Pobuna EPH-ovih profesionalaca?

Neki od najpoznatijih novinara političkih listova Europapress holdinga, piše Igor Lasić u H-Alteru, uputili su prošlog tjedna zajedničko pismo Ninoslavu Paviću, većinskom vlasniku najkrupnijeg medijskog koncerna u Hrvatskoj, iskazujući zabrinutost oko sve goreg uređivanja pripadajućih mu izdanja - Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije i Globusa. Očekujući susret i razgovor s adresatom, skicirali su mu od čega se sastoji rečeno uneređivanje. Njihove novine, one u kojima pišu, dakle, hotimice odvlače pažnju javnosti sa sve teže društvene i ekonomske situacije, prema suštinski sporednim atrakcijama i rubnim efektima krize; umjesto žurnalističke sistematizacije političkih procesa i njihovih aktera, one radije stvarnost individualiziraju kroz dnevnu prizmu Crne kronike, pritom ionako namijenjene manje umreženim likovima ili, pak, nevladinim aktivistima; te novine povrh svega daju izrazitu prednost poslodavcima naspram radništva, s obzirom na krizu i rastuću nezaposlenost ...


Pobuna EPH-ovih profesionalaca


Piše: Igor Lasić / H-Alter
Izvor: H-Alter


Apelirajući na Pavića da uvaži njihova stajališta prije negoli spomenute novine ostanu nepovratno zapamćene kao društvene štetočine, oni su ga k tome podsjetili na strukturnu činjenicu da nije riječ o širećem trendu jedne utjecajnije redakcije, nego o programskoj platformi čitave izdavačke kuće.

Drugim riječima, ako dobro čitamo Jutarnji, Slobodnu i Globus, u stanju smo dekodirati jedinstvenu vertikalu koja poništava redakcijske, novinarske pretpostavke pojedinih izdanja, te ih sve podvrgava interesu i stavu njihova vlasnika.

Znali smo za sve to i ranije, štoviše, dobro smo znali da je stanje teže od navedenog, no valja fiksirati jedan od trenutaka u kojem se okuplja izvjesna alternativna energija unutar samog EPH-a, mimo pojedinačnih napora i otpora kakvi se tamo sporadično pale i gase.

Također, znamo da je sve to najbolje poznato Ninoslavu Paviću lično, pa je još potrebno utvrditi nešto preciznije uzroke i buduće posljedice odnosa u kojem je svima znano sve, ali se ponašamo gotovo isključivo tako da samo i dalje o tome povremeno obavještavamo jedni druge.

Europapress holding službeno doista jest u pretežnom Pavićevu vlasništvu, no sve je više pokazatelja koji relativiziraju podatak o titularu što ga se obično uzima zdravo za gotovo.

Uostalom, prije negoli navedemo nekoliko izabranih raznorodnih silnica koje u bitnom određuju narav i porijeklo raspolaganja tim medijskim posjedom, prisjetimo se i zaostalih dubioza oko Pavićeva preuzimanja Slobodne Dalmacije od privatizacijskog fonda 2005. godine: još uvijek ne znamo točan sadržaj toga kupoprodajnog ugovora između države i privatnika, a kamoli opseg ispunjenih obaveza što ih je potonji preuzeo.

Ni prvi niti posljednji put, tu se otvara čitav niz indicija o međuovisnosti na relaciji EPH-vlast, jer je nakon toga časa bivši premijer Ivo Sanader uvelike osobno te direktno uređivao pojedine aspekte Pavićeve slike svijeta - o tomu je publicirano više svjedočanstava - a što ipak nije prošlo bez upadljivih traumatskih poremećaja u redakcijskoj praksi.

Ali, već odavno Sanader ni tamo nije aktualan; smijenili su ga nosioci sličnih interesa, posrednika volje privatnog kapitala. Nerijetko je čak riječ o predstavnicima tzv. oporbe.

Govoreći o vezama sa stranačko-političkim centrima moći, zadržat ćemo se nakratko na primjeru Slobodne Dalmacije u kojoj novinare s pojedinog sektora što ga godinama profesionalno prate, danas može jednim povjerljivim telefonskim pozivom ukloniti i SDP, ta jedinica za političku jalovost i pasivnost.

