Petar Hajdić: Feminizam i kapitalizam

Odnosi među spolovimaU ovim grubim vremenima gdje čovjek gonjen profitom nemilosrdno izrabljuje drugog čovjeka, na djelu je manipulacija i iskorištavanje u svakom pogledu. Pa i izrabljivanje žena od strane muškaraca. To vidimo na svakom koraku. Sav jad odnosa među ljudima reflektira se  tako i u odnosima među spolovima. Žene više rade i na poslu i kod kuće. Moraju bespoštedno raditi jer jedna plaća obitelji najčešće nije dovoljna. Često dobijaju lošije poslove, a na istim poslovima manje plaće. Ucijenjene i osujećene u zarađivanju, žene posežu za svojim najjačim oružjem. Seksepilom. Pa često traže "sponzore". Traže dobrostojeće partnere koji će za njih zarađivati. U toj trgovini svi gube. Pa i muškarci koji umjesto iskrenih veza, dobijaju neiskrenost i koristoljubivost. Odnosi između spolova, piše naš povremeni kolumnist Petar Hajdić, postaju kao i sve u kapitalizmu - najobičnija trgovina i profit, a žena objekt trgovine i roba. Naravno da je toga bilo i u socijalizmu, ali znatno manje ...

 

FEMINIZAM I KAPITALIZAM

Piše: Petar Hajdić

Australske ptice Chlamydoderinae, poznate su po tome što na tlu prave "hladnjake". To  su granjem natkrivene pozornice-nadstrešnice promjera preko metra i visine oko pola metra na podlozi od granja, a u koje mužjaci upliću ukrase, raznobojna šarena perja, školjke, crvene i plave bobice. Podvrsta te ptice nazvana Satin baš inzistira na živim bojama ukrasa i izričito voli plavo-bijele kombinacije.

Važno je napomenuti da spomenute pozornice tim pticama služe isključivo za udvaranje mužjaka i privlačenje ženki plesom i ljepotom svoje građevine jer ona normalna, uobičajena gnijezda, grade na stablima. (Charles Darwin:"Porijeklo čovjeka").

Pitanje koje se samo nameće je: tko je tim pticama nakon što su napustile roditeljsko gnijezdo, objasnio kako i zašto graditi te pozornice i zašto baš sve ptice te vrste grade baš takve pozornice za razliku od neke druge vrste koja radi nešto sasvim drugo?

ptice

Očito je da sve te ptice imaju u svojim genima od rođenja upisanu potpuno istu poruku svojstvenu samo toj vrsti, kao i afinitete, ponašanja, pa tako i nacrte i uputstva kako nešto sagraditi (gnijezdo npr.). Postaje zanimljivo!

Zašto baš sve mačke ako ih i rano odvojiš od legla ipak znaju tj, moraju nakon velike nužde zakopati u rupu u zemlji svoje fekalije? Zašto psi kao vrsta, bez obzira što im to nitko nije pokazao, imaju potrebu da višak kostiju zakopaju na samo njima znanim mjestima, za neka oskudnija vremena?

Naglasak je na tome da jedinke i čitave vrste imaju u svojim genima upisane poruke, tj. pravila koja će ih tjerati da se ponašaju upravo po tim nagonima svojstvenima samo njihovoj vrsti, a koje je u njih evolucija  ugrađivala tokom tisuća i milijuna godina kao poželjne karakteristike koje olakšavaju preživljavanje.

Pri tome je jasno vidljivo da se ponašanje ženskih od muških primjeraka isto tako uočljivo razlikuju i da je i ono upisano u genima. Npr. Svi mužjaci spomenute australske ptice grade svoje ukrašene pozornice gdje plešu mameći ženke, a sve ženke ako im se sviđa izvedba, na isti način prilaze sve bliže svome izabraniku, pristajući na njihov, ptičji brak.

