Razgovor s Antom Crnkovićem, dobitnikom Osobne nagrade grada Omiša

U vijeme kada se sve više spominju financije i porezi imam čast razgovarati sa Antom Crnkovićem, gospodinom koji je čitav svoj životni vijek posvetio toj tematici, pa ga pitamo kako je bilo onda, a kako danas?  Crnković se rado odazvao našoj molbi. - "Čitav svoj radni vijek od  40 godina radio sam kao šef Porezne uprave (u Tomislav gradu 9 godina, u Livnu 10 i u Omišu 21 godinu), čitav staž sam dakle radio sa novcem a nakon svakog posla predavao bi čiste i uredne papire, na kojima nije bila ni jedna kuna manjka, sve je uredno bilo zapisnički predano. Nije tu bilo ni krađe, ni otimačine ni koristoljublja. Sve je štimalo u najboljem redu..." - počeo je Crnković, bivši predsjednik omiških umirovljenika ...

RAZGOVOR S ANTOM CRNKOVIĆEM

Zabilježio: Davor Grgat

U međuvremenu na Skupštini umirovljenika, kako se tada zvalo udrženje, izabran sam  za predsjednika, i od 1985. do 2006. godine obnašao sam tu dužnost u gradu Omišu. Zašto sam toliko godina bio na čelu omiških umirovljenika mnogi će se i danas upitati, ali odgovor je logičan i jednostavan. - Zato što se nitko u to vrijeme nije htio prihvatiti te funkcije.

A meni je to bilo jednostavno i logično,- kaže naš sugovornik, i to iz više razloga. “Kao prvo bio sam stručan, a  drugo mi je išlo u prilog to što su se kancelarije Udruge umirovljenika Omiš nalazile u prizemlju moje zgrade. Iako sam u kancelariji bio skoro po cijeli dan, bilo je i slučajeva kada su pojedinci dolazili iz daleka, pa ako me ne nađu u kancelariji „skoknuli" su do mog stana gdje smo obavili razgovor, ili napisali neku molbu žalbu, prigovor, tako da sam, reklo bi se, bio na poslu i dan i noć.

Eto, štovani čitatelji, zar ovo nije pravi razlog da Vam predstavim čovjeka sa gore rečenim karakteristikama. I ne samo to. U povodu obilježavanja Sv. Ivana Nepomuka, nebeskog zaštitnika  grada na Cetini i Dan Grada Omiša (16. svibnja 2013.), Crnković je jedan od dobitnika Osobne nagrade grada Omiša.

Dosadašnja priznanja: Od MUH-a (7.8. 1997. godine, za doprinos u prganizaciji umirovljenika u RH (pismeno priznanje). Gradska organizacija umirovljenika Omiš (7.8. 1997.) za iste uspjehe, pismeno priznanje. Od MUH-a Zagreb povodom 65. obljetnice Matice, za istaknute aktivnosti i zalaganje u ostvarenju umirovljeničkih prava i boljih uvjeta života osoba treće životne dobi te u razvoju civilnog društva u RH.

Ipak jedan od njemu najdražih je priznanje je što je pozvan s još tri umirovljenika od  Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana osobno na proslavu Dana državnosti, 29. svibnja 1997. godine na Pantovčak, osobno mu čestitati, kojom prilikom su razgovarali, ručali, pa prevezeni na Jarun - razgledavanje smotre naoružanja i tehnike  naše vojske.

Omiški umirovljenici

Slijedi primanje Plakete Grada Omiša udruzi umirovljenika Omiš, godine 2004., povodom 50-te obljetnice osnutka  Društva umirovljenika Omiša. Od Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) osnovana 1965. godine,  gosp. Ante Crnković je jedini od Dubrovnika do Zadra koji je ispunio uvjete Natječaja na temu „pomoći starijim osobama“, to priznanje mu je omogućilo da  102 umirovljenika iz Omiša besplatno tri dana borave  u Dubrovniku za vrijeme tradicionalnog Susreta  umirovljenika četiriju dalmatinskiuh županija, a uz to dobiojen  je i kompjuter, kojeg je kasnije Udruga umirovljanika Omiš poklonila udruzi koja ima bolesnu djecu.  

Inače, gosp. Crnković je  redovni dopisnik umirovljeničkog lista (HUL-a), u kojima se istakao kao autor  na brojnim temama za poboljšanje životnih uvjeta umirovljenika. Često zna replicirati njemu dragu rečenicu, koju je smislio za vrijeme Skupštine u Zagrebu 2004. godine, dok su drugi jadikovali kako preživjeti malodušnost,  strah i nevjericu, kada se je digao među 130 članova Skupštine i rekao: "Hrvatska je draga iako je mirovina mala!“ Svi članovi Skupštine su se digli i nekoliko minuta aplaudirali mu (a taj tekst je u više navrata objavljivan  u nekoliko novina), a posebno u našem umirovljeničkom listu br.8/2004.  

