Suvremene vatre bolnije su od jedne dobre lomače

Mirjana NazorKazna suspenzije don Ivanu Grubišiću, posljedica je: "aktivnog sudjelovanja u politici, osnivanjem stranke - tzv. Građanske inicijative, prihvaćanja javne službe saborskog zastupnika, koja sa sobom nosi sudjelovanje u vršenju građanske vlasti, nepriličnog ponašanja koje je tuđe svećeničkom pozivu te ustrajnog neposluha prema svojem Ordinariju." Nisam stručnjak za crkvene kanone, ali ova me formulacija zbunila. Čini mi se da je bila važnija osoba koju treba kazniti, nego djela zbog kojih se kazna izriče. Don Ivan, kako je poznato, nije osnovao političku stranku. Građanska inicijativa koja pokušava unijeti neki novi vjetar u politiku djeluje još od 2001. godine u krilu Hrvatske akademske udruge Split-čovjek nadasve..., piše Mirjana Nazor ...


DON IVAN GRUBIŠIĆ POKAZUJE DA IMA ONIH KOJIMA JE OPĆE DOBRO STVARNOST

Suvremene vatre bolnije su od jedne dobre lomače

Piše: Mirjana Nazor
Izvor: Slobodna Dalmacija


Mirjana NazorGrađanska inicijativa koja pokušava unijeti neki novi vjetar u politiku djeluje još od 2001. godine u krilu Hrvatske akademske udruge Split-čovjek nadasve. Imena inicijativa su se malo mijenjala - Treći put-glas za čovjeka, AJijansa za mir i pravdu-glas za čovjeka, Građansko-etički forum. Savez za građansku i etičku Hrvatsku - ali ideje koje su polazište tog djelovanja u svojoj su biti iste, humanističke, kršćanske, čovjekoljubne.

Te je ideje don Ivan pokušavao utkati u svoje javno djelovanje želeći učiniti nešto za opće dobro, pokušavajući i one u Crkvi i one izvan nje podsjećati da nije dovoljno govoriti: "Važnije je biti nego imati" nego da se tako treba i ponašati.

Pokušavao je u djelo provoditi stav Ivana Pavla Drugog koji je rekao daje "čovjek put Crkve". Ali ne put kojim se samo gazi, a možda po njemu i pljuje da bi se ostvarili neki osobni ciljevi, nego kao jedini put prema Bogu.

Zanima me zašto nije izrijekom rečeno koje je to ponašanje don Ivana "tuđe svećeničkom pozivu"? Odnosi li se to samo na neposluh ili i nešto drugo?

Da je don Ivan krao crkveni novac, daje spolno zlostavljao djecu, da je zanemarivao svoje svećeničke dužnosti, daje varao ljude, da je propovijedao suprotno evanđelju... to bi bilo nedolično i nedopustivo.

Međutim, čini mi se da bi tada Nadbiskup bio skloniji opraštanju jer bi imao što oprostiti - grijeh ili čak mnogo grijeha. A griješiti je ljudski.

Ali u ovom slučaju, grijeha čini se nema: svećenik u mirovini nije u prilici zanemariti svoje dužnosti ili idejno loše utjecati na svoje vjernike; stranački politički angažman ne postoji.

don ivan Grubišić u Dugom RatuMožda bi don Ivana trebalo pohvaliti što ne sjedi dokono kod kuće pišući memoare već je odlučio usprkos ne malom broju godina i ne baš dobrom zdravlju pokazati daje moguće plemenito i nesebično djelovati i u politici.

Pokazati da doista ima onih kojima je opće dobro stvarnost, a ne samo apstrakcija; održati nadu koja, kako kaže Augustin, ima dvije kćeri - srdžbu i hrabrost. To znači da treba biti dovoljno ljut da bi se reklo: dosta je, ovako više ne ide! I dovoljno hrabar da bi se krenulo u promjene.

Smetaju li nekome takva nastojanja? Je li problem u tome što bi barem neki dojučerašnji "papirnati" kršćani mogli poželjeti postati i djelotvorni? Danas nema spaljivanja nepoželjnih i neposlušnih, ali suvremene vatre mogu biti mnogo bolnije od plamenih jezika.

Ignoriranje, vrijeđanje, omalovažavanje, uskogrudno gledanje na probleme, apsolutiziranje istine obično traje mnogo duže i zadaje teže podnošljivu bol od one koju bi prouzročila jedna dobra lomača.

Povezani članci

Who's Online

We have 213 guests and no members online