Jer, kao što proljeće smjenjuje zimu, a noć sustiže dan, tako je i ovdje pouzdano da će HDZ sjahati kako bi se u sedlo nanovo malo uspeo SDP, i Ninoslav Pavić to nikad ne smeće s uma.

Slobodna Dalmacija, list za kojega nismo sigurni niti u kojem je točno aranžmanu imovinskim dijelom EPH-a, zato je sada nedvojbeno tek sjena dojučerašnje institucije koja je u svakom trenu barem držala pozu ozbiljnih novina, ne odričući se lako svojeg ega ni onda kad je isticala popularne cijene za sve ostalo.

No zatim je došao Pavić, najurio Slobodnu iz centra Splita na periferiju Dugopolja, te prodao ispražnjeno poslovno sjedište Ivici Todoriću, e da bi ubrzo i kioske prepustio istom tajkunu.

I, evo, nema više potrebe da se ovdje vraćamo na priču o utjecaju aktualnih političara na EPH.

Naime, jedva da bi imalo smisla i da govorimo o njihovu utjecaju u vladi; bilo tamo, bilo u medijima, oni su tek eksponenti interesa onih kod kojih je nagomilan novac, a taj ima sklonost daljnjeg gomilanja i ništa ga drugo ne zanima.

Čak i kad su združeni u istoj osobi, poduzetnik i političar, dakle, onaj prvi izdaje naloge onome drugom, a medijima se potom služe da nas uvjere kako je to sve u javnom interesu, pa radije stoga tematizirajmo izravno todoriće.

Ovaj konkretni Todorić, recimo, čim ga se iole kritički dotakne u javnom prostoru, naprosto osigurava ekskluzivnost s garancijom na duži period, budući da ga se na taj način spominje kronično rijetko.

Ali, nije naš najveći medijski oglašivač te glavni distributer novina - još jači s prodajnom mrežom Slobodne, uz ranije kupljeno poduzeće Tisak - jedini niti najintrigantniji tajkun koji se pojavljuje u kontekstu Europapress holdinga i poslovanja samog Ninoslava Pavića.

On je možda tek najvidljiviji, dok nekoliko njih u diskreciji tim prije golica maštu: Miroslav Kutle, primjerice, bivši najveći medijski tajkun i vlasnik Slobodne Dalmacije, iz vremena dok su političari tek promovirali svoje poslovne pouzdanike, a koji danas navodno ubire milijunske dugove od Pavića, zaostale iz starih poslova u branši.

Ili, pak, Danko Končar, vlasnik rudnika i sličnih čudesa u Južnoafričkoj Republici i drugdje, o kojem se priča da se interesira za ulazak u vlasničku strukturu EPH-a, nakon što je postao suvlasnik pulskog dnevnika Glas Istre.

A moguće je da s tim u vezi stoji i najnoviji pritisak uprave EPH-a na novinare svih izdanja, kojima je najavljeno 15-postotno smanjenje plaće i otpuštanje velikog broja ljudi.

Ali, nipošto zbog gubitka kojeg stvaraju - same novine posluju dobro - nego zbog minusa kuće ostvarenog na izvanmedijskom poslovanju, kao što je trgovanje nekretninama preko kičme samih medija.

Država je tako kumovala i svojevrsnom križanju Slobodne s agencijom Adriatica.net, sve pod egidom dokapitalizacije novina, a čiji se krajnji negativni efekti tek naziru.

Inače, oduvijek je zapriječen pristup elementarnim činjenicama o financijskom poslovanju EPH-a koje bi radnički predstavnici trebali dobiti na uvid kad ih se nagoni da pristanu na gornji interni udar, te ih je sindikat Jutarnjeg lista sad i zatražio.

Ne treba posebno reći da ih nije dobio niti ovaj put - nisu pravo ni očekivali razotkrivanje najčuvanije tajne - pa se s razlogom pribojavaju mjera smanjenja ukupnih troškova firme, eventualno motiviranih i pripremom terena za novog ulagača.

