Osnovna škola Slavko Kadić, generacija 1985.

Svakom tko s vremenom osvane već i u nekim tobože zrelim godinama, pa još i u rijetkim svečarskim prigodama poput obilježavanja velike ili male mature, recimo kao potpisnik ovih redaka sinoć u Podstrani na jednoj maloj "osnovnoškolskoj" fešti generacije 1985., kada krene ćakula i u korteks se vrati bezbroj malih, skoro izgubljenih trenutaka, kada se duša ispuni, a pokoje oko i orosi uspomenama koje počnu navirati u valovima, i krene priča...  naravno da je svima najlipša njihova mladost, najbolja baš njihova generacija, čak i kada su to tiho priznavali i nastavnici po školi, najluđe su se provodili baš njegovi prijatelji i prijateljice iz školskih klupa, i po svim tim veselim eskurzijama i izletima diljem Lijepe naše, ali i one bivše države, jer ne odričemo se mi svoje mladosti niti onih starih vremena kada smo bili djeca, osnovci, klinci, učenici.. Naravno, ta sve se slažu, da su najljepše bile cure iz našeg razreda, djevojčice iz naše generacije, tko vam kaže drukčije ne govori istinu, a najbolje su po školskom igralištu naganjali balun, ta zna se, baš naši spretni momčići, ti legendarni balunjeri koji Hajduk nije zaslužio, a od kojih bolje žungule i messije s balunom škola takoreći i ne pamti, ti vječni mladići i lijepe djevojke koji su stidljivo zakoračili u crne školske papuče, navukli plave kute (kecelje) i pomalo bojažljivo po prvi put sjeli u stare zelene, drvene klupe Osnovne škole "Slavko Kadić" na Oriju te rane jeseni Gospodnje 1977. praćeni pogledom strogog ravnatelja Cukre, ali i pažnjom dragih nastavnica/ka i razrednica/ka. Ta generacija koja je te iste osnovnoškolske klupe na Oriju napustila nešto zrelija i barem zeru pametnija osam godina poslije, u rano ljeto 1985. S njima sam se družio sinoć...

Piše: Mladen Banović
Foto: OŠ Generacija 1985.

8a, generacija 1985 OŠ Slavko Kadić, Orij
  8 A

Istina, bilo je nekih, manje više neuspjelih pokušaja u ovih 30-ak i kusur godina da se opet okupimo na jednom mjestu i malo proćakulamo što nam se sve izdogađalo u međuvremenu i da se prisjetimo tih lijepih dana naše rane mladosti. Ovaj put nam je u potpunosti uspjelo u tom naumu. Fala organizatorima, njihovo je i Kraljevstvo nebesko! Našli smo se tako sinoć u popriličnom broju na lijepom zajedničkom druženju, dugoj ćakuli uz "evociranje" brojnih uspomena na te bezbrižne dane naše mladosti, uz čašice i bokale razgovora, lipe bokune dobre spize, pismu koja je spontano potom krenula i pregršt emocija koje su svima obilježile večer.

8b, generacija 1985 OŠ Slavko Kadić, Orij
  8 B

Neke djevojčice su u međuvremenu postale bake, neki macani već imaju po čopor djece po kući i susjedstvu, a nekima kao da još i nije priša. Neki su već penziji, i to zasluženoj. 40 godina staža. Beneficiranog. Ostali su na dobrom putu..  Je da će nam penzije bit mižerija, ali za to smo se, jel'da, borili. U međuvremenu nam se svima dogodio život. Ženidbe, udaje, odlazak roditelja, dolazak dice, nekom i rastave, pa nove ljubavi, poslovi, otkazi, bolesti, pa novi poslovi, Jeseničanima i brodovi, puno brodova da ni u luku više ne mogu stat..

8c, generacija 1985 OŠ Slavko Kadić, Orij
  8 C

Bilo je lipih, ali i grubih stvari u ovih proteklih 30-ak godina, no sve smo izdurali. I ne damo se. Zubu vrimena. A i zašto bi? Nismo ni na pola puta. Statistički gledano. Jesmo se malo, kao rakova djeca, rasuli po Ljepoj našoj i po Europama, pa neki, eto, nisu stigli povirit ni na feštu. Od posla. Nekima se baš i nije dalo prepustiti kauč ukućanima ni tu jednu večer . Ali velika većina je ugrabila još jednu lipu uspomenu. Za ispričat unucima. Priču o jednoj generaciji. 

Osnovna škola Slavko Kadić, generacija 1985.
  U lijepom društvu..

Priču koja se još piše...

Osnovna škola Slavko Kadić, generacija 1985.
  Susret generacije..

Osnovna škola Slavko Kadić, generacija 1985.
  Kažem Vam, nikad ljepših djevojaka...

Povezani članci

Who's Online

We have 263 guests and no members online