Kratka povijest Tvornice

Priča o tvornici "Dalmacija" Dugi Rat počinje davne 1902. kada je u Trstu utemeljeno društvo "Sufid". Svrha mu je bila iskorištavanje vodnih i gospodarskih potencijala Dalmacije ...

POVODOM 100. GODINA OD POČETKA RADA TVORNICE OKO KOJE JE NASTALO MISTO

Kratka povijest Tvornice

Prikupio, sažeo, nadopunio, zapisao: Mladen Banović, 14.03.2014


Priča o tvornici "Dalmacija" Dugi Rat počinje davne 1902. kada je u Trstu utemeljeno društvo "Sufid". Svrha mu je bila iskorištavanje vodnih i gospodarskih potencijala Dalmacije.

Austrougarska monarhija godine 1904. izdala je koncesiju tvrtki "Wasserweke Almissa Koller und Golwing" iz Beča za izgradnju hidroelektrane Kraljevac na rijeci Cetini iznad Omiša. Ta tvrtka je 1907. godine prodala koncesiju talijanskom društvu „Sufid“.

1908. godine društvo je počelo s iskorištavanjem voda rijeke Cetine gradeći hidroelektranu "Kraljevac" koja je puštena u pogon 19. ožujka 1912. Osnovna namjena električne centrale bila je opskrba električnom energijom tvornice karbida i cijanida u Dugom Ratu.

tvornica dalmacija dugi rat

Važnu ulogu u nastajanju tvornice odigrao je don Frane Ivanišević iz sela Jesenice, mudar i ugledan i dalekovidni političar široke naobrazbe. On je 1908. na izborima izabran za narodnog zastupnika u pri Carskom vijeću u Beču.

Don Frane Ivanišević je već ekonomski i kulturno podigao selo Jesenice, već 1899. godine osnovao je seosku štedionicu i time na suvremen način uz jeftine kredite, omogućio kupovinu jedrenjaka i ostalu trgovačku djelatnost svojih sumještana, a nagovorio je i svoje sumještane i da prodaju svoje vinograde na predjelu "Polje — Dugi Rat" za izgradnju tvornice u kojoj će raditi njihova djeca.

I bi tako. Tvornica je konačno sagrađena u razdoblju 1912. - 1913. Godine, a sagradilo ju je društvo Sufid. Radove je izvodila tvrtka ing. F. Bastianellija, a na današnji dan, 14. ožujka 1914. godine službeno je započela sa radom.

Nekoliko mjeseci poslije, a bila je nedjelja, 26. srpnja 1914. i u Splitu se igrala velika nogometna utakmica između „Hajduka" i „Sparte" iz Praga. Poljički parobrod „Knez" u izletničkoj je pruzi poveo na utakmicu navijače iz Omiša, Dugog Rata, Supetra i Sutivana u Split.

Pri kraju utakmice pronio se glas da je Austro-Ugarska navijestila rat Srbiji. I tako je počeo Prvi svjetski rat, u kojem je Austro-Ugarska propala, a na njezinim ruševinama se stvorile nove nacionalne države, pa i Jugoslavija.

Potpunu izgradnju tvornice umjetnog gnjojiva izveo je ing. Ziegerli za vrijeme prvog svjetskog rata. Tada je tvornicu rekviriralo vojno ministarstvo u Beču, pa joj je kapacitet udvostručen.

tvornica dalmacija dugi rat

Tvornica je izgrađena na samoj morskoj obali na području u narodu zvano „Polje — Dugi Rat", kako bi se morskim putem moglo dovoziti potrebne sirovine i otpremati proizvode u svijet.

Uvjeti rada su bili vrlo teški, a posebno je na zlu glasu bila tzv. "Crna kuća" gdje se mlio i pakirao cijanamid. Radnici koji su tu radili bili su potpuno prekriveni crnom prašinom. A u tvornici tada nije bilo kupatila. Čak nije bilo ni pitke vode. Jedino se koristio bunar u vlasništvu Ivana Kadića.

