Što zna Švabo što je radnik

siemensNjemačka multinacionalka Siemens iznenadila je nedavno svekoliku analitičku i poslodavačku javnost. Najprije je ta kompanija potvrdila od ranije poznati poslovni plan o otpuštanju nešto više od četiri tisuće radnika po svijetu zaposlenih u njenim ograncima informatičko-tehnoloških rješenja. I to nije izazvalo neke potrese, jer je otpuštanje radnika posve u redu. A onda je u matičnoj zemlji - Njemačkoj - kompanija postigla dogovor s jakim sindikatom metalaca i potpisala sporazum. Njime se, kako prenose mediji, jamči doživotno zaposlenje za 128 tisuća radnika u Njemačkoj. I to je silno uzrujalo mnoge poslodavce u Njemačkoj, tamošnje analitičare, ali bome i našu dičnu poslodavačku grupicu..., piše Gabrijela Galić na stranicama Novog Lista ...


"DOŽIVOTNO ZAPOSLENJE"

Što zna Švabo što je radnik

Piše: Gabrijela Galić / Novi List
Izvor: Novi List

I to je silno uzrujalo mnoge poslodavce u Njemačkoj, tamošnje analitičare, ali bome i našu dičnu poslodavačku grupicu. Pa su uslijedili komentari puni nevjerice i ocjene u stilu kako je dotična multinacionalka, odnosno njena uprava, neozbiljna. Te se populistički ponaša, te je neiskrena i povlači smiješne poteze koji su neprovedivi... Te ovo, te ono.

zgradeIstina, neprovediv je dogovor Siemensa i IG Metalla. Neprovediv u Hrvatskoj, u kojoj poslodavci ne poštuju niti osnovne odredbe radnog zakonodavstva i koji su u pregovorima sa sindikatima spremni radničkoj strani ponuditi na potpis dokument s pravima ispod zakonskog minimuma, zemlji u kojoj su spremni kršiti svako zakonsko slovo, zemlji u kojoj je radnik potrošna roba... U kojoj danas jesi, a sutra - tko zna.

U nekim drugim zemljama, ali ne Hrvatskoj, nemoguća je situacija da radnik radi i ne prima plaću ili da poslodavac mjesecima, ponekad i godinama ne ispunjava svoje porezne obaveze, ne uplaćuje doprinose za obavezna osiguranja.

Stoga ne čudi da domaći poslodavci pregovarački proces što su ga prošli njemačka kompanija i sindikat ocjenjuju kao nekakav marketinški trik. Takvo razmišljanje dovoljno govori o "kvaliteti" domaćeg poslodavačkog tkiva.

Što su to sezancionalno i neprovedivo, zapravo, dogovorili njemački poslodavac i sindikat?

Da neće biti prisilnog otpuštanja radnika, ali i da svaka strana sporazum može jednostrano raskinuti nakon isteka tri godine.

Doista, to je je više nego senzacionalan dogovor.

Po nekoj logici stvari, ako s nekim postigneš dogovor o izostanku prisilnog otpuštanja onda bi, valjda, to trebalo značiti da s tim istim u određenim okolnostima pregovaraš o nekim drugim momentima.

To ne znači da je netko nekom drugom obećao da će nešto doživotno raditi, već mu je obećao da neće povlačiti jednostrane poteze.

U čemu je tu problem? U tome što se neka multinacionalka, u krizi koja još nije okončana, drznula razgovarati s tim lijenim pijavicama od radnika koji stalno nešto izvoljevaju.

A baš je bila savršena prilika da im se konačno pokaže tko je gazda i da se ta suluda izmišljotina zvana socijalni dijalog "potaraca" zauvijek!

Zapravo, gazdinstvo, odnosno neki novi feudalni odnos kojeg je ekonomski slom trebao proizvesti, vjerojatno je i ključni razlog kritika postignutog sporazuma.

Pogotovo u očima poslodavaca što djeluju na teritoriju Hrvatske i kojima je jedino svet njihov novčanik (imalo bi se tu štošta reći i o postupcima hrvatskog dioničkog društva pod kapom gorespomenutog koncerna, op.ur.).

Za domaće poslodavce razgovor sa sindikatima najgore je zlo što im se može dogoditi. Kolektivno pregovaranje za njih je prisila, nerijetko i prijetnja. Put u sigurnu smrt jer će im radnici isisavati krv na slamčicu dok ih ne unište.

Povezani članci

Who's Online

We have 238 guests and no members online