U reviji tajkuna što se hrpimice roje oko svog kompanjona Ninoslava Pavića, bilo bi šteta ne spomenuti i onoga zacijelo ponajviše samozatajnog među njima, ali nikako manje moćnog zagrebačkog poduzetnika Milana Carića. I to ne bez prigodne simpatije: taj je samo u posljednje vrijeme više puta ostavio Pavića da ga čeka po dobrih sat vremena u predsoblju svog poslovnog prostora.

Uslijed svega rečenog, jako je teško vjerovati da Paviću nije jako teško, možda i najteže dosad.

Za prihvatljivi minimum ovako skraćenog pregleda situacije oko EPH-a ipak je nužno uzeti u obzir i međunarodni kontekst čitave priče, budući da je manjinski suvlasnik ove tvrtke, njemački koncern WAZ, također značajno upleten u zakulisne, politikantske igre na zajedničkome naznačenom polju.

Njegovo šurovanje s Ivom Sanaderom, u trenutku kada je Pavić u svojim medijima već dao verificirati pad bivšeg premijera, koji će mu uzvratiti inozemnim opanjkavanjem na temu Slobodne Dalmacije, nije ništa benigniji po javni interes u Hrvatskoj i šire.

Kako se moramo oslanjati na informacije dobro upućenih kolega, no koje cirkuliraju gotovo jedino u kuloarima, zahvaljujući onima koji upravljaju medijskom industrijom, digresiju o WAZ-u slobodni smo na istom tragu upotpuniti recentnim glasovima koji šapuću da je njemački partner nedavno kreditirao Pavića iznosom od desetak milijuna eura, a što navodno zatim nije uloženo u medije, nego u smanjenje onog nemedijskog minusa.

Zbog toga, slijedi zaključak, pozicije većinskog i manjinskog suvlasnika EPH-a uskoro bi mogle biti zamijenjene.

Karakter sadašnjeg drugog suvlasnika EPH-a stoga ovdje ne treba pustiti na miru, jer je i on po sebi usmjeren isključivo na interes privatnog kapitala, na svoj vlastiti profit.

Njegov ulog i njegova uloga pritom je donekle usporediva s onom Hypo Alpe Adria banke: u oba je primjera riječ o aktivnoj ili pasivnoj zloupotrebi naše korumpirane politike radi stjecanja privatne koristi čiji su interesenti locirani u obje dotične zemlje, i u oba se posredničkom figurom ispostavlja ona Ive Sanadera.

A da mu nasljednici nisu branitelji više ili manje istih vezanih interesa, i da WAZ nije reprezentant istoga globaliziranog kapitala što, na koncu, upravlja i Europskom unijom, poželjeli bismo ih upozoriti na daljnju analogiju.

Ovako, sve će ostati između nas koji nismo među njima. Ništa se neće riješiti samo od sebe u EPH-u, kao što nije ni u HAAB-u. A niti Pavić više ne odlučuje sam o toj izdavačkoj firmi; sve da je hirovit, ne može više nastupati kontra užeg interesa svoje fele, što u praksi znači da će njegov Jutarnji list vehementno raskrinkati IGH i Konstruktor kao lupeže i prevarante, sve ih žustro cipelareći, no tek onda kad se oni u agoniji sami sruše na tlo, konačno napušteni od svojih glavnih političkih zaštitnika i bankarskih suradnika, te na određeno vrijeme neupotrebljivi i njima i Europapress holdingu.

Između svečanih prigoda u kojima se Ivo Sanader ili Jure Radić spaljuju po karnevalesknim lomačama, Jutarnji vježba mišiće na pukoj sirotinji, penzionerima i radnicima, ili na studentskim puntarima, marljivo disciplinirajući javnost u okviru nove političke korektnosti, a što počesto zapravo izgleda kao depolitizacija, kao vakuumiranje javnog prostora.

Ako u tome negdje pogriješi ili omekša, zna to vlasnik EPH-a, završit će i sam pod nogama onih koje uporno kroti. Ninoslav Pavić, valjda je svima jasno, jednostavno nema izbora doli nastaviti ovako dokle ide, i bolje je da s tim raščistimo već prije njegova svakako ljubaznog odgovora na ono novinarsko pismo.

Povezani članci

Who's Online

We have 358 guests and no members online