Zbogom ili samo doviđenja..

Eto, pari mi se da je stvarno finilo.. Jučer potop, kiša. Danas bura, orkanska. A Orkan izgubija u sudačkoj. 2:1. Hajduk je barenko čoknija bod. Hebi ga. Duga cesta, a nema obilaznice. Ni mirne luke. Poslije dugo vrimena oblačim duže gaće i tražim jaketu, spreman za kolonu, kao i svakog ponedjeljka... Večeras, nakon tužnih palačinki, negdje na praznim Dućama, vraćam se napokon doma. Serijal o Tinu je na dalekovidnici, pa da stignem na vrijeme i pogledam nešto dobro i na prvom. Na radiju opet požar. Gori u Lokvi. Di je sinoć bio potop. A večeras gori. Ne mogu ja to više razumit. Ove klimatske promjene. Milongu u kojoj vatre strasno frcaju samo uz fijuke orkanske bure. Noć i nju u crnom, s vatrenim ružom. I ono plavo, crno, duboko, što me mami beskrajem, a pomalo postaje sve hladnije.. Pari mi da je stvarno finilo. Moje lito.

Foto: Ante Čizmić