpuno odbacivanje rata, a u vremenima kao što je ovo može biti revolucionarna.

Branko Galić: Hrvatski izbori

2024-05-01T22:43:57+00:00

Koliko je danas Hrvatska dogovorna ekonomija političke stranke na travanjskim izborima nisu govorile. Procjenjuje se da državni aparat danas na različite načine drži u šaci više od 60 posto ekonomije. Ili investira ili je naručitelj ili subvencionira ili kontrolira na različite načine pa i kroz partiju/stranku. Na samom kraju predizborne kampane za Hrvatski sabor iskočila je vijest kako RH traži 820 milijuna eura od EU. Što će prosječni birač promisliti nego da je to puno više od korupcijskih afera 'plin za cent' i umirovljenika s 500 milijuna kuna na računu itd. Računaju da će se ipak od toga lijepi dio zavrtiti i među građevinarima. Otiđite na bilo koje gradilište i nećete više vidjeti bagere ni kamione Tehnogradnje, Hidroektre, Konstruktora, Viadukta... Postali smo država j.d.o.o. A građevinskih strojeva nikad više. Apsolviran je šok prestanka gradnje auto-ceste Zagreb-Split i pumpanja cijene kilometra ceste. Tražu se novi projekti, novi zahvati. Grade se zgrade, apartmani. Traže se stanovi, ali ne za stanovanje. Nasipa se obala, ali ne za uživanje u prirodi. Turizam i pohlepa kolo vodi..., piše Branko Galić u svom postibornom komentaru objavljenom na stranicama portala Dalmacija Danas.
Ovotravanjski parlmamentarni izbori dokazali su da nitko od političkih stranaka ne razmišlja što se može dogodit sutra i to u najbližem okruženju, što donose nove tehnologije, kuda vrluda etika i što ona donosi u vrijeme jačanja vjerskih zajednica.
Odlazak 500 tisuća mladih, inteligentnih i potentnih u svakom smislu osjeća se na svakom koraku. U općem stanju smo degradacije. Ni etablirane političke stranke ne generiraju mlade politički obrazovane ljude. Na listama su mahom izlizani, pročitani, retrogradni. Pa tako i s lijeva i s desna čuju se kako manjinci ugrožavaju većinu. Nepojmljivo im je da sudjeluju u Vladi RH. Politička znanja koja postoje bar 100 godina slabo dopire na zaostalom plemenskom Balkanu.
I kakva je sad radost hrvatskom biraču? Sve je isto, plus minus 5 posto. Ako smo u par godina izgubili pola milijuna ljudi, ne zbog rata, nego želje za boljim životom. Ima li razloga da ne izgubimo još toliko u sljedećih par godina? Politika je ispravna samo nam ljudi bježe. Kako to, kako to?!

Stvar je političke higijene da HDZ pošaljemo u opoziciju

2024-04-15T18:04:01+00:00

U svakoj uređenoj demokraciji gotovo pa da je stvar političke higijene da nakon devet godina neprekidne vladavine neke stranke, ili manje-više sličnih koalicijskih vlada, ta struktura siđe s vlasti i da je zamijeni drugačija politička opcija, iz malo drugačijeg političkog areala. Nakon devet godina vladavine HDZ-a već zbog navedenog razloga smatram da bi odlazak HDZ-a u opoziciju bio ne dobra, nego izvrsna stvar – i da bi to bila promjena koja bi mogla izvući zemlju iz ovog neizdrživog stanja, piše Ivo Goldstein na stranicama Telegrama.
Ono što većina građana vidi – i zašto smatra da je stanje neizdrživo – jesu korupcionaške afere kojima više nitko ne zna ni broja, a još manje njihove razmjere. Građani vide da su sve državne strukture impregnirane korupcijom i klijentelizmom koji nisu izraz banditskog ponašanja jednog ili nekolicine raspojasanih i kriminogenih pojedinaca, nego sistemski fenomen.
Dijelom je to rezultat paralelnog procesa koji javnost također može uočiti – u proteklih devet godina dogodilo se postupno, puzajuće partijsko zarobljavanje institucija. Paralelno, došlo je i do urušavanja demokratskih standarda. To se, posljedično, očituje i u konkretnim politikama.
U odnosu na grijehe HDZ-ovskih vlada u posljednjih devet godina, sve greške, zastranjenja, zablude i gluposti snaga koje im se na ovim izborima suprotstavljaju nisu vrijedne ni spomena.
Hrvatska je imala desetljeća loših javnih politika i malo prekratkih razdoblja kad su te politike bile dobre. Došlo je valjda vrijeme da te politike postanu ako ne dobre, onda barem malo bolje.
Treba se samo odšetati do svoga biračkog mjesta.

Čista srijeda: Vrijeme za kontinuitet ili promjene?

