DUGI RAT

Gradonačelnika Keruma u Splitu naganjaju novinari, čovjek nema mira, takoreći gdje god se (o)krene dočekaju ga upaljeni mikrofoni, kamere. Tko mu je kriv, reći će upućeniji, kad nema još kvalitetnog glasnogovornika... Kaštelanski gradonačelnik Berket je već najavio namjeru osnivanja Ureda za odnose s javnošću koji će medijima znatno olakšati posao, a i građanima omogućiti uvid u rad gradskih službi... Hmm... Kakva je situacija s informiranjem o radu naše lokalne uprave? Da bi doznali novosti iz rada naše Općine danas morate biti intimus s načelnikom i barem nekoliko vijećnika, a donedavno i članovima poglavarstva. Zapisnike, a pogotovo u elektronskom obliku, ne trebate ni tražiti. Nećete ih vidjeti u svom e-mail sandučiću iako je to javan dokument, odnosno možda i hoćete ako ste baš uporni, tj. dosadni, ali tek nakon nekog "izvjesnog" vremena, kad obično nisu tako "aktualni". Dakle, (pre)ostaje Vam žicati pregršt tiskanih materijala od vijećnika i foto-kopirati ih ako želite znati što se događa, što se radi i o čemu se odlučuje u našoj maloj Općini. Što je meni, da prostite, prava tlaka, iako bi mi trebalo biti u opisu ovog javnog, besplatnog posla, kojeg sam sam sebi i svojim suradnicima nametnuo. Općina, naravno, ima i svoj službeni glasnik, ima i svoje web stranice (dugirat.hr) koje se, nažalost, tako rijetko osvježavaju sadržajem otkako je nakon samo par mjeseci njihovog života (a to je bilo još lani ili preklani) "iz politike otišla" osoba koja ih je trebala uređivati s friškim informacijama iz djelokruga rada načelnika, vijećnika i općinskih službi, te općinskih projekata ...

ODNOSI S JAVNOŠĆU

Naša Općina i njeni odnosi s javnošću

Da se razumijemo, nije sve ovo navedeno informativna boljka samo naše lokale samouprave

Priredio: Mladen Banović
Izvori: Kastela.org, Vlada.hr, NN.hr, Business.hri arhiva Dugirat.com

Odnosi s javnošću u hrvatskim lokalnim samoupravama nedovoljno su prisutni i relativno nerazvijeni. Samo četvrtina hrvatskih općina i gradova ima osobu zaduženu za odnose s javnošću. Njihove aktivnosti se svode isključivo na odnose s medijima i djelomično na interne komunikacije.

Osoba za odnose s javnošću uglavnom ne prisustvuje sjednicama načelnikovg kabineta i općinskog vijeća i ima minimalan utjecaj na donošenje organizacijskih odluka.

Osoba za odnose s javnošću od velike je pomoći novinarima.

Zadnjih se godina moralo "kopati i orati" da bi se dobile informacije iz općina i gradova. Nadležni možda i nisu bili protiv davanja informacija ali jednostavno nije postajao djelotvorni kanal – osoba koja bi bila uvijek dostupna za ovakav tip informacija.

Treba li nam glasnogovornik?

Neophodno je da se i u našoj Općini ubuduće zna tko je zadužen za dijalog s predstavnicima medija. Ako je to načelnik Općine, to je OK, ako je to neka druga osoba (glasnogovornik) korisno bi bilo znati kome se konkretno novinari i mještani znatiželjni za odgovore na aktualna pitanja mogu javiti i od koga mogu očekivati kvalitetan i pravovremen odgovor.

U prošlom sazivu općinskog vijeća događale su se neodgovorne pa i tragično-smješne situacije da i sami vijećnici (dakle, krajnja istanca lokalne vlasti) nisu nikada dobili odgovore na svoja javno postavljena, pa i više puta ponovljena i uredno protokolirana pitanja.

Takav način ponašanja prema vijećnicima i takav način rada lokalne samouprave je jednostavno neprihvatljiv!

