Neoliberalni misionari u našem sokaku

Gurui marketinga, menadžmenta i konkurentnosti savjetuju nam rasprodaju svega što je ostalo državno i žele nam totalni ekonomski slom. Svojim su nas predavanjima u glavnom gradu Hrvatske počastili Jack Welch, „menadžerski guru", Michael Porter, „guru konkurentnosti" i Philip Kotler "guru marketinga" . Budući da je krema našeg poslovnog sloja koja posjećuje takva predavanja u golemoj većini ipak samo služinčad inozemnog kapitala kojemu smo povjerili gotovo sve svoje resurse, a već je svaka društvena rasprava o diobi nacionalnog prihoda proporcionalno istisnuta iz domaćeg prostora, to njih ne treba dodatno uvjeravati da još uvijek postoji neka ekonomija mimo neoliberalne. Alternativa, dakle, koja uvažava javni interes, socijalne potrebe, radnička prava. Kotler, Porter, Welch i slični dolaze nam tako samo radi periodičkih svečanosti inicijacije nadolazećeg kadra. Sjemeništa iz kojih će potjecati budući operativci žive prakse socijalnog darvinizma u Hrvatskoj, već danas nisu smještena isključivo po sveučilištima u, Welchu tako nesnosnom, javnom vlasništvu ...


Misionari u našem sokaku


Gurui marketinga, menadžmenta i konkurentnosti savjetuju nam rasprodaju svega što je ostalo državno i žele nam totalni ekonomski slom.


Piše: Igor Lasić / Novi list
Izvor: Novi list


Philip KotlerČak i na području ekonomskih znanosti, a kazano uvriježenim rječnikom koncert-menadžera i medijskih promotora, Zagreb i Hrvatska postali su nezaobilaznom destinacijom najpoznatijih svjetskih izvođača; u ekonomiji to najčešće znači američkih.

Evo, baš prije nekoliko dana u hotelu „Westin" predavanje je održao Philip Kotler sa Sveučilišta Northwestern u Illinoisu. O stanju u svijetu i kojekakvim implikacijama po Hrvatsku, taj isti „guru marketinga", kako mu tepaju mnogi naši mediji, već nas je obavijestio na svom gostovanju u Zagrebu 2006. godine.

U međuvremenu, svojim su nas predavanjima u glavnom gradu Hrvatske počastili Jack Welch, „menadžerski guru", i Michael Porter, „guru konkurentnosti". Nije šala, doista ih uvelike tako nazivaju, kao da je riječ o sudionicima TV-emisije „Na rubu znanosti". Welch i Porter punili su Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, a Kotler je prvi put u Zagrebu nastupio u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Karta za jučerašnje predavanje Philipa Kotlera koštala je oko pet i pol tisuća kuna, s uračunatim ručkom, kavom i njegovom knjigom u hrvatskom prijevodu. Harvardski profesor Michael Porter koštao je proljetos od četiri tisuće kuna za „Zeleni sektor", preko „Plavog", te „VIP Srebrnog" i „VIP Zlatnog", do 11 tisuća za „VIP Platinum", uz posebnu cijenu za studente, svega oko 900 kuna (ručak i kava također uračunati).

Ali, čini se da paketi vrijede svake lipe: većina novinara koji su nas prije dvije godine izvještavali s predavanja Jacka Welcha, primjerice, bilježi kako ga je publika „dočekala s ovacijama", a on joj se „odužio svojom neposrednošću".

Upravo je Welch u paru s voditeljem Goranom Milićem dodatno zabavljao ushićeni auditorij, pa se Milić dobrohotno šalio na temu 100 tisuća otkaza što ih je njegov sugovornik svojedobno dao podređenima - odjednom, a Welch je njega šeretski podbadao zbog toga što radi na televiziji u državnom vlasništvu.

Kotler, došavši nam prenijeti ezoterijsko znanje o tome kako marketing nije isključivo oglašavanje, pokazao je senzibilitet sličan Welchovom. Knjiga što su je gledatelji dobili zove se „Kaotika"; posrijedi je naziv njegova „upravljačkog sustava" prilagođenog „novim ekonomskim okolnostima", koji se otprilike svodi na tržišno umlaćivanje izranjavanih konkurenata. Tako i naslov njegova predavanja glasi: „Kako pobijediti? Kriza je izazov!".

Od manje nam poznatih marketinških vještina, Kotler inače rado upućuje na podrobniju analizu tajne baze podataka o kupcima koji krotko popunjavaju razne potrošačke upitnike, te spominje i „upravljanje odnosima s klijentima" do razine međusobnog „povezivanja i poticanja na druženje" ljudi sličnih profila, što sve u konačnici diže promet i profit firme.