Idemo dalje. Jeste li se ikad upitali zašto žene u našoj vrsti, toliko vole cvijeće? I zašto muškarci kojima u principu nije stalo do cvijeća, beru i poklanjaju cvijeće ženama, znajući da će im tako pokazati naklonost i lakše privući ženu? Zašto žene gotovo u pravilu u svoje stanove i kuće dovlače posude sa zemljom i tako ustrajno sade, njeguju, zalijevaju i s dosta truda uzgajaju cvijeće dok su muškarci koji bi se time bavili rijetka iznimka?

Tko je to upisao u žene gotovo opsjednutost cvijećem? Odgoj? Mijenjala su se društva, običaji i odgoj kroz povijest, ali žena je uvijek bila i više nego privržena cvijeću. Što je to upisano u ženinim genima? (A što nije u muškim?). Kako dolazi do tih upisivanja poruka u gene? Kako su se žene vezale za cvijeće?..

Ako prihvatimo da su poželjna ponašanja u nas upisivana protokom dugih godina razvoja naše vrste, onda je lako zaključiti da su desetci tisuća godina čuvanja podmlatka i ženinog čekanja u špilji i oko špilje (da se iz lova vrate muškarci sa hranom), zapisano selekcijom u genima žene kao vještina uzgoja biljaka jer je žena u tom periodu bila okrenuta skupljanju biljaka oko špilje, a postepeno iskustvom koje je sticala i osjemenjivanju, zalijevanju i njegovanju biljaka.

Isto tako novija istraživanja pokazuju da se muški i ženski mozgovi znatno razlikuju i različito funkcioniraju potaknuti potpuno različitim hormonima i po vrsti i po količini. Povezavši te dvije stvari, postaje jasno da se muškarci i žene drastično razlikuju po hormonima i funkcioniranju mozga kao i po drugačijim jasnim i preciznim porukama u našim genima koji razlikuju njihove potrebe, afinitete, sposobnosti, prioritete...

odnosi među spolovima

Opće je prihvaćeno da žene u principu imaju snažno razvijen majčinski nagon. Toliko jak da ako žena ne ostvari majčinstvo, može trpjeti i psihičke poremećaje. Kod muškarca toga osjećaja kao da i nema. To je razlog zašto će se žena s toliko predanosti posvetiti kućanstvu i bdjeti nad potomstvom, hraniti ga, odijevati, utopljavati osiguravajući mu pažnju i zaklon koji će ga štititi. Kod muškarca nije ništa neobično da to izostane. Jer su sasvim druge poruke upisane u genima muškaraca. Drugi prioriteti.

Dok je evolucija upisivala gajenje biljaka u gene žena kao korisnu vještinu za preživljavanje, muškarcu lovcu podarila je snalaženje u prostoru i vremenu (preciznost praćenja, ciljanja i pogađanja), fizičku snagu potrebnu za završetak lova i nadvladavanje suparnika.

Dakle vrlo brzo se razvila podjela sposobnosti i poslova po spolu jer je tako ljudska porodica i vrsta najlakše preživljavala. Zaključimo, podjela poslova po spolu, podjela afiniteta i prioriteta,  nije dogovorena i dogovorna već prirodna, upisana u našim genima i pomaže preživljavanju i funkcioniranju zajednice.

Što bi se dogodilo da vidimo pticu Chlamyderu da zakopava veliku nuždu u zemlju, a neku mačku da gradi pozornicu od granja, ukrašava je crvenim i plavim bobicama i pleše? Rekli bismo da sa tim primjercima nešto nije u redu.

A što reći za one koji traže da muškarci i žene zamjene uloge ili ponašanja ili barem da ih poistovjete? Rekli bismo da nisu normalni. Za one feministice koje traže ravnopravnost kroz poistovjećivanje, možemo reći da nisu normalne. Ili još bolje, da su normalne u nenormalnom društvu. Ili još bolje da je nenormalno društvo u kojem su takvi zahtjevi sve učestaliji!

