DUGI RAT

Još pod dojmom plaćenog oglasa objavljenog u "Slobodnoj Dalmaciji“, vjerojatno od strane Hrvatskih cesta, kojim se obavještava šira javnost o daljnjoj sudbini izgradnje prometne infrastrukture na području Splitsko-dalmatinske županije, a temeljem održane prezentacije u prostorijama županije pod bombastičnim nazivom: "Multimodalna platforma splitske aglomeracije SOLIN – STOBREČ – DUGI RAT – OMIŠ“, odlučio sam Vam uputiti ovo pismo. Cilj ovog pisma je da Vas upoznam sa činjeničnim stanjem, a temeljem analize postavki platforme iznesem realne konstruktivne prijedloge za što hitnje prevladavanje ovog neodrživog prometnog stanja. Prelistavajući dostupne portale, koji su također uglavnom donijeli priopćenja iz oglasa, moglo se vidjeti tko su bili sudionici prezentacije, pa ne iznenađuje činjenica da nitko od prisutnih nije reagirao ni postavio pitanje kad su na upit novinara prezenteri priopćili da se nastavak izgradnje prema iznesenoj "multimodalnoj platformi“ očekuje tek u najboljem slučaju za  8 (osam) godina, što je prestrašno i neodrživo!. Dakle, na prezentaciji je izostala struka (građevinska i prometna), a oni koji su je navodno predstavljali su nisu mogli niti smjeli reagirati zbog osobnih interesa i funkcija  koje obnašaju. Od političara to nisam ni očekivao, jer smo svjedoci njihove nezainteresiranosti i neupućenosti u proteklih dvadesetak i više godina, unatoč predizbornim obećanjima da će založiti na rješavanju ovog za našu županiju važnog infrastrukturnog problema, koji je bio i ostao limitirajući faktor svekolikog daljnjeg razvoja. Toliko za uvod, a dalje bi se osvrnuo na samu prezentaciju i njen sadržaj ...

OTVORENO PISMO ŽUPANIJI SPLITSKO-DALMATINSKOJ I HRVATSKIM CESTAMA AUTORIMA PREZENTACIJE pod  nazivom "Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije SOLIN - STOBREČ - DUGI RAT - OMIŠ"

Piše: Ivan Vulić dipl.ing.građ.

Kao prvo nije jasno tko je autor varijanti i rješenja iznijetih na prezentaciji?. Stiče se dojam da su tu taksativno navedene mogućnosti od raznih prijedloga, te  činjenice davno poznate stručnjacima, koji se ovom problematikom bave, više desetljeća. Stiče se dojam da je ovaj uradak nastao u kancelariji Hrvatskih cesta, a autori istog „činovnici“, koji su propustili bilo što poduzeti u proteklih deset (10) godina, iako su bili pravovremeno upozoravani na uočene probleme s terena dopisima i prijedlozima: strukovnih udruga, građevinskih i prometnih stručnjaka, te udruga građana. Nažalost moramo konstatirati da je tim obraćanjima izostala podrška nezainteresiranih političkih struktura, što su potvrdili i na ovoj prezentaciji.

Prema tome prisutan je poznati scenarij, nešto promjeni, preprojektiraj, da bi što duže odložili realizaciju, umjesto da se već istraženo, planirano i projektirano prije pedeset (50) prilagodi novim okolnostima. Tome treba pridodati dodatnu konstataciju o krizi i  nedostatku financijskih sredstava za realizaciju, koja je desetljećima prisutna samo na ovom projektu, a ja bi tome dodao, ne nedostaje sredstava, nego pameti!.

Granice splitske aglomeracije su znatno šire od ovdje navedenih, jer se ona prostire od Trogira do Omiša, te nastavno Dubaca (Vrulje), a problemi za rješavanje nisu samo naprijed navedeni u „novoj platformi“ već daleko širi. Sve što iznosite već je obuhvatila „Prometna studija…“ koju ste sufinancirali, ali bez efekta. Međutim, stoji činjenica da je splitska aglomeracija kojoj gravitira oko 500.000 stanovnika ima samo jedan spoj na autocestu, dok svi drugi gradovi ili aglomeracije od Rijeke do Ploča, sa znatno manji brojem stanovnika i gravitirajućeg prometa, su riješeni unaprijed i to za cijelo stoljeće.