Loši su bili i stambeni uvjeti. Spavaonice radnika su bile u neposrednoj blizini "Crne kuće" iz koje su se dan i noć neprestano dizali veliki stupovi dima i prašine. Uslijed malog broja baraka, radnici u noćnoj i dnevnoj smjeni koristili su naizmjenično iste sobe.

U to vrijeme društvo Sufid je u Dalmaciji posjedovalo dvije velike tvornice karbida i cijanamida i to u Crnici kod Šibenika i Dugom Ratu. Godine 1923. raspolagalo se kapitalom od 21 milijuna lira od čega je samo oko 15 posto bilo u domaćim, a ostalo u talijanskim rukama.

Tvornica u Dugom Ratu je za pravljenje karbida imala četiri električne peći talijanskog sustava Moroni od kojih je svaka davala 10 tona dnevno te dvije peći Carison koje su bile kapaciteta 20 tona. Godišnja proizvodnja je bila oko 25.000 tona karbida kojeg je ista tvornica prerađivala u cijanamid.

Za produkciju dušika imala je njemačko postrojenje Linde i još jedno praktičnije sustava Claude. Bila je i velika švedska peć za proizvodnju vapna. Mogla je zaposliti oko 1000 radnika.

tvornica dalmacija dugi rat

Tvornice je prije Prvog svjetskog rata radila vrlo dobro. Nakon rata dolazilo je do kriza zbog osnivanja novih tvornica i zbog opadanja potrošnje.

Tvornicu su zadesile neke nesreće i krize što se odrazilo i na njeno poslovanje. Na 29. ožujka 1927. poslije podne izbio je požar u skladištu cijanamida, zgradi od betona u kojoj je bilo 160 vagona karbida. Neki dijelovi oko strojeva su bili drveni i oni su se upalili.

Stiglo je 11 vatrogasaca pod zapovjedništvom odjelnika Marina Tudora. Vodu nisu smjeli upotrebljavati da ne dođe u doticaj s karbidom, nego su se trudili lokalizirati požar zatrpavajući ga pijeskom.

Nakon što je društvu Sufid istekla koncesija nad tvornicom, Jugoslavenska vlada je koncesiju dala Francuzima koji su tvornicu povoljno kupili od Talijana i ona je odmah 1929. nastavila raditi kao francusko vlasništvo pod imenom „La Dalmatienne“.

Sredinom godine 1930. Uprava je podnjela molbu Direkciji pomorskog prometa za izgradnju pristaništa za potrebe tvornice. Osim toga Uprava je pripremala podizanje velike tvornice za proizvodnju amonijačkih soli. Ona se trebala izgraditi pored tvornice karbida i cijanamida.

To je bilo vrijeme kada je tvrtka napredovala, a istovremeno to je značilo i poboljšanje prilika u čitavom kraju jer se stanovništvo zapošljavalo.

Francusko društvo podnijelo je godine 1931. molbu vlastima za podizanje tvornice vapnenog dušika u Dugom Ratu. Lokacija je planirana s lijeve strane ceste Split - Omiš na površini od 15.000 m2 kupljenog zemljišta. Godišnja proizvodnja je planirana na 60.000 tona vapnenog hidrata s 15% dušika. Imala je 9 transformatora s 9.200 Ampera.

tvornica dalmacija dugi rat

U normalnim okolnostima trebalo je to zadovoljiti cjelokupnu potrebu za poljodjelstva dušikom u Jugoslaviji, te pored toga izvesti veće količine na strana tržišta. Predviđeno je da će se zaposliti 300 radnika.

Međutim, nastupila je gospodarska kriza, pa je "La Dalmatienne" godine 1931. u dva navrata otkazala većem broju radnika. Tvornica u Dugom Ratu je 1932. godine na neko vrijeme obustavile proizvodnju i otpustila radnike. To je uveliko pogodilo stanovništvo okolnih mjesta.

