'Pravo' na ime

trgovi, uliceEdwin Heerema, osnivač poznate svjetske pomorske kompanije "Allseas" sa sjedištem u Švicarskoj namjerava graditi jedan od najvećih i najskupljih brodova ikad građenih za potrebe industrije naftnih platformi kojemu želi dati ime po svome ocu Pieteru Schelteu. Ništa neobično, no Pieter Schelte Heerema u ratnoj Nizozemskoj pridružio se nacistima (ne zbog nacističkih ideja, već zbog kako tvrdi njegov sin, borbe protiv komunizma). Kada je shvatio da je pogriješio što je pripadao Nazi Waffen SS-ovcima, pridružio se pokretu otpora i pobjegao od nacista. Ima li pravo osnivač kompanije nadjenuti ime brodu po svom ocu prepustit ćemo odgovore drugima, jer po tom pitanju mi imamo svojih problema. Naime, poznato je da je kod nas mijenjanje naziva ulica i trgova, kao uostalom i imena brodova, sasvim normalna pojava, a kad je u pitanju praštanje zločina onda je Hrvatska po oprostu iznad svih, jer ona prašta ono što drugi ne bi...


HRVATI PRAŠTAJU ŠTO DRUGI NE BI


'Pravo' na ime


Najskuplji brod na svijetu nosit će ime SS-ovca Pietera Scheltea Heereme


Piše: Ivica Tijardović
Izvor: Hrvatski Fokus


Što bi učinili kada bi se dio građana kroz javnost, udruge i razne inicijative protivio vašoj odluci prema kojoj želite imenovati brod po vašem ocu, a kojega gradite ne njihovim već svojim pošteno zarađenim novcem, i na kraju krajeva ima li netko uopće pravo zabranjivati vam tako nešto?

Vjerojatno zaključujete da nema. A da vam je kojim slučajem ime ocu Adolf, bili vam ljudi imali pravo tako nešto osporavati? Vjerojatno ne bi, jer Adolf je ime poput bilo kojeg drugog imena. No, da vam je ocu ime Hitler, bi li onda ljudi bili u pravu? Ako je riječ o vođi nacista, da, bili bi u pravu.

A što da vam je otac bio nacist, koji je osuđen na kratku kaznu nakon Drugoga svjetskog rata koju je pošteno odslužio i tako postao ravnopravan s ostalim građanima države u kojoj živi? Tu bi ljudi vjerojatno imali podijeljeno mišljenje. Netko bi vam i dalje uskraćivao vaše pravo, a netko bi vas podržao u odluci da nadjenete ime brodu po vašem ocu.

Sve ovo pričam iz prostog razloga jer je riječ o pitanju iz stvarnog života. Naime, Edwin Heerema, osnivač poznate svjetske pomorske kompanije "Allseas" sa sjedištem u Švicarskoj namjerava graditi jedan od najvećih i najskupljih brodova ikad građenih za potrebe industrije naftnih platformi kojemu želi dati ime po svome ocu Pieteru Schelteu.

Edwinov otac, Pieter Schelte Heerema (1908.-1981.) bio je vrlo uspješan poslovni čovjek koji je svojim tehničkim inovacijama nakon Drugoga svjetskog rata uspio stvoriti svjetsko ime u "offshore industriji", tj. industriji koja je povezana s projektima eksploatacije morskog dna i podmorja (nafte, plina, ruda, itd.), polaganja kabela i cijevi, povećavanja dubina luka i slično.

Zahvaljujući svojim idejama i poduzetničkom duhu postao je vrlo bogat čovjek i ugledna osoba u krugovima nizozemskoga visokog društva sve do svoje smrti, premda se njegova prošlost s vremena na vrijeme pojavljivala kroz novinske natpise.