Prema tome za rješavanje najvećeg prometnog problema općenito u Hrvatskoj, bez odgode treba riješiti prioritetno poprečne veze (spojne ceste) sa autocestom, već izgrađeno dovesti u prometnu funkciju, i organizirati izgradnju po fazama na način da se realizirano odmah privede svrsi. A sad krenimo analizirati redom od Trogira kako slijedi:


Brza cesta Prgomet – čvor „Plano“

Čvor „Plano“ koji obuhvaćen ugovorom već u ovoj fazi izvedbe treba realizirati, prema projektu u dva nivoa, a ne samo prvu fazu realizacije u donjoj razini, kako rješenje druge, faze prema već viđenom scenariju (Solin, Mravinci)  ne bi odgodili za daljnje desetke godina.


Čvor „Vučevica“ – tunel „Kozjak“ – čvor „Kaštel Sućurac“

Vezu spojnu ceste od tunela treba ostvariti u čvoru „Kaštel Sućurac“, a ne u Studiji predviđenom i projektiranom spoju u Kaštel Kambelovcu. Na taj način se korisnicima autoceste razdaljina od Zagreba, te usputnih gradova i naselja, do Splita smanjuje za 15 (petnaest) kilometara, u jednom smjeru, što nije zanemarivo, pogotovo u novo proklamiranoj „energetskoj učinkovitosti“, kao i vremenu vožnje (a i vrijeme je novac!).

Prema tome čvor „Vučevica“ nije, kako kaže i naš resorni ministar Hajdaš-Dončić marginalna veza Dugobaba (Sanader), već bi pravi makro-ekonomski stručnjak u tome trebao prepoznati dugoročne beneffite dovođenja ovoga spoja u konačnu funkciju. Izgradnjom ovog spoja otvaranju se razvojni resursi splitsko-kaštelanske Zagore, te nadgradnjom istog u prometnom smislu realizacijom mosta preko Kaštelanskog zaljeva rješava se za budućnost integralni splitski promet: cestovni, željeznički, zračni i brodski.


Izgradnja nadsvođenja raskrižja „Širina“ u Solinu i „Mravinci“

Potrebno je odmah i bez odgode pristupiti realizaciji raskrižja „Širina“ i „Mravinci“ u dva nivoa, kako je to predviđeno konačnim izvornim projektnim rješenjem. Realizacija ovih dvaju križanja, koja se odgađa više desetaka godina, rješava se najveće prometno usko grlo, jer čemu graditi brzu cestu kroz Kaštela, ako tu nailazimo na „semaforsku barijeru“, a alternativni pravac ne postoji. Izgradnja istog je odmah moguća, jer su imovinsko – pravni odnosi riješeni, a oni su uglavnom „skuža“ (isprika) za nečinjenje.


Rotor „Bilice“ – rotor „TTTS“

Slijedeća logična prometna veza je između dvaju rotora „Bilice“ i „“TTTS-a“, je ostvariva najkraćom trasom preko splitskog polja dužine oko 3,2 km tunelskom varijantom (tunel je dužine oko 2,5 km). Zašto tunel? Zato jer je realizacija moguća u što kraćem roku, zbog izbjegavanja skupih i u Splitu praktično neprovedivih  imovinsko-pravnih odnosa (primjer Vukovarska do City centra). Trasa tunela je većim dijelom paralelna sa već izvedenim hidrotehničkim tunelom „Stupe“ pa je već poznata struktura geološkog profila kojom se trasira.

Ovom izravnom tunelskom vezom između rotora ne remeti se provedba odredaba važećeg Generalnog urbanističkog plana grada Splita, kako u infrastrukturnom dijelu, tako i u dijelu namjene prostora, odnosno površina. Pored toga prometno rasterećuje „Sirobuju“ (PGDP > od 55000 vozila/24h), a istu je moguće pretvoriti u gradsku aveniju sa primjerenijim planiranjem urbanističko-arhitektonskih sadržaja uz trasu prometnice.
 

Čvor „Mravinci“ – rotor TTTS – trajektna luka Krilo – čvor Omiš

Vaš prijedlog je neodrživ, jer bilo iz pravca Solina ili Dugopolja, osim što je trasa duža, ona je ustvari „usiljeni tok“, jer su na istoj predviđena dva križanja, koja remete protok vozila, produžuju vrijeme putovanja i znatno obaraju nivo prometne usluge. Osim toga čvor „Dugopolje“ u prometnom smislu,  nije buduće konačno rješenje, već privremena veza Splita i Solina (konačna je čvor „Vučevica“ sa autocestom A1 iz pravca sjeverozapada).

Zato smatram nelogičnim prijedlog lokacije trajektnog pristaništa u Krilu Jesenice, poglavito u vrijeme turističke sezone, jer dodatno prometno opterećujete D8. Osim toga što žitelji Brača, korisnici ove linije najviše gravitiraju Splitu, te po onoj narodnoj, koja se ovdje može primijeniti, “što dobiješ na mostu izgubiš na ćupriji“. Pored toga čvor „Mravinci“ prema vašem prijedlogu i značaju zauzima veliki dio skupog gradskog zemljišta, pa je „pita skuplja od tepsije“ (skuplji otkup zemljišta nego građevinski radovi).