Međutim, već je u listopadu pogon bio upućen u rad, a očekivalo se da će uskoro biti upaljena i jedna peć u Šibeniku. Uposleno je 800 radnika. Bili su osigurani poslovi za više mjeseci, pa i cijelu godinu. Vjerovalo se da će se kroz to vrijeme prilike popraviti i tvornice nastaviti s radom punim kapacitetima.

1935. i 1936. godine izvršene su preinake na pećima karbida čime se povećava kapacitet proizvodnje, te je ugrađena kaptaža plina i izgrađen plinovod rekuperiranog plina sa pećiju karbida do pećiju vapna.

S vremenom su se popravili radni uvjeti. Tako je zauzimanjem radničkih socijalnih ustanova i razumijevanjem uprave tvornice 23. prosinca 1936. otvorena tvornička bolnica.

Uz predstavnike uprave, sindikalnih organizacija i radničkih udruženja proslavi su nazočili ban dr. Josip Jablanović, podban Luger, dr. Sfarčić, banski načelnik Korlaet, sreski načelnik Tecilazić, načelnik Poljičke općine Ante Matijević, podpredsjednik općine Split Ivanišević i mnogi drugi uzvanici.

Najprije je don Jure Naranča, župnik Duća, blagoslovio novu zgradu, a zatim su je uzvanici razgledali. Imala je ambulantu i druge prostorije, a mogla je primiti 12 bolesnika u četiri sobe. Bilo je i posebno odjeljenje za zarazne bolesti s dva kreveta.

tvornica dalmacija dugi rat

Nakon razgledanja gosti su pošli u dvoranu Sokolskog društva, gdje su prisustvovali dijeljenju božićnih darova djeci tvorničkih radnika i namještenika.

Poklone su podijelile supruge direktora Crosa i zamjenika generalnog direktora Lemassona. Tvornički liječnik dr. Francesci izrazio je veliko zadovoljstvo. Govorili su još direktor, ban, a u ime Radničke komore Fagaraci.
On je posebno zahvalio banu na potpori oko sklapanja kolektivnog ugovora kojim su radnicima povišene plaće.

Godine 1938. "La Dalmatienne" je ušla u europski trust proizvođača kalcijeva karbida sa određenom godišnjom kvotom proizvodnje od 15.500 tona pakiranog karbida (metalne bačve 50 i 100 kg) za svjetsko tržište.

Sredinom 1938. "La Dalmatienne" je kupila veće komplekse zemljišta u blizini tvornice u Dugom Ratu. Tu je planirano njeno daljnje proširenje.

Godine 1940. izvršena je rekonstrukcija peći karbida br. 3 za proizvodnju 75%-tnog ferosilicija, te je izgrađena nova peć (br. 5) za proizvodnju sirovog željeza.

Kapitulacijom Jugoslavije u svibnju 1941. godine, postavile su talijanske vlasti komeserijat, koji je preuzeo upravljanje poduzećem. Komeserijat je upravljao i hidrelektranama Manojlovac i Kraljevac, te tvornicom ferolegura i elektroda Šibenik, kao i Tvornicom aluminija Lozovac.

Tvornica u Dugom Ratu, radila je samo do studenog 1942. godine, kada su partizani onesposobili dalekovod Kraljevac - Dugi Rat i time onemogućili rad Tvornice.

tvornica dalmacija dugi rat

Talijani, uvidjevši da moraju napustiti Dugi Rat, pokupili su sve što se moglo pokupiti a da je vrijedno, demontirali sve bakrene dijelove sa pećiju, nakrcali u brod i otplovili, a pučanstvo Dugog Rata i okolnih mjesta nahrlilo u Tvornicu i stanove Talijana.

Padom Italije 8. rujna 1943. godine Tvornicu je uzela na upravljanje vlada NDH, koja je upravljala tvornicom do studenog 1944. godine.