Kako mještani mogu očekivati odgovore na svoja postavljena pitanja iz djelokruga rada svoje lokalne samouprave, ako ni vijećnici ne mogu dobiti odgovore na ista?!

Što kaže Zakon o pravu na pristup informacijama

Neću sad spominjati zakonsku podlogu, Zakon o pravu na pristup informacijama (u daljnjem teksu ZPPI) koji je od 2003. na snazi i u RH, ali do kojeg i naši "vladajući" ne drže baš puno. Zasad bez većih posljedica od prozivanja na ovom portalu.

Vjerujem da ne treba posebno ponavljati ono što u zakonu piše i da ZPPI predstavlja bitan element u sustavu osiguranja transparentnog i javnog djelovanja vlasti i uprave u suvremenom demokratskom okruženju i da se pravo mještana na pristup informacijama koje su u posjedu vlasti u demokratskom sustavu zasniva na ideji da je vlast javna stvar i da je informacija od javnog značenja javno dobro.

Dostupnost informacija mještanima nužna je ne samo radi toga da mještani nadziru vlast i provode javnu antikorupcijsku "politiku" ili da temeljem informacija kojima ostvare pristup formiraju stavove te slijedom toga vrše političke izbore na različitim razinama i prigodama, već i zato da mještani informacije od javnog interesa koriste u donošenju odluka od svakodnevnog značaja.

Stvaranje medijskog mozaika Općine

Funkcija glasnogovornika ili čak i Ureda za odnose s javnošću mnogo je šira od pukog izvještavanja o radu lokalne samouprave. Naime, ova osoba/e mora predstavljati sponu između Općine i novinara, na način da uspostavi dvosmjernu komunikaciju.

Novinari predstavljaju glas naroda koji se u općini, da bi kvalitetno funkcionirala, mora čuti.

Isto tako, da bi narod mogao kvalitetno odlučivati i upravljati svojom sudbinom, mora imati informacije iz općine.

Glasnogovornik prevodi i objašnjava medijima informacije iz Općine te Općini prenosi potrebe novinara / građana.

On ne zastupa direktno interese Općine već uspostavlja kanal komunikacije koji će pomoći ne samo informiranju već mijenjanju ponašanja i jedne i druge strane.

Glasnogovornik mora dati medijima vjerodostojne i pravovremene informacije da bi mediji bili slobodni.

Mediji izvještavaju javnost o aktivnostima Općine i otvaraju rasprave te na taj način prisiljavaju javne dužnosnike da udovoljavaju volji mještana i obavještavaju mještane opravdava li Općina njihovo povjerenje.

Vjerodostojnost, iskrenost i pravodobnost

Vjerodostojnost je najbitnija karakteristika glasnogovornika. Ako on nedajbože daje pogrešne, lažne informacije ili ih ne daje pravovremeno tada mediji pogrešno tumače situaciju i 'demokracija više ne postoji'. Mještani nemaju prave informacije na temelju kojih će odlučivati.

Iako je potrebno pokazivati odanost onome za koga glasnogovornik radi, sve osim potpune iskrenosti u odnosu s medijima uništit će njegovu vjerodostojnost, a time i vrijednost koju on ima za Općinu.

Bitno je naglasiti i to da glasnogovornik mora biti kvalitetni komunikolog sa iskustvom te ostvarenim pozitivnim kontaktima s medijima. Također bi to trebala biti osoba koja je prisutna u svim sferama života općine, kako bi mogla u Općinu donijeti kvalitetnu informaciju o željama i potrebama mještana.

Kako to rade hrvatske općine, gradovi i županije?

Prema istraživanju koje su 2006. godine proveli studenti Dubrovačkog sveučilišta, Odjela za komunikologiju, Odnosi s javnošću u lokalnoj samoupravi nedovoljno su prisutni i relativno nerazvijeni. Samo četvrtina hrvatskih općina i gradova ima osobu zaduženu za odnose s javnošću.

Njihove aktivnosti se svode isključivo na odnose s medijima i djelomično na interne komunikacije. Osoba za odnose s javnošću uglavnom ne prisustvuje sjednicama načelnikovog kabineta i ima minimalan utjecaj na donošenje organizacijskih odluka.