A takvi su zahtjevi u kapitalističkom društvu učestali za razliku od socijalističkih društava gdje se solidarno i dogovorno, strogo vodi računa o dostojanstvu žena (kao uostalom i svih ljudi), njihovom školovanju, zapošljavanju, prihodima, zaštiti majčinstva  (pa zar neće te žene podariti sebi i kompletnom društvu neke nove Ajnštajne, Supeke, a ne samo hohštaplere koji su osmislili i proveli pljačku nacije za račun dvjesto familija…)

U kapitalizmu gdje čovjek gonjen profitom nemilosrdno izrabljuje drugog čovjeka, na djelu je izrabljivanje u svakom pogledu. Pa i izrabljivanje žena od strane muškaraca. To vidimo na svakom koraku. Žene više rade jer moraju bespoštedno raditi i na poslu i kod kuće.

Poznato je i dokazano u analizama da u kapitalizmu žene dobijaju lošije poslove, na istim poslovima manje nadnice. U statističkim izvještajima i istraživanjima u Americi i svijetu, lako je doći do postotaka za koje su žene na istim radnim mjestima manje plaćene.

Ucijenjene i osujećene u zarađivanju,   žene posežu za svojim najjačim oružjem. Seksepilom. Traže "sponzore". Traže dobrostojeće muškarce koji će za njih zarađivati. U toj trgovini svi gube. Pa i muškarci koji umjesto iskrenih veza , dobijaju neiskrenost i koristoljubivost.

seksipil

Odnosi između spolova postaju kao i sve u kapitalizmu. Najobičnija trgovina i profit, a žena objekt trgovine i roba. (Naravno da toga ima i u socijalizmu, ali znatno manje jer pravednije participirajući u društvu i podjeli materijalnih dobara, žene prihvaćaju drugačije prioritete u ponašanju i kod izbora partnera).

Po Marxu, u kapitalizmu gdje se sve gleda samo kroz tržište i profit, a dogovorno odbacuje, da stvar bude gora, ulaskom žena u svijet rada i nadnica, kad tržište zahtijeva veću proizvodnju, a pogotovo kad u krizama dođe do viška radne snage, zaposlene žene postaju konkurencija muškarcima i svojom brojnošću počinju obarati muškarcu cijenu rada.

Zbog toga muškarac koji je prije mogao sam dovoljno zaraditi da prehrani familiju  u kojoj je žena uzdizala djecu i bila im podrška, sada zarađuje nedovoljno pa je još više žena prisiljeno da se zaposli u neuvjetnim okolnostima jer se jedino sa dvije plaće može postići egzistencijalni minimum četveročlane familije.

Kako objašnjava Marx, to je logična posljedica nezajažljive želje kapitaliste za profitom, jer će on uvijek u svakoj situaciji produžavati radno vrijeme i plaćati ukupan rad tek toliko da radnička familija može samo preživljavati, a sve ostalo, sav ostali ostvareni višak zarade, uzeti će sebi za profit.

Prema tome, problemi koji se javljaju zbog iskorištavanja žena, ne proističu iz podjela poslova prema spolu već zbog problema koje generira kapitalistički sistem. I ne treba težiti da muškarci i žene budu u kapitalizmu i inače isti u svemu, već  im omogućiti u jednom solidarnom, dogovornom društvu ispoljavanje različitosti, svoje muškosti i ženskosti tj. da familiji i zajednici daju solidarno ono najbolje od sebe i ostvaruju ono za što su stvoreni i što je upisano u njima, u njihovoj prirodi i genima.

