Uspon informacijskog društva

Ono što je nekada graničilo sa znanstvenom fantastikom i tehnološkim utopijama, danas je postalo stvarnost u kojoj živimo. Mislim prije svega na nove informacijske i komunikacijske tehnologije koje su omogućile uspon informacijskog društva. Uspon informacijskog društva nužno je implicirao promišljanje njegove antropološke dimenzije. Život iz perspektive malog mjesta ima sva obilježja sporosti i osjećaja usporenog protoka vremena. Još se tu mogu čuti cvrčci, zrikavci i zatim ćutiti mirisi sredozemne kulture i civilizacije. No, ni takva mjesta, u kojima crkveno zvono označava protok vremena, nije zaobišlo informacijsko društvo. S prijenosnim računalom, bio čovjek u malom dalmatinskom mjestu ili New Yorku, ima osjećaj globalne informacijske prikopčanosti... Koliko je informacijsko društvo ujedno i društvo znanja, društvo slika i površnosti, u odnosu na gutenbergovsku kulturi i civilizaciju, treba vidjeti ...

SVIJET OKO NAS
 
Uspon informacijskog društva
 
Ono što je nekada graničilo sa znanstvenom fantastikom i tehnološkim utopijama, danas je postalo stvarnost u kojoj živimo. Mislim prije svega na nove informacijske i komunikacijske tehnologije koje su omogućile uspon informacijskog društva

 
Piše: Prof. dr. Anđelko Milardović / Vjesnik
Centar za politološka istraživanja -
www.cpi.hr
Izvor: Vjesnik

 
Vjera u napredak i razvoj posredstvom tehnologije generirala je različite forme društva. Danas možemo reći kako zapravo živimo u globalnom informacijskom društvu.
 
Riječ je o formi društva koja u povijesti društava predstavlja novi način društvene organizacije i funkcioniranja svijeta. Ono što je nekada graničilo sa znanstvenom fantastikom i tehnološkim utopijama, danas je postalo stvarnost u kojoj živimo.
 
Mislim prije svega na nove informacijske i komunikacijske tehnologije koje su omogućile uspon informacijskog društva. Nekada smo ih mogli vidjeti samo u filmovima koji su prikazivali čovjekovu avanturu osvajanja svemira, u kojima je ta tehnologija komuniciranja imala svoju prvu, ne komercijalnu primjenu.
 
Ista se našla i u sustavu vojnoindustrijskoga kompleksa, pa u filmovima Jamesa Bonda, da bi krajem Hladnoga rata dobila pravo građanstva postavši dostupna široj populaciji globalnoga ljudskog plemena. Ona je našla svoju primjenu u gospodarstvu, obrazovanju, politici i masovnoj globalnoj kulturi.
 
Uspon informacijskog društva tekao je kao tranzicija iz visokosofisticiranih vojnih, svemirskih i obavještajnih sektora u sve sektora društva. Naravna stvar, uspon informacijskog društva bio je u korelaciji s tehnološkom snagom pojedinih društava, što se može vidjeti iz različitih statistika o broju računala, umreženosti, broju mobitela i ostalih novih medija koji determiniraju uspon umreženog društva.
 
Tehnologija se u slučaju informacijskog društva pojavila kao medij i sila koja je omogućila konstrukciju i uspon informacijskog društva. No, dalje valja pokazati i antropološku dimenziju tehnologije i uspona informacijskog društva. Priča je to, dakle, o čovjeku i stroju kao njegovu 'produžetku' i mediju rasterećenja u djelovanju.
 
Riječ je o novim strojevima koji su čovjeka rasteretili mukotrpnog rada, dovevši ga u poziciju bića koje je s jedne strane rasterećeno u djelovanju, dok se s druge strane sam stavio u položaj totalne prikopčanosti uz civilizacijsku postelju novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Prizor u kojem je suvremeni čovjek prikopčan na sve te aparate nije nimalo optimističan. Je li svijet postao globalna soba za intenzivnu njegu čovjeka prikopčanog na aparate za disanje i hranjenje?
 
Druga strana te priče na tragu ideje uspona informacijskog društva zapravo je čovjekova ovisnost o novom ICT-u bez kojeg više ne može obavljati svoje poslove ili jednostavno voditi neki svoj život u postmodernom društvu.
 
Treća strana te priče o usponu informacijskog društva je ubrzanje čovjekova života i stresan način življenja.
 
ICT je tehnologija ubrzanja života, a ne produkcije sporosti. Dok pišem ovaj tekst daleko sam od one vrste ubrzanja koju generira tehnologija i život u velegradu.

Život iz perspektive mjesta Slano kod Dubrovnika ima sva obilježja sporosti i osjećaja usporenog protoka vremena. Još se tu mogu čuti cvrčci, zrikavci i zatim ćutiti mirisi sredozemne kulture i civilizacije.

No, ni takva mjesta, u kojima crkveno zvono označava protok vremena, nije zaobišlo informacijsko društvo. S prijenosnim računalom, bio čovjek u malom mjestu Slano ili New Yorku, ima osjećaj globalne informacijske prikopčanosti. Ali ipak postoji značajna razlika u načinu velegradskoga života.
 
Život u velegradovima zapravo je život permanentnog ubrzanja, sada sve više ubrzanih šetača prikopčanih na informacijsko-komunikacijske strojeve koji život znače.
 
Prispodoba života u malom mjestu stalnog usporavanja, s onim u velikom gradu stalnog ubrzavanja ima smisla utoliko što se žele pokazati različiti načini i smisao života, koje ne zaobilazi druga modernizacija svijeta. Stoga je svijet zahvaljujući toj tehnologiji postao veliko globalno selo.
 
Znači li to da je čovjek zapravo napravio veliki povijesni krug? Dakle, znači li da je iz lokalnog tribalnog društva dospio u globalno tribalno društvo?
 
Ako je, krug je zatvoren, pa onda nema razlike između malog mjesta i velegrada, kada svatko svakoga poznaje i ima osjećaj nekakvog virtualnoga globalnog susjedstva, 'čakule' na svjetskom trgu, doduše, u vidu različitih foruma, povezivanja preko blogova, facebooka i tomu slično.
 
Tako se suvremeni čovjek susreo i s jednim drugim tipom stvarnosti koja je zapravo simulacija stvarnosti.
 
Simulacija stvarnosti bila bi tako nešto poput pokušaja oponašanja prave stvarnosti. No, tu tehnologija briše granice, pa se može reći kako simulirana ili virtualna stvarnost sve više stupa na mjesto one stvarnosti koja je postojala prije tehnološki posredovane konstruirane virtualne stvarnosti.
 
Uspon informacijskog društva nužno je implicirao promišljanje njegove antropološke dimenzije. Koliko je informacijsko društvo ujedno i društvo znanja, društvo slika i površnosti, u odnosu na gutenbergovsku kulturi i civilizaciju, treba vidjeti.
 
Neke naznake slabljenja kulture knjige, u odnosu na kulturu gomilajućih slika puzajuće kulture površnosti, već su evidentirane. Kako će izgledati budućnost budućnosti, na to pitanje mogu odgovoriti samo futurolozi.
 
Kao što je starijim generacijama bilo nezamislivo ostvarenje različitih tehnoloških postignuća, tako iz današnje perspektive ne možemo zamisliti koji će tip društva nadoći nakon informacijskog društva koje se ne može smatrati "krajem povijesti", kako je to Fukuyama jednom rekao.
 
Rekao, pa porekao!

Povezani članci

Who's Online

We have 116 guests and no members online