Kad mu je sin najavio projekt s njegovim imenom, židovska zajednica prije svega ona iz Nizozemske čiji su brojni članovi stradali u užasima holokausta snažno se usprotivila. Zanimljivo je da je u to vrijeme Izrael znajući za sve to i dalje uspješno surađivao u poslovanju s kompanijom „Allseas“.


Samo je mrzio komuniste

Pieter Schelte Heerema pridružio se nacistima (ne zbog nacističkih ideja, već zbog kako tvrdi njegov sin, borbe protiv komunizma). Kada je  shvatio da je pogriješio što je pripadao Nazi Waffen SS-ovcima, pridružio se pokretu otpora i pobjegao od nacista.

Nizozemski institut ratne dokumentacije posjeduje izvješće o njegovome govoru iz 1941. u kojem između svega ostalog kaže i da se židovsko pitanje mora riješiti u svakoj arijevskoj zemlji. Na temelju te činjenice potpuno je razumljivo negodovanje Židova glede imena broda "Pieter Schelte".

Zbog svoga očitog životnog promašaja osuđen je na tri godine zatvora, no ubrzo je u studenome 1946. pušten zahvaljujući potpori koju je pružio nizozemskome pokretu otpora između kolovoza 1943. i ožujka 1944. kada je bio uhićen u Švicarskoj.

Odlaskom u Venezuelu njegov je život poprimio potpuno drukčiji sadržaj, a njegovi su projekti omogućili brojnim ljudima zaposlenje i bolji život mnogima širom svijeta.


Dva supertankera spojena zajedno u katamaran

Brod o kojem je u ovom tekstu riječ predstavlja dva supertankera spojena zajedno u katamaran dužine 382 m, širine 117 m, brzine 14 čvorova, s osam dizelskih generatora ukupne snage od 95 MW, s propulzijom od 12 azimutalnih potiskivača, sa smještajem za 577 osoba. Spomenute karakteristike mogu biti neznatno promijenjene, jer se neprekidno projekt dorađuje i usavršava.

Cijena broda prema sadašnjem tečaju dolara iznosi oko dvije milijarde dolara, a gradit će se u Kini ili Južnoj Koreji s isporukom godine 2013. Brod će služiti za prijevoz naftnih platformi za rashod do velikih dubina koje će ih progutati ili za postavljanje novih platformi za potrebe naftne industrije. Važno je naglasiti da će se projekt realizirati bez pomoći banaka, što znači da kompanija "Allseas" raspolaže s potrebnom svotom novca.

Projekt spajanja dvaju supertankera postojao je još krajem osamdesetih, no vlasnici naftnih platformi su godinama odugovlačili s povlačenjem starijih platformi iz proizvodnje. Sada je konačno došlo vrijeme kad će se naftne platforme morati maknuti sa svojih pozicija, što zbog starosti, što zbog nerentabilnosti i iscrpljenih nalazišta nafte, prije svega to vrijedi za naftne platforme Sjevernoga mora.

Vlasnica ovog čuda moderne tehnike kompanija "Allseas" je jedna od najvećih kompanija za polaganje cijevi u more i podvodnih konstrukcija u svijetu, koja upravlja sa šest specijaliziranih brodova konstruiranim prema idejama kompanije, a osnovana je 1985. Od kada je 1877. sagrađen brod „Cleopatra“ samo za prijevoz obeliska (Kleopatrine igle) iz Egipta za Veliku Britaniju tehnologija prijevoza teških tereta morem je doživjela nevjerojatne promjene, o čemu svjedoči upravo brod „Pieter Schelte“.
 

"Pravo" na ime
 
Ima li pravo osnivač kompanije nadjenuti ime brodu po svom ocu prepustit ćemo odgovore drugima, jer po tom pitanju mi imamo svojih problema.

Naime, poznato je da je kod nas mijenjanje naziva ulica i trgova, kao uostalom i imena brodova, sasvim normalna pojava. Prije Prvoga svjetskog rata bila su jedna imena, nakon njega davala su se druga imena, pa tijekom Drugoga svjetskog rata treća imena, i nakon njega četvrta, da bi se nakon uspostave suvremene Hrvatske na ulicama, trgovima i brodovima pojavila nova imena.