U tom vremenu u Tvornicu su Nijemci bili postavili pet velikih mina sa namjenom da je potpuno razruše prilikom odlaska. Međutim, akcijom ilegalaca -  Kašpar, Kovač, Brzović i Tomić  -  mine su onesposobljene, tako da diverzija Njemaca nije uspjela.

Nakon završetka drugog svjetskog rata, oblasni NOO Dalmacije imenovao je Upravu od 6 članova koja je imala zadatak osposobljavanja hidroelektrane Kraljevac, dalekovoda Kraljevac - Dugi Rat, te obnove Tvornice koja je bila i bombardirana od strane Saveznika.

Dne 28. veljače 1945. godine imenovana je uprava Tvornice, a 25. ožujka 1945. odlukom ZAVNOH-a, oduzeta je hidroelektrana Kraljevac i data na upravljanje "Upravi za elektrifikaciju Dalmacije".

Imovina društva "La Dalmatienne" stavljena je 2 ožujka 1945. pod sekvestar i pokrenut je krivični postupak protiv ranijih vlasnika zbog gospodarske suradnje sa neprijateljem.

Na temelju zakona o nacionalizaciji privatnih gospodarskih poduzeća, država je preuzela imovinu.

tvornica dalmacija dugi rat

1946. godine ratom uništena tvornica je obnovljena, dobila je novo ime - "Dalmacija" Dugi Rat - i odmah je započeta proizvodnja kalcijum karbida i cijanamida. Najveći dio ukupne proizvodnje već tada se izvozio na svjetsko tržište.

Godine 1947. su obnovljene 3 peći za karbid i 1 peć za ferosilicij, dok peć za proizvodnju sirovog željeza nije obnovljena i 1961. godine potpuno je demontirana.

Tadašnja instalirana snaga je iznosila 23,4 MVA i tako je ostalo sve do 1962. godine, kada je puštena u pogon nova peć za proizvodnju karbida zatvorenog tipa, talijanskog proizvođača "Tagliaferri" snage 27 MVA.

Puštanjem u rad ove peći, prestaju sa radom sve stare peći, tako da ostaju u radu 2 suvremene peći instalirane snage 54 MVA.

Nagli razvoj petrokemijske industrije, te porast proizvodnje acetilena na temelju karbokemijskih procesa, znatno su utjecali na položaj kalcijeva karbida kao sirovine za te namjene, što je otežalo stanje Tvornice.

Kroz sve godine postojanja tvornica je, pored karbida i cijanamida na starim pećima, povremeno proizvodila ferosilicij, ferokrom, feromangan, sirovo željezo, te tehničke plinove.

Kako je potrošnja kalcijeva karbida opadala, tako je rasla ideja o preorjentaciji karbidne peći na neki drugi proizvod. Od 1971. godine prestaje se s proizvodnjom karbida na starim pećima i započinje s proizvodnjom ferolegure na tada izgrađenim pećima.

U veljači 1977. godine rekonstruirana peć karbida puštena je u pogon kao peć za proizvodnju feromangana ondosno ferosilikomangana, da bi je koncem 1992. godine preorjentirali na proizvodnju ferokroma.

tvornica dalmacija dugi rat

Koristeći vrlo povoljno stanje svjetskog tržišta ferolegura, 1983. godine izgrađena je nova peć za proizvodnju ferosilicija i silikometala norveške proizvodnje "Elkem" snage 30 MVA. U to vrijeme to je bila najmodernija peć za proizvodnju ferolegura u svijetu sa potpunom automatizacijom i kompjuterizacijom.

1986. godine tvornica ima tri moderne peći za proizvodnju ferolegura, ukupne snage oko 60 MW koje proizvode visokougljični ferokrom, feromangan, silikomangan i ferosilicij.

Padom cijene ferosilicija a povećanom potražnjom za ferokromom, koncem 1988. godine i ovu peć smo preorjentirali na proizvodnju ferokroma.

U kemijskom dijelu tvornice dugi niz godina se proizvodilo tehničke plinove, kisik, argon i acetilen, te specijalna pjenila za gašenje požara po inozemnim licencama.

