Korporacije u informacijskom društvu

novi CheNastavljamo seriju članaka Anđelka Milardovića o svijetu današnjice, novoj podjeli moći i ulozi novih tehnologija i medija, a posebno novih medija, u današnjem društvu... Stari totalitarizam koji poznajemo nije ništa, ili je mala beba, u odnosu na ovaj puzajući ispod plašta koji se zove prava i slobode čovjeka i građanina, liberalna demokracija i tomu slično. 'Veliki brat' je već uspješan u kulturi nadzornoga komuniciranja. Napravio je sustav nadzornih kamera po gradovima i korporacijama. U rukama drži mobitel s mogućnošću lociranja osobe na bilo kojem kutu šarene zemaljske balote. Na um mu je pala ideja čipiranja ljudi. U jednoj emisiji National geographica imali smo priliku vidjeti prve dragovoljce koji su si 'šiknuli' čip pod kožu. Homochipikus (čipirani čovjek) nova je vrsta kiborgiziranog čovjeka i predmet potpune kontrole. Ovi primjeri pokazuju zastranjivanje tehnologija i korporacija u informacijsko doba i informacijskom društvu pa s pravom otvaraju etičke rasprave koje na tapet stavljaju i korporacije informacijskoga doba i njihove  tehnologije. Korporacija, to je zapravo organizacija, hijerarhija, velika moć, korporacijski identitet, korporacijsko mišljenje, korporacijski duh i istina, jednom riječju smrt individualizma i unutarnje slobode i praksa zastrana ...

Korporacije u informacijskom društvu

Stari totalitarizam koji poznajemo nije ništa, ili je mala beba, u odnosu na ovaj puzajući ispod plašta koji se zove prava i slobode čovjeka i građanina, liberalna demokracija i tomu slično

Piše: Anđelko Milardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Od kada postoje, korporacije su sinonim racionalne organizacije i koncentrirane moći.

Ta moć počiva na u sociologiji poznatoj trijadi. Poznatu trijadu tvore ideje, novac i organizacija. Kada se ta trijada "aktivara", stvara korporacijsku moć iznad društva.

Korporacije su postojale i prije industrijskoga društva, primjerice, kao Istočnoindijska kompanija. Ona se uzima kao primjer iz povijesti globalizacije iz koje možemo naučiti da su i prije aktualne globalizacije, kao uratka druge moderne, postojali stari oblici globalizacije i njezini akteri.

O korporacijama industrijskoga društva i njihovoj anatomiji moći pisao je J. K. Galbreith. To je razlog izostavljanja pozornijeg tretmana tog organizacijskog tipa megamoći iz doba tog tipa društva. Nas ovdje nadasve zanimaju korporacije u informacijskom društvu.

Informacijsko društvo možemo definirati kao novu formu društva. Novu formu (G. Simmel) ili strukturu društva ispunjavaju informacije, znanja, nove informacijske i komunikacijske tehnologije za obradu i prijenos podataka na daljinu, mreža (internet), umreženo gospodarstvo, novi mediji i informacionalistički kapitalizam, koji je došao nakon industrijskoga i kasnoga kapitalizma (Spätkapitalismus).

Tranzicija iz jedne forme (industrijsko društvo) u drugu (informacijsko društvo) nije bila moguća bez novih tehnologija. Sada se, naravno, postavlja pitanje kako su te tehnologije omogućile prijelaz u "postindustrijsko društvo", "posttaylorovsko društvo", "informacijsko društvo", "umreženo društvo", "postmoderno društvo". Taj je prijelaz bio moguć nformacijsko-komunikacijskim tehnologijama koje oblikuju društvo i sliku novoga informacijskoga i globalnoga doba.

Socijalna povijest tehnologija govori o interakciji tehnologija društva. Uvijek su tehnologije sudjelovale u transformaciji društava. Potonje su bile dijelom priče o njihovoj modernizaciji. Bez novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija ne bi bila moguća velika transformacija svijeta, druga modernizacija i globalizacija.

Akteri te transformacije su i korporacije u novom informacijskom društvu, kao i one specijalizirane informacijske i telekomunikacijske te korporacije globalnih i novih medija kao okosnice informacijskoga društva. One se unutar različitih globalnih policy-koncepcija pojavljuju kao jedan od aktera informacijskog društva. Te iste korporacije, kao dio poduzetničkog sektora, financiraju znanstvena i razvojna istraživanja, nove tehnologije i medije.

Drugi akter informacijskoga društva su vlade i države koje oblikuju nacionalne policy-koncepte informacijskoga društva, potiču znanstvena istraživanja, stvaraju pretpostavke infrastrukture i zajedno s korporacijama u informacijskom društvu sudjeluju u financiranju ne samo znanstvenih nego i biomedicinskih istraživanja za potrebe vrlo moćne farmacijske industrije.