2024-04-14T08:54:30+00:00

Najdosadnija politička kampanja i najbizarniji izbori u hrvatskoj povijesti svoj će vrhunac doživjeti u srijedu 17. travnja kada se zatvore birališta i proglasi izborni pobjednik. Građani će birati između dvije opcije: promjene i Treće republike koju najavljuje šef države Zoran Milanović ako SDP bude u prilici slagati većinu ili kontinuiteta politike i rekordnog trećeg mandata aktualnog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.
Politička "bomba" koju je bacio Milanović 15. ožujka kada je prvo kao predsjednik raspisao izbore za srijedu, a potom i najavio da će se kandidirati na izborima kao prvi na listi SDP-ove koalicije u I. izbornoj jedinici, i to kao premijerski kandidat, na trenutak je promijenila tijek kampanje i svjetla reflektora usmjerila na dotad poprilično zamrlu lijevu opciju. Osjetilo se neko čudno uzbuđenje, piše Jutarnji list.
Dotad se, naime, mislilo daje HDZ gotovo sigurno još jednom pobjednik u posve izvjesnoj utakmici te da će lako poslije izbora okupiti većinu za sastav nove Vlade. Milanovićev neočekivani prepad, kada se nenajavljeno pojavio na konferenciji za novinare predsjednika SDP-a Peđe Grbina i najavio da dolaze "rijeke pravde" i da više ništa neće biti isto, oduševio je ljevicu koja dotad nije u šefu SDP-a vidjela lidera koja bi mogao parirati Plenkoviću, a zabrinuo HDZ-ovce koji se u taj prvi trenutak nisu niti snašli. No, to je trajalo samo dva-tri dana.
Kampanja je, osim po neiscrpnom vrelu poruka s mobitela Josipe Rimac i verbalnim duelima predsjednika Milanovića i ministra Olega Butkovića, po svemu bila dosadna i neinventivna, a u buci koju se stvarala teško su se probijali izborni programi. U jednom je trenutku valjda i sam Milanović to shvatio, pa je u televizijskom intervjuu nabrojao što bi predstavljala njegova Treća republika, od razmontiranja Ustavnog suda, obračuna s ilegalnom gradnjom, novih poreza za nekretninske špekulante, većih plaća i mirovina...

Gle onoga što je svečano otvorio bankomat

2024-04-05T22:13:24+00:00

Zamislite da dobijete pozivnicu: "Pozivamo Vas na svečano otvaranje bankomata i unaprijed se radujemo što ćete svojom nazočnošću uveličati ovaj veliki događaj. Bankomat će svečano otvoriti župan taj i taj, a nakon toga slijedi blagoslov i domjenak". Vjerojatno biste mislili da vam je pozivnicu poslalo Ministarstvo smiješnog hoda iz Monthyja Pytona, možda biste se čak malo i nasmijali fori. No postoji jedna zemlja, Hrvatska, koja nema Ministatrstvo smiješnog hoda, ali kao da ga ima. U njoj je svečano otvaranje bankomata prvorazredni događaj, toliko važan da se na njemu tiska politička elita. Tako se lički župan Ernest Petry ponosno fotografirao pokraj tek otvorenog bankomata, uzaludno objašnjavajući usred političke kampanje kako ovo nema veze s politikom. Naravno da je to politika, no nije to važno - riječ je o tome da će Petryja ovaj bankomat pratiti kroz cijelu karijeru. Kamo god dođe, na prijam, misu, domjenak, ljudi će se smijuljiti i šaputati: "Gle onoga što je otvorio bankomat!", piše Robert Bubalo na stranicama Večernjeg lista. Dnevnik ima i video svečanog otvaranja.
Nema što, HDZ sigurno dobija izbore u Lici!

Pola godine brutalnog rata u Gazi

2024-04-05T21:27:37+00:00

Danas se navršava točno šest mjeseci od brutalnog napada Hamasa na Izrael, koji je pokrenuo novu spiralu nasilja na Bliskom istoku, a užasima se još ne nazire kraj. Nakon najsmrtonosnijeg dana u povijesti Izraela, u kojem su teroristi Hamasa ubili najmanje 1.200 Izraelaca, većinom civila, a ranili njih više od 3.300, odvevši sa sobom u Gazu i oko 250 izraelskih talaca, Izrael je objavio rat Hamasu. Međutim, rat se brzo pretvorio u kolektivnu odmazdu nad palestinskim civilima i jedan od najokrutnijih sukoba modernog doba. U izraelskoj ofenzivi na Gazu izraelske snage ubile su dosad više od 33.000 Palestinaca, od čega 40 posto djece. Ranjenih je više od 75.000. Hamasovci u Gazi još drže više od 129 talaca.
Izraelci su operaciju “uništenja Hamasa” započeli na sjeveru palestinske enklave naredivši evakuaciju nekoliko stotina tisuća Palestinaca na jug, na kojem se trenutačno, u uskom pojasu oko Rafaha, nalazi više od 1,5 milijuna Palestinaca, u zastrašujućim humanitarnim uvjetima, bez dovoljno hrane, vode i osnovnih životnih potrepština. Iako su Izraelci Rafah proglasili sigurnom zonom, to je područje redovito meta raketnih napada, a posljednjih tjedana izraelski premijer Benjamin Netanyahu ustrajava na kopnenom napadu na Rafah tvrdeći da je samo tako moguće uništiti Hamas, premda bi to vodilo u novi pokolj palestinskih civila. Nakon šest mjeseci potvrdilo se ono što se znalo od početka. Izraelci su bili iznimno uspješni u pustošenju Gaze i uništavanju civilne infrastrukture - bolnica, škola, pa čak i vjerskih objekata, ali dva glavna cilja zbog kojih je Izrael krenuo na Gazu ostala su neostvarena. Prvi je cjlj bio oslobađanje talaca, a pola od ukupnog broja odvedenih talaca i dalje je u rukama Hamasa. Unatoč golemom pritisku izraelske javnosti, Netanyahu je taj cilj podredio nastavku rata, s obzirom na to da mu je produljenje rata jedino jamstvo da neće biti prijevremenih izbora i da će ostati na vlasti. Nije ostvaren ni drugi glavni cilj: uništenje Hamasa.
Gaza predstavlja totalni poraz međunarodne zajednice, koja nije uspjela okončati krvoproliće. Dogovoren je samo jedan jednotjedni prekid vatre. Zbog pokolja civila u Gazi Južna Afrika podnijela je protiv Izraela tužbu pred Međunarodnim sudom pravde zbog genocida. Sve ovo što se proteklih šest mjeseci događalo u Gazi i na okupiranim palestinskim područjima predstavlja izvrstan poticaj i mobilizacijsko gorivo za regrutaciju novih pripadnika Hamasa.