U samoj tvornici nalazi se i operativna obalu s mehaniziranim radom i dvije obalne dizalice, koja može primiti brodove i do 30.000 tona nosivosti. Izgradio se i drugi vez za manje brodove.

U 1982. godini Tvornica je u novoizgrađenom pogonu na Glavici započela s proizvodnjom elektromehaničkih proizvoda, odnosno sa montažom nekih proizvoda iz programa električnog ručnog alata i elektronike tvrtke suradnika "Iskra" Kranj, kao i nekih elektronskih proizvoda u vlastitoj režiji.

Ta je proizvodnja trebala postati dopunski proces razvoja u devedesetima i budućnosti.

tvornica dalmacija iskra dugi rat

Na istom predjelu, zajedno sa "Montkemijom" Zaprešić izgrađena je 1990. godine moderna tvornica tehničkih tekućih plinova, tako da je tada prestala sa radom stara Kisikana, a radnici su prešli u "Montkemiju", koja je uložila 95% financijskih sredstava u izgradnju nove "kisikane".

Kao što su u suranji sa "Iskrom" i "Montkemijom" izgrađeni novi pogoni, tako je u suradnji sa američkom tvrtkom "3M" i talijanskom "Silvani" izgrađen pogon za proizvodnju pjenila za gašenje tekućih goriva, koji je već 1995. bila izvan pogona zbog stanja na tržištu.

Da bi se iz troske ferokroma odvojio inkludirani ferokrom, koncem 1981. godine izgrađen je novi pogon, a 1989. godine povećan kapacitet, gdje se drobljenjem, prosijavanjem i plakalicom dobiva ferokrom granulacije 0-18 mm.

Privaćajući norme zaštite čovjekove okoline, kao i činjenicu da je Tvornica locirana u turističkom kraju, izgrađeni su filteri na svim pogonima, otpadnih tehnoloških voda nema, a čak je nabavljeno i vozilo za čišćenje ulica.

Mnogo se investiralo u standard djelatnika, kako na radnom mjestu, tako i izvan Tvornice. Tako je tvornički restaurant vrlo moderan i funkcionalan sa dijelom i za reprezentativne prigode. Nabavljeno je 10-tak autobusa za prijevoz radnika, a i drugi se nisu zanemarivali.

Već smo spomenuli da je Dugi Rat prvobitno nastao kao tvorničko naselje, pa je vlasnik izgradio nastambe, kino, sportske terene, crkvu i druge sadržaje koji su potrebni za življenje i obitavanje, tako da su uistinu Tvornica i mjesto bili jedno.

Poslije Drugog svjetskog rata odnos je ostao isti, da bi tek koncem pedesetih godina ovog stoljeća te veze počele popuštati. Tek tada su npr. stanari susjednih zgrada počeli plaćati električnu energiju.

tvornica dalmacija dugi rat

1995. godine je pod tvorničkim upravljanjem i Samački hotel koji je izgrađen 1978. godine, nekoliko samačkih nastambi, sportski tereni i još neki objekti u mjestu. Svi ti troškovi opterećuju poslovanje poduzeća.

No imalo se i moglo se! I prava je šteta što tada u mjestu nije napravljeno i više društvenih sadržaja.

Dugi Rat je imao iznimno bogat društveni, kulturni i sportski život za ona vremena. U eseju "Kulturni i sportski život u Dugom Ratu u razdoblju 1945. – 1960." objavljenom na dugoratskom portalu možete se upoznati sa pravim bogatstvom društvenih sadržaja kojim se ni puno veće sredine nisu mogle pohvaliti u tom razdoblju.

Tvornica "Dalmacija" Dugi Rat je bila dobitnik raznih gospodarskih priznanja. Međunarodno priznanje "Zlatni merkur" dodijeljen je "Dalmaciji" 1981. godine za uspješan razvoj i međunarodnu kooperaciju.