Kad su se milijuni Amerikanaca (muškog roda) potužili na problem erektilne disfunkcije (ED), vlada nije mogla stajati skršenih ruku. Stoga je Vlada odlučila stvar uzeti u svoje ruke - a to je bilo zapravo odobravanje fonda za istraživanje tehnologije što bi spriječila problem erekrilne disfunkcije.

viagra

Erektilna disfunkcija bi na dugi rok, gledajući iz perspektive psihoanalize, mogla biti izvorom konflikta zbog prisilno "zakočenog" libida, jer bi onih htjeli, a ne mogu. Stoga je vlada morala intervenirati. Ubrzo je u igru uskočio i Pfizer. Tako je bez kontracepcijskih sredstvima rođena Viagra. Ostalo je sve povijest.

Zahvaljujući Internetu njezina je reklama globalna. Mi je u pravilu svakodnevno dobivamo elektronskom poštom, i to najčešće s onom reklamom o produljenju muškog spolnog organa , što je također dio priče o novim tehnologijama produženja tog tipa organa, i Internetu kao mediju naše nove tjelesne globalne produženosti.

Ne padajući nisko u delirij tehnokratskih utopija, držeći se socijalne povijesti tehnologija, sada nas razmatranje vodi prema propitivanju tehnološkog dualizma. To je izraz s kojim se susrećemo u sociologiji tehnologija, koja se bavi odnosom tehnologija društva i kulture.

marketing

Bit tog tehnološkog dualizma je u dvojnom vrednovanju društvene uloge tehnologija. Tehnologije revolucioniranju i transformiraju društvene arene, način rada, proizvodnje, komuniciranja, stil života, društvene vrijednosti, jednom riječju sudjeluju u modernizaciji društva.

S druge pak strane, tehnologije, poglavito nove, proizvode negativna djelovanja i automatski aktiviraju etička pitanja kao što su odnos prema prirodi, sloboda i kontrola čovjeka i njegova ponašanja, dehumanizacija, otuđenje, što bi rekli sociološki fenomenolozi, smanjivanje komunikacije licem u lice.

U generiranju pozitivnih i negativnih strana tehnologije u informacijskom društvu sudjeluju i korporacije informacijskog društva kao što su telekomunikacije.

Telekomunikacijske korporacije, kao što je jedna iz "našeg sokaka", nastala tako što je hrvatska država prodala korporaciju njemačkoj državi, a što se zove "privatizacija", dakle ta se ista korporacija u igri istraživanja seksualnih sklonosti i aktivnosti odlučila igrati "Velikog brata".

"Veliki brat" korporacijske provenijencije dio je onog velikog intelligence-brata sa sjedištem u Wiesbadenu, koji preko prvoga nadzire naše i vladine razgovore.

Netko će reći, mala moja paranoja! Kad tamo, možda baš i nije riječ o paranoji nego o istini?

To je sve moguće u ovo informacijsko doba, s novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama koje telekomunikacijske korporacije mogu zlorabiti za nezakonito nadziranje osoba kršeći slobodu pojedinca i zadirući tako u intimu i svakodnevni život.

Što se neke telekomunikacijske kompanije i njihove obavještajne afilacije mora ticati seksualni život građana, dnevne navike ili njihovo kretanje? To je samo dokaz postojanja negativne strane tehnologije koja narušava prava i slobode čovjeka i građanina i korporacijske nastranosti.

Tko će se s kim i kako te koliko često igrati, privatna je stvar građana. Stoga bi senzibilizacijom javnosti trebalo malo zakočiti i zaskočiti razigranog "Velikog brata" skrivenog pod skute jedne telekomunikacijske kompanije, jer bi bez nadzora javnosti mogao ići dalje. Skrenimo pozornost na neka mjesta djelovanja "Velikog brata"!

"Veliki brat" je već uspješan u kulturi nadzornoga komuniciranja. Napravio je sustav nadzornih kamera po gradovima i korporacijama. U rukama drži mobitel s mogućnošću lociranja osobe na bilo kojem kutu šarene zemaljske balote. Na um mu je pala ideja čipiranja ljudi. U jednoj emisiji National geographica imali smo priliku vidjeti prve dragovoljce koji su si "šiknuli" čip pod kožu. Homochipikus (čipirani čovjek) nova je vrsta kiborgiziranog čovjeka i predmet potpune kontrole. Tako bismo mogli nabrajati do u lošu beskonačnost.

manageriUmjesto zaključka! Stari totalitarizam koji poznajemo nije ništa, ili je mala beba, u odnosu na ovaj puzajući ispod plašta koji se zove prava i slobode čovjeka i građanina, liberalna demokracija i tomu slično.

Ovi primjeri pokazuju zastranjivanje tehnologija i korporacija u informacijsko doba i informacijskom društvu pa s pravom otvaraju etičke rasprave koje na tapet stavljaju i korporacije informacijskoga doba i njihove  tehnologije.

Korporacija, to je zapravo organizacija, hijerarhija, velika moć, korporacijski identitet, korporacijsko mišljenje, korporacijski duh i istina, jednom riječju smrt individualizma i unutarnje slobode i praksa zastrana.

Zastrana je i kada neke korporacije informacijskog društva zaigraju predstavu 'Velikog brata' u dijelu našega maloga 'globalnog sela'.


Piše: Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, Centar za politološka istraživanja

 

Povezani članci

Who's Online

We have 158 guests and no members online