Brodogradnja: Južnokorejski 'čelični' uspjeh

radnikZemlje bez čvrste gospodarske strategije, bez obzira na promjene vlada, nemaju se čemu nadati. Proizvodnja čelika u Južnoj Koreji praktički je počela ni od čega. Južnokorejci su iskoristili prigodu te ulaganjem u znanost i razvoj čelične industrije postali jedna od vodećih zemalja u mnogim industrijskim granama. Tomu su uvelike pridonijeli i Sveučilište za znanost i tehnologiju u Pohangu i Istraživački institut za znanost i tehnologiju ...


BRODOGRADNJA

Južnokorejski 'čelični' uspjeh

Piše: Ivica Tijardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


Kad je južnokorejska vlada 1968. osnovala željezaru POSCO (Pohang Iron and Steel Company) u gradu Pohang uz obalu koja ima dovoljnu prirodnu dubinu mora za pristajanje velikih brodova, mnogi su se Južnokorejci bunili protiv toga jer su postojale i druge željezare (manje i zastarjele građene dok je Južna Koreja bila japanska kolonija), a koje nisu dobivale pomoć vlade poput ove nove u Pohangu.

Nakon petnaestak godina uporna vladina ulaganja u kompaniju POSCO, investicija se sredinom osamdesetih prošlog stoljeća pokazala velikim južnokorejskim uspjehom. Zahvaljujući tomu Južna Koreja razvila je automobilsku i brodograđevnu industriju do najviših svjetskih mogućnosti.

Automobili iz Južne Koreje na zahtjevnom tržištu kao što je to tržište SAD-a nisu više rijetkost, a kad danas brodovlasnik želi graditi kvalitetan brod, najprije pomisli na Južnu Koreju. Za tim industrijama ne zaostaju mnogo ni industrije kontejnera, željeznica i konstrukcija.

Proizvodnja čelika u Južnoj Koreji praktički je počela ni od čega.

škverGodine 1975. proizvela je svega oko 2,5 milijuna tona čelika. Pet godina poslije već se nadala da će uskoro ući među deset najvećih proizvođača čelika u svijetu jer je Indija 1980. kao deseti najveći proizvođač proizvela 9,4 milijuna tona čelika. Deset godina poslije Južna Koreja već je bila na sedmom mjestu po proizvodnji čelika, a proizvela je više od 23 milijuna tona.

Te su 1990. tri najveća proizvođača čelika u svijetu bili Sovjetski Savez (oko 154 milijuna tona), Japan (oko 110 milijuna tona) i SAD (oko 89 milijuna tona). Pet godina poslije Južna Koreja popela se za jedno mjesto na ljestvici najvećih proizvođača čelika u svijetu, a proizvela je oko 37 milijuna tona.

Godine 2006. Južna Koreja bila je među pet najvećih proizvođača čelika u svijetu s proizvedenih više od 48 milijuna tona, a prošle godine zauzela je sigurno šesto mjesto u proizvodnji čelika s proizvedenih 10 milijuna tona više nego četiri godine prije.

Kako stvari stoje, i ova će godina za Južnu Koreju biti rekordna u proizvodnji čelika. I južnokorejska cestogradnja traži velike količine čelika pa nije ništa čudno što proizvodnja čelika u toj dalekoistočnoj zemlji raste.

Točno je da se južnokorejski gospodarski uspjeh temelji na proizvodnji čelika, no ta je industrija morala uvoziti nove tehnologije da bi se postigla svjetska kvaliteta čelika i smanjili troškovi proizvodnje uz discipliniranu i jeftinu radnu snagu.

U tome su im nehotice pomogli i Japanci, danas njihovi ozbiljni konkurenti u mnogim industrijama, a prije svega u automobilskoj i brodograđevnoj.

Da su Japanci bolje poznavali mentalitet svojih morskih zapadnih susjeda, vjerojatno ne bi izabrali tu zemlju sedamdesetih prošlog stoljeća da bi prenijeli dio svoje prljave industrije (u tome razdoblju tehnologije za zaštitu okoliša nisu bile na današnjoj razini).