Čvor „Mravinci“

Predviđenu izgradnju čvora „Mravinci“  potrebno je napustiti, jer obara nivo prometne usluge brze ceste Solin – Klis. Umjesto čvora  potrebno je realizirati proboj (dogradnjom podvožnjaka) ispod postojećeg desnog kolnika brze ceste. Na taj način ostvaruje se još jedna veza između Solina, Mravinaca sa vezom na sjeverni dio rotora „TTTS“. Preko čvora „Karepovac“ i korigirane trase buduće prometnice potrebno je ostvariti vezu s županijskom cestom Korešnica – Tugare, spojen kod projektirane devijacije u Žrnovnici (restoran „Rus“).

Na taj način postojeća cesta Korešnica – kamenolom „Lavčević“, sada premrežena „ležećim policajcima“, postaje ulica. Predmetna prometnica, pored veze između Solina i istočnog dijela Splita, Žrnovnice, Srinjina, Tugara i Gata, također prometno rasterećuje Sirobuju. Ovakvim prometnim rješenjem oko i samom TTTS-u, rotor dobiva pravo značenje (veza više smjerova) pogotovo kad se na isti ostvari logična veza Vukovarske ulice, koja u funkciji prometnog pražnjenja splitskog poluotoka prema istoku i obratno.

Slijedom toga više nema potrebe za denivelacijom čvora Stobreč, koja je i sada nelogičnim rješenjem projektirana (dijagonalno preko raskrižja) i sadržana u Generalnom urbanističkom planu grada Splita. Ovakav pristup je racionalan, jer se štede znatna financijska sredstva napuštanjem izgradnje, odnosno dogradnje, ova dva skupa i nepotrebna raskrižja.


Pristup trajektnoj luci u Splitu  

Dobro konstatirate da trajektna luka nema pristupne ceste iako je treća luka na Mediteranu po ostvarenom putničkom prometu. Nije točno da nema kapaciteta za daljnje proširenje, kad vas demantira praksa, jer se upravo u gradskoj luci gradi pristanište za prihvat kruzera i to na tri (3) veza istovremeno. Investicijska vrijednost projekta je preko 200.000.000.- kuna. Za realizaciju projekta zadužena je Lučka uprava, za što je, kao i za infrastrukturu (ceste), nadležno Ministarstvo mora prometa i infrastrukture, a da se nitko ne upita, kako zbrinuti dodatnih 5000 kruzerskih gostiju i organizirati transport (autobusni) do izletišta i srednjodalmatinskih turističkih odredišta?. Očito unutar Ministarstva nema koordinacije ili se nezna?.

Smatram da je prije bilo kakve gradnje u Splitskoj luci, kroz provedbu upravnog postupka, Grad Split  trebao uvjetovati izgradnju pristupne ceste, jer svaki drugi pristup nije realan, već poguban. Što se tiče lokacije pristupne ceste tu je sve poznato, jer velikih mogućnosti razvoja trase nema, pa je potrebno hitno pristupiti izgradnji konačnog  rješenja pristupne ceste, a dovršiti je istovremeno sa dogradnjom pristana, ne ulazeći u konačno urbanističko arhitektonsko rješenje istočne obale.


Nova lokacija trajektnog pristaništa

Primjerenija lokacija eventualnog izmiještanja trajektne luke Split je na prostoru između Duilova i Stobreča, jer su tu najkraće distance putovanja iz svih gradskih smjerova, zatim aglomeracije, autoceste, a poglavito TTTS-a. Na Braču već prije mnogo godina projektirana trajektna luka, locirana u uvali Stipanska u Splitskim vratima. Takvim pristupom rješenja te dodatne trajektne luke donosi kvalitetu  više u povezivanju otoka, jer je locirana na ruti svih linija, te je na taj moguće ostvariti  međunarodnu i međuotočnu vezu sa otokom Bračem (Italija Hvar, Korčula, Lastovo, Vis, Šolta, …), što bi za otok Brač i druge destinacije imalo veliki značaj.


Čvorovi i spojne ceste sa postojećom cestom (magistralom D8)   

Poseban problem, koji je godina prisutan, ali su ga planeri i projektanti zaobilazili, a to je veza između postojeće i izmještene ceste na potezu od Stobreča do Omiša. Čvor „Strožanac“ sa spojnom cestom je neopravdano izbačen (imovinsko pravni odnosi i uzurpacija prostora od „zaslužnih građana“)  i potrebno ga je ponovno vratiti, a vezu projektom ostvariti na postojećem semaforiziranom raskršću za hotel „Lav“.