U bivšoj državi tvornica je bila jedan od najvećih izvoznika, a zahvaljujući njoj je i bivša Općina Omiš bila jedna od tada najrazvijenijih lokalnih samouprava.

Devedesetih godina prošlog stoljeća započinje pad Tvornice. Teško se početkom i tijekom Domovinskog rata dolazilo do potrebnih količina električne energije u tada energetski skoro sasvim odsječenoj Dalmaciji.

Katastrofalno se to odrazilo na tadašnje stanje poduzeća, jer u najpovoljnijem momentu stanja na tržištu Tvornica nije radila, pa se nije mogla steći neka akumulacija za prebrođivanje očekivanog pogoršanja tržišta, koje se ciklički smjenjivalo s dobrim razdobljima.

Slobodnu i neovisnu Hrvatsku 1995. je dočekala samo jedna upaljena tvornička peć koja je radila sa velikim poteškoćama, jer se zadnih pet godina vrlo malo ulagalo u održavanje postrojenja, koje se dosta troši zbog visokih temperatura i abrazivnosti materijala.

tvornica dalmacija dugi rat

U slobodnoj  državi odmah smo i odjednom poželjeli i „bolju budućnost“ - hotele, vile, marinu i plaže umjesto crne tvornice, industrijske luke i šljakom nasute obale, ne shvaćajući da smo to cijelo vrijeme već imali.

Prevelika za tajkunsku privatizaciju, u naletu deindustrijalizacije poput brojnih gospodarskih divova bivše države, a sve uz nesebičnu "podršku" i nekih lokalnih državotvornih političara i političkih garnitura, šaptom je pala i tvornica "Dalmacija" Dugi Rat.

Bivši direktor Ivica Karninčić u jednom je razgovoru o "Dalmaciji" za novine rekao sljedeće, citiram:

"Mi smo u jakoj svjetskoj konkurenciji bili svjetski vrh vrhova. Najbolji. Primjer ostalim jakim firmama s područja bivše Jugoslavije. Bilo je godina kad bismo ostvarili čistu rezultatsku dobit od 40 milijuna dolara. Nabavljali smo kromovu rudu, uglavnom u Južnoj Africi i Turskoj, proizvodili ferolegure. I to prodavali u vrijeme špice cijena na svjetskom tržištu, u konkurenciji američkih megagiganata. I redovito prolazili, bilježili sjajne poslovne rezultate. “Dalmacija” je imala oko dvije tisuće zaposlenih, svi su imali vrlo solidne plaće, dobivali su stanove, jednom je netko napisao kako je Dugi Rat postao Kalifornija! Tako je i bilo. E, ali trebalo je sve srušiti, sve što vrijedi, što ima tradiciju. I prodati doslovno “za ništa”"...

“Jugoplastika”, “Jugovinil”, “Dalmacija”, “Pomgrad”, “Tehnogradnja”, “Melioracija”.. sve oko nas je propadalo. Ekonomiju i politiku uništili su neznalice političari koji su na najbitnija gospodarstvena mjesta montirali neznalice gospodarstvenike, a radnike u za rad najboljim godinama otpremili su u penziju.

Agonija "Dalmacije" i njenih radnika se nastavila godinama. Umjesto nekadašnjih viškova slavilo se kad bi stigla i smanjena plaća, ili barem neka pozajmica. Bilo je prosvjeda, bilo je štrajkova, odlazaka naših Martina u Zagreb i vraćanja Martina iz Zagreba...

tvornica dalmacija dugi rat

Početkom 2003. stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth, uz punu podršku tadašnje općinske vlasti, donijela je konačnu odluku: “Tvornica mora pasti!”.

Nekoliko mjeseci kasnije, točnije u petak 30. svibnja 2003., udarena je prva “klapa” rušenju tvornice. Mine su učinile svoje, a fotoreporterski blicevi su trenutak kasnije mogli zabilježiti samo hrpu betona i - prašinu.