Ništa u tome ne bi bilo sporno, jer svaki rat donosi promjene. No, zašto se mijenjaju imena u Republici Hrvatskoj, pa čak i datumi državnih praznika kod svake promjene vlasti?

Iz povijesti XX. stoljeća poznato je da su sve države pod okupacijom Njemačke bile prisiljene surađivati s nacistima, jer u protivnom slijedila je kazna, a kazne u to vrijeme nisu bile kazne karakteristične za demokratske sustave.

U takvim prilikama uvijek su se našli oni koji su u svemu tome imali svoj interes. Netko je želio vlast, a netko je htio samo preživjeti. Velika većina puka u svim okupiranim državama bila je protiv totalitarizma kao što je bio nacizam, pa ne čudi što su kolaboracionisti svugdje bili nakon rata kažnjavani, i u tome ne vidim problem.

No, stječe se dojam da su kod nas suradnici s nacistima kažnjeni ipak znatno više i okrutnije nego recimo oni u Nizozemskoj ili Švicarskoj, a žalosnije od svega toga je što je upravo svijet koji sebe naziva demokratskim dozvolio u ime naroda sva ona nedjela pred sam kraj i nakon rata u Hrvatskoj.

Da, zločince se moralo najstrože kazniti, no u svemu je trebalo naći mjeru, pa tako i u osudi, a okrutno kažnjavati sve i svakog nakon Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj bilo je povijesno neodgovorno. Takva ideologija nije mogla proizvesti ništa drugo no primjenu komunizma u socijalističkim uvjetima.

Zbog svega tog u Hrvatskoj nas danas i dalje zamaraju s poviješću koja veliča komunizam i njihove vođe (tome svjedoče imena trgova i ulica), iako je komunizam ostavio iza sebe daleko više zločina od nacizma i fašizma zajedno. Ljudima svakako treba oprostiti i pružiti ponovno priliku, pa i zločincima ako odsluže vremenski propisanu zasluženu kaznu.
 

Hrvati praštaju što drugi ne bi
 
Kad je u pitanju praštanje onda je Hrvatska po oprostu iznad svih, jer ona prašta ono što drugi ne bi. Ipak treba reći istinu, mi više praštamo od drugih jer nas na to prisiljavaju oni koji sebi dopuštaju i dozvoljavaju sve, a nama ništa ne praštaju, pa se s pravom naslućuje da se Hrvatsku ipak ne tretira isto kao druge države.

Zanimljivo je da Haaški sud koristi slična načela koja su koristili komunisti pred kraj Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, kad su se izjednačavale žrtve sa zločincima, pa su u masovnim čistkama i brojni nevini stradali.

Mislim da Hrvatska zaslužuje bolju budućnost, no ako se ne istraže zločini počinjeni tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata na temelju stvarnih činjenica (a ne na temelju tendencioznih novinskih natpisa i slikovnica) koje bi morali utvrditi u recimo sljedećih pet godina politički neovisni, a poviješću, nacionalnošću i religijom neopterećeni kvalificirani povjesničari kroz recimo komisiju od pet do deset članova (daleko od očiju javnosti, kako ne bi nitko na njih utjecao), hrvatska će politička scena biti uvijek obojena na crvene i one koji to nisu, što je apsurd, jer u Hrvatskoj zaista više ne postoje ni desni ni lijevi, ni crveni ni crni, već samo oni željni vlasti i oni koji nas neprekidno vraćaju u prošlost, mrzeći sve što je hrvatsko pozivajući se na istinu koja je pisana pod utjecajem totalitarnog režima, a u tome imaju svestranu potporu dijela medijskog prostora.

Jedina neosporna podjela u Hrvatskoj je podjela na one koji Hrvatsku vole i oni koji je mrze.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 324 guests and no members online