Nisu problem podjela posla prema spolu i spolne uloge, jer ponovimo, nepravde ne proizlaze iz spolnih razlika već iz nepravde koju donosi kapitalizam. Ženi treba dati dovoljno vremena da ostvari  svoje ženske potencijale i prednosti u podizanju djece, a muškarcu treba dati dovoljno vremena da ostvari svoje muške potencijale kroz podršku ženi u gradnji doma, okruženja i materijalnih temelja familije.

mediji
Sve ostalo je samo prenaporno i predugo radno vrijeme i bjesomučna trka za profitom u tuđem interesu koja nikome ne ostavlja vremena za familiju, odgoj djece i proživljavanje zdravih života prilagođenih čovjeku i njegovoj ljudskoj prirodi…

I zato je u solidarnijem društvu za očekivati i ne bi trebalo izazivati nesporazume to što u familijama žena dobija veću ulogu  u poslovima oko djece i kućanstva, jer je to dio njene prirode i genetskog zapisa, dok god muškarac za to vrijeme preuzima na sebe dio poslova u kući i brine o nekretninama, pokretninama i materijalnom okruženju (u gradovima) i preuzima na sebe  fizičke poslove na posjedu (na selu).

A dok god je kao uzrok svih problema i naše okruženje ovakvo neljudsko kapitalističko društvo, javljat će se otpori često na sasvim krivim temeljima.

Feministice se ne bi trebale boriti za sličnosti između spolova, nego za različitosti. Ne bi trebale oblačiti muška odjela i boriti se za iste poslove koji bi se odrađivali bez obzira na spol prihvaćajući kapitalističko društvo u kojem su iskorišteni i muškarci i žene, nego baš obratno, boriti se za podjele posla i razlike prema spolu u solidarnom (socijalističkom) društvu u kojem bi ostvarile ravnopravnost u podjeli materijalnih dobara.

Što je loše u tome da većinom medicinske sestre budu žene? A većinom strojari na brodovima muškarci? A da svatko bude za svoj rad pošteno plaćen! Ili da majke i žene bude više sa svojom djecom u kući? A ne da po cijele dane i subotom i nedjeljom rade kao prodavačice u supermarketu!

To ne znači da žene treba vezati za kuće i porodice i otežati im zapošljavanje i ekonomsko osamostaljivanje, već treba stvoriti takva solidarna društva koja će priznati posebnosti žena i njihovu ulogu u porodici i društvu i zaštititi tu ulogu povećanjem raspoloživog slobodnog vremena.

Povećanjem socijalnih fondova i financijskih potencijala svih pripadnika društva pravednom raspodjelom dobara u dogovornoj ekonomiji, sprječavajući manjinu, malu grupu kapitalističkih grabežljivaca da ničim sputani, najveći dio ostvarenih novčanih fondova toga društva (a kojih ima dovoljno da pritekne svima kad bi se pravedno rasporedili), izvlače i troše samo na sebe i svoj luksuz dok većina stanovništva nema niti za osnovnu socijalu i zdravstvo (ta većina, to je onih 99% koji su počeli protestirati po trgovima američkih i evropskih gradova).

odnosi među spolovima

Da stvar bude još gora, ti spomenuti kapitalistički grabežljivci troše na sebe i novac koji se mogao investirati u nova radna mjesta i održivi razvoj, proizvodnju, dostojanstvene nadnice tj. život i muškog i ženskog radnog stanovništva, namjerno stvarajući i održavajući bazen nezaposlene radne snage s ciljem obaranja radničkih nadnica.

Zbog toga svi kao jedan i muškarci i žene, trebamo krenuti u obaranje i dokidanje kapitalističkog društva kojemu ne trebaju pojedinci i njihova sloboda, njihove različitosti, već kapital želi jednoobrazne radne automate, poistovjećenu radnu snagu koja će sav život podrediti radu isključivo za tuđi interes i tuđi profit.

Trebamo krenuti u borbu za ostvarenje svoje ljudske prirode i slobode i u ostvarenje svih poruka upisanih u naše gene i dio su naše ljudske prirode ugrožene od trenutno neoliberalnog kapitalističkog društvenog uređenja. Uređenja koje je puklo 2008. godine pokazujući svu nekompatibilnost sa potrebama suvremenog čovjeka.

Povezani članci

Who's Online

We have 198 guests and no members online