Jack Welch

Jer, uopće nije dovoljno privatizirati društveno vlasništvo, uvijek se traži privatizacija društva samog, uzurpiranje društvenih tokova, komercijalni nadzor druženja kao takvog.

Porter je ipak donekle sofisticiraniji. Kao najveći svjetski znanstveni autoritet za poslovne strategije, on savjetuje nacionalne i regionalne ekonomije na putu do međunarodne konkurentnosti, ali u okviru neupitnoga slobodnog tržišta.

I kada govori o korporativnoj socijalnoj odgovornosti, Michael Porter govori o konkurentnosti korporacije, jer prezentaciju te odgovornosti smatra poslovnom nužnošću.

Gnuša se ikakvog protekcionizma, međutim, pa je i Hrvatskoj preporučio da „brzo smanji javnu potrošnju i rasproda državna poduzeća". S druge strane, uvjeren je da i državu treba voditi kao poduzeće.

Nije rekao da tad i ona treba biti privatna, ali je dao naslutiti bit. I, od srca nam je poželio totalni ekonomski slom, da bismo „promijenili svoj mentalitet", kvaran kakav jest.

A publika, naš svijet, oni su aplaudirali na svaku naglašeniju riječ ovih predavača, narečenih gurua koje toliko golica medij krize da bi je zbog njezinih vrlina najradije i sami poticali.

Vlasnici općenito najskupljih ulaznica koje su ikada tiskane u Hrvatskoj, regrutirani iz menadžmenta tvrtki od kojih su poneke u „Lisinski" i „Westin" slale po više desetaka svojih ljudi, tamo su se zapravo sjatili u stanovitoj maniri obreda, rituala koji precizno uspostavlja odnose u branši.

Premda se ovi predavači mahom drže uvjerenja da je ekonomska znanost egzaktna najmanje koliko i strojarstvo, te se istu ne smije kontaminirati sociološkim opterećenjima, predavanja s kojih odabrani sretnici odlaze prosvijetljeni milošću odaju neizrečeni višak u međuodnosu. U pitanju je ideološko; naime, ono što se naziva ekonomskim (neo)liberalizmom.

Budući da je krema našeg poslovnog sloja u golemoj većini ipak samo služinčad inozemnog kapitala kojemu smo povjerili gotovo sve svoje resurse, a već je svaka društvena rasprava o diobi nacionalnog prihoda proporcionalno istisnuta iz domaćeg prostora, to njih ne treba dodatno uvjeravati da još uvijek postoji neka ekonomija mimo neoliberalne.

Michael PorterAlternativa, dakle, koja uvažava javni interes, socijalne potrebe, radnička prava. Kotler, Porter, Welch i slični dolaze nam tako samo radi periodičkih svečanosti inicijacije nadolazećeg kadra.

Sjemeništa iz kojih će potjecati budući operativci žive prakse socijalnog darvinizma u Hrvatskoj, već danas nisu smještena isključivo po sveučilištima u, Welchu tako nesnosnom, javnom vlasništvu.

Pored sponzora (Agrokor, PBZ, Croatia Osiguranje, T-HT, itd.) koji financiraju blistave im slobodne aktivnosti, pa su nas u dvije godine pohodila trojica neupitnih kapitalaca teorijskog i praktičnog kapitalizma globalizirane svjetske ekonomije, za organizatore njihovih gostovanja navode se i privatna veleučilišta ili visoke škole poput Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (Welch i Kotler) ili VERN-a (Porter).

Njihovi studenti, od kojih najbolji često dobivaju besplatne ulaznice za gornja predavanja, vjerojatno se nikad neće zalagati za javno financirano visoko obrazovanje.

Štoviše, čitav je arhipelag tih institucija, posve nelojalno konkurentnih javnim sveučilištima, nastao kao plod sasvim oprečne logike i politike, ovdje inaugurirane ukorak sa zlosretnim Bolonjskim procesom.

Intenzivirano je to za mandata ministra znanosti i obrazovanja Dragana Primorca, odanog skretanju sustava prema javno-privatnom partnerstvu, a što je najčešće tek prikladnije ime za pljačku javnog novca.

Već i aktualna kriza čije odlike tako vehementno slave neoliberalni krokodili, nije u Hrvatskoj isključivo posljedica globalnog ekonomskog poremećaja.

Ona je zapravo u prvom redu produkt domaćih tehničkih sposobnosti u čiji su razvoj međunarodni mentori desetljećima polagali toliko nade i povjerenja.

Povezani članci

Who's Online

We have 184 guests and no members online