Ovaj spoj je značajan jer ostvaruje vezu brze ceste, a time zračne luke, te prirodnim i kulturnim znamenitostima, sa koncentriranim značajnim hotelskim kapacitetima („La Meridien-Lav“, „Lavica“, „San Antonio“, „Split“, …). Za ovaj odsjek glavne trase od TTTS-a do Strožanca uključujući i čvor postoje izvedbeni projekti četverotračne prometnice. Radovi su na ovoj dionici bili ugovoreni i prekinuti na zahtjev HC čime je učinjena velika greška, koju ponovnim aktiviranjem ugovora treba ispraviti.

Od čvora „Strožanac“ do Omiša potrebno je nastaviti izgradnju dvotračne prometnice sa križanjima van nivoa. Zatim slijede čvorovi „Podstrana“ i „Krilo Jesenice“, sa pristupnim cestama koje treba projektirati sa elementima koji udovoljavaju uvjetima državne ceste. S rješenjem čvora i pristupne ceste Dugi Rat se nepotrebno luta, a primjerena lokacija spoja je denivelirano križanje sa postojećom cestom na Dugoratskoj Glavici.

Ako se već umetnulo čvor „Podstrana“ (na intervenciju tajkuna vlasnika nekretnina!) onda po istom kriteriju treba i ima opravdanja umetnuti čvor „Stare Duće“, po istom tipu križanja „desno desno“, na kontaktu sa lokalnom prometnicom. Prometna svrha ovog izmiještanja je da preko optimalnog broja križanja,  prihvati što više lokalnog prometa, a to je moguće samo preko čvorova koji se ne smiju izbacivati.


Omiški prometni čvor

Nažalost unatoč višekratnim pismenim upozorenjima i prijedlozima još uvijek se ne priznaju greške učinjene na području Omiškog prometnog čvora, kada se nepripremljeno upustilo u avanturu izgradnje Zaobilaznice bez zatvaranja prometno-tehničke cjeline. Rezultat toga je zamrznuti kapital bez povrata, koji se troši već sedam godina (ugovoreni rok je bio dvije godine!), izgrađen je tunel upitne sigurnosti, jer nije usklađen sa direktivama EU i Pravilnikom za sigurnost prometa u tunelima, iako se nadležne za uočeni propust na vrijeme upozoravalo.

Sada po vama uložena sredstva bez povrata biti će zamrznuta minimalno 20 godina (taj scenarij je već viđen i primijenjen na izgradnji brze ceste Solin – Klis), a to je u normalnim državama i ekonomijama nije poznato niti održivo. Državnu cestu D70 projektno devalvirate iako je ona u ishodišnom dijelu spoj Omiša s zaobilaznicom, a u konačnici ona je i spoj D8 sa autocestom A1 u čvoru „Blato n/C“.


Čvor „Zakučac“

Vaši pokazatelji kod prikazivanja pod nazivom „Podvarijanta odabrane varijante: čvor Zakučac“, razotkriva da uopće ne poznajete stvarno stanje na terenu, jer ste izvukli samo podatke o broju  stanovnika. Potrebno je napomenuti da je to područje koje je razvojno najpotentnije u dalmatinskoj zagori. To je aktivno stanovništvo, koji se bavi poljoprivredom i seoskim turizmom, a turiste i njihove potrebe, te budući razvoj niste vrednovali.

U planovima, koji vas očito ne interesiraju, uz D70 do Blata n/C predviđene je izgradnja dviju radnih zona. Pored toga tu je područje servisne zone i tvornice „Omial-novi“ u Zakučcu, eksploatacijska polja kamena na Mosoru, kao i područje pogona najveće hidrocentrale u RH. Zaštićeni krajolik kanjona rijeke Cetine je veliki potencijal u turističkoj ponudi.

Na kraju već sada na D70, bez adekvatne veze sa autocestom, 2013. godine, prema dostupnim podacima o brojanju, bilježi prosječni dnevni promet godišnji od oko 4000 vozila i ljetni od 5000 vozila na dan i to bez usmjerena vozila-prometa sa autoceste, zbog limitiranog stanja poprečnog profila prometnice od samo 5 metara. Tu količinu prometa imaju rijetke državne ceste u RH, a izgradnjom i rekonstrukcijom promet će se znatno povećati. Nažalost vi je u ovoj prezentaciji niste niti spomenuli. Konačno, ako se ne omogući spoj Omiša s obilaznicom onda je to investicija bez pokrića.

Prema naprijed iznesenom osobno smatram da prezentirana „Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije“.. ne rješava, već vremenski produžava rješavanje prometni problema Splita i županije, pogotovu favoriziranjem nove