Južnokorejci su tu prigodu iskoristili te ulaganjem u znanost i razvoj čelične industrije postali jedna od vodećih zemalja u mnogim industrijskim granama. Tomu su uvelike pridonijeli i Sveučilište za znanost i tehnologiju u Pohangu i Istraživački institut za znanost i tehnologiju.

željezara splitSvjesni da bez predana rada i discipline neće uspjeti izboriti se za mjesto pod suncem u svijetu tržišne ekonomije, svi su radnici kompanije POSCO pridonijeli njenu uspjehu. S posla se ne izostaje ako se zaista ne mora, a da se radnici kompanije ne opterećuju poslovima koji nisu u izravnoj vezi s poslovanjem, za te se poslove angažiraju vanjski honorarni suradnici koji su manje plaćeni od stalnih radnika pa se i time vidi racionalna ušteda u poslovanju kompanije. U POSCO-u radi blizu 17.000 osoba, i to u proizvodnji 90 posto (1,5 posto su žene) i 10 posto u uredima (petina su žene).

Ulaganjem u luke u koje mogu pristajati veliki brodovi sa željeznom rudom i oni s ugljenom kompanija POSCO osigurala je dugoročne ugovore u dostavi tih potrebnih sirovina svojoj industriji čelika.

Na primjer, Južna Koreja prije 30 godina uvezla je oko 12 milijuna tona željezne rude, prije 20 godina već oko 28 milijuna tona, prije 10 godina oko 40 milijuna tona, a danas već oko 60 milijuna tona (u prvih pet mjeseci ove godine već 26 milijuna tona), i to uglavnom iz Australije i Brazila. I ugljen uvozi uglavnom iz Australije.

Da bi osigurala izvore sirovina, u mnoge od njih investira. Lani je sam POSCO proizveo 33,7 milijuna tona čelika, a od toga prodao čak 85 psoto (35 posto stranim kupcima, a 65 posto domaćim).

POSCO je izabran među 100 kompanija svijeta na Davos Forumu, a mediji su u Južnoj Koreji prema analizama u 89 posto slučajeva naklonjeni tom čeličnom divu. Domaći kupci njihovih proizvoda u 80 posto slučajeva su zadovoljni, a strani u 72 posto slučajeva.

Svoj uspjeh POSCO temelji na uspješnom poslovanju, novim tržištima, pouzdanom sustavu i ljudima koji rade u kompaniji. Prodajom svojih proizvoda kompanija je lani imala rekordnu zaradu, i to oko 30 milijardi dolara, a od toga je 13 posto bila čista zarada.

nove tehnologijeU kompaniji su svjesni toga da se zrak onečišćuje ugljikovim dioksidom pa petinu čiste zarade namjeravaju uložiti u nove tehnologije kako bi smanjili tu vrstu onečišćenja zraka do 2020. za 9 posto po toni proizvedenog čelika. U ovoj su godini uspjeli smanjiti emisiju ugljikova dioksida već za 2,3 posto. I ne samo to, čak se 98 posto vode korištene u procesu proizvodnje čelika reciklira.

Da biste se zaposlili u kompaniji, morate se upoznati POSCO-ovim sustavom, a u prosjeku svaki radnik na tjedan potroši oko 5 sati u stručnom usavršavanju pa se i iz toga vidi koliko je kompaniji stalo da se zadrži u svjetskom vrhu u svom području, jer bez ulaganja u znanje, taj cilj nije moguće postići.

POSCO ima i prostore i stručno osoblje za stotinjak mališana koje njihovi roditelji nisu mogli nekomu ostaviti dok rade. Tako na posao mogu doći s djecom, tijekom radnog vremena posjetiti ih, a na kraju zajedno otići s posla doma.

I da zaključim, zemlje bez čvrste gospodarske strategije, bez obzira na promjene vlada, nemaju se čemu nadati.

Povezani članci

Who's Online

We have 518 guests and one member online

  • admin