Prva je pala zgrada bivšeg nadzora elektroničkih uređaja. Zatim i odavno ugašena trafostanica. Nakon njih sa zemljom su sravnjeni centralna rampa, tri filtra, golemi silosi, kisikana, peći... - sve pretvoreno u sekundarne sirovine

Dugi Rat i čitava općina rješila se tako jedne velike "kočnice" koja nas je sprječavala da se u potpunosti orijentiramo monokulturi turizma po kojoj bi se ovaj kraj u budućnosti trebao prepoznavati.

plan urbbotanospace

Stvarno, kome bi bilo stalo da Tvornica ponovno proradi? Radnicima? Teško. Oni su, naime, od Hrvatskog fonda za privatizaciju dobili 15 milijuna i 800 tisuća kuna od ukupno 50 milijuna koliko su “teška” njihova potraživanja.

Ostali vjerovnici su se dijelom naplatili kad je tvornička imovina, zajedno sa trećinom zemljišta kompleksa, tek nakon devet neuspješnih pokušaja, prodana novim investitorima, tvrtki "Projekt Uvala", iza koje stoji britanski incesticijski fond specjaliziran za nekretnine Landmark Property Management.

Napokon se bez straha od crne metalurške svakodnevice mogu posvetiti razvoju turizma koji su i do sada krasile kilometarske pješčane plaže Duća i jedinstveni drveni jedrenjaci Jesenica.

korenat poin resort dugi rat

Sve što im je nedostajalo bio je ekskluzivni hotel i pripadni mu resort koji bi ih i konačno uvrstio na turističku kartu ne samo Hrvatske, nego i Europe. Na mjestu zahrđalih čeličnih i armiranobetonskih konstrukcija vrlo brzo, sudeći po najavama, trebao je izrasti velebni turistički centar.

Najkasnije 2012. godine na 20 hektara zemljišta uz more vrata bi posjetiteljima i bogatim modernim nomadima trebao otvoriti Korent Point Resort, turistički raj s brojnim dodatnim sadržajima.

Uz tri objekta visoke kategorije, predviđena je gradnja marine za 300 brodica, suvremenih apartmana, restorana i dućana najpoznatijih trgovačkih lanaca...

Tamni kompleks ostat će samo u sjećanjima. Gotovo. Kraj.

Ili bolje reći - novi početak!

tvornica dalmacija dugi rat

A onda je pao Wall Street i velika svjetska kriza, začeta baš u sektoru nekretnina, prenijela se učas iz Amerike u Europu, poharala banke i državne riznice, te gadno zapljusnila i ove naše obale.

Odjedanput, takoreći preko noći, svi velebni developerski planovi pali su u more i postali tek daleki i vrlo neizvjesni futur. Zavladala je kriza.

Od našeg željenog "turističkog kompleksa" na prostoru nekadašnje tvornice neće biti ništa, a kao i Šibenčani, samo ćemo još godinama u centru mista imati ogromno brdo šljake s kojim će bjelosvjetski investitori, ministri neznalice i hrvatski političari igrati medijski ping-pong.

Dosad je samo u planovima na prostoru ucrtana T1 i T2 turistička zona "Dalmacija", a uplanjeno će se ostvariti... jednom, valjda, nekad, u nekoj daaalekoj budućnosti, koju će, bojim se, malo nas ovdje prisutnih dočekati na ovom svijetu.

tvornica dalmacija dugi rat

No da ne završimo u depresivnom tonu, uz fotografije iz kućnih arhiva dugoraćana prisjetimo se vremena kada se od rada svog svagdašnjeg u svom malom mistu moglo pristojno živjeti i čak imati i vremena za slobodne aktivnosti, hobije, faturete poslije posla, druženja s prijateljima, te bogat i sadržajan društveni život.

Sve smo to imali u Dugom Ratu koji je, ne zaboravimo to, nastao, i u ovih proteklih 100 godina narastao oko -  Tvornice.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 272 guests and one member online

  • admin