S obzirom da je šjor Ante pisao iz prakse, životno stečena iskustva, a poznavao je dobro i propise i prilike dotičnog vremena, zbog čega je dobivao i pohvale kao i sugestije o čemu i o kome pisati, bio je dosljedan borac svojih stavova i principa.

Naš sugovornik je bio i stalan član u Skupštini, najvećeg umirovljeničkog foruma u Hrvatskoj (MUH-a preko 20 godina) a bio je i član Izvršnog odbora Matice umirovljenika, Među 12 ljudi bilježi se i kao osnivač Koordinacije  Županijske matice umirovljenika  u Splitu, te u raznim komisijama, odborima i sl.).

Posebice posljednjih godina potpuno se predao umirovljenicima i bio im na raspolaganju, na način da ga svaki umirovljenik  ponaosob kontaktirao, ili dolazio kod njega po savjete, praviti žalbe, molbe,  ne samo u svezi mirovina ili oblasti uprave, obzirom da je prošao sve  funkcije i bio, kako su ga zvali "sveznajući".
 
Bio je dugogodišnji i nezamjenjiv stup u pružanju pomoći, pakete, gotovine, nabavke zimnica, posebice u kritičnim ratnim godinama, pa je dijelio i besplatne pakete po 200 svinjskih polutki i drugih proizvoda  od „Gavrilovića“ i sl.  

Jednom riječju bio je povezan i blizak s umirovljenicima, a to se najviše osječalo  kroz posjete bolesnim i umirovljenicimna s niskim mirovinama, bilo da ih je posječivao u njihovim kućama ili bolnicama.

Njegova nesebičnost i topla riječ  uklesane su i na duga putovanja, kojom prilikom su obišli cijelu Lijepu našu, a nekoliko dana su obilazili i Vukovar i najgore stradalka mjesta tijekom Domovinskog rata.

Put ih je vodio i van granica, tako da su posjetili i Mađarsku, Italiju, i svugdje gdje su bili ostavili su najbolje dojmove. A kako i ne bi, kad im je osnovna misao bila što bolje i tim gusarskim gradom, kojega iz godine u godinu sve više posječaju gosti iz dalekih i dragih nam zemalja.

Zbog toga su otvorili vrata svakom našem čovjeku, gdje god dođe nek se javi u sjedište Matice umirovljenika Omiš, gdje će naići na poštovanje.

Svojom upornošću i autoritetom uspijevao je od tadašnji vlasti isposlovati božićnicu, ili sredstva za najsiromašnije i bolesne umirovljenike, koje  smo dijelili u gotovini ili pakovali i donosili u domove umirovljenika. Obično se to radilo pred Božić, a često puta i obilazeći bolesne u bolnicama.

Mi smo doslovno shvatili Zakon o udrugama, da nam je osnovni zadatak brinuti se o starijoj generaciji, bolesnim i onima koji su najugroženiji, a uz to i s malim primanjim. Inače, moramo kazati da su nam Grad i Gradsko vijeće izlazili često  u susret prema svojim mogučnostima, jer su imali osjećaje i znali su cijeniti situaciju, te smo i s te strane zadovoljni.

I nakon svega toga,– istiće naš sugovornik – što sam doživio toliku starost, a i što sam volonterski uspijevao punih 21 godinu, na način da sam  pomagao drugima, činio dobra djela, i to mi danas nedostaje. To mi je najveća plaća, najveće zadovoljstvo, kada sam nekome  umirovljeniku pomogao, saslušao, napisao mu koju molbu, žalbu,  zahtjev za povrat duga..., a takvih je bilo zaista mnogo.

Naša udruga umirovljenika je dobro poznata  diljem cijele Hrvatske,  jer gdje god bi došli ostavili smo  dobar dojam i sliku grada Omiša. Često smo bili u velikom broju, čak i po tri autobusa, i svugdje gdje bismo došli ostavili smo nezaboravan dojam, tako ako naši umirovljenici odu u Varaždin, Zagreb, Rijeku, Kutinu... svugdje  ćemo biti usluženi, jer smo prepoznatljivi kao dobri domaćini i dragi prijatelji - zaključio je razgovor Ante Crnković.

Povezani članci

Who's Online

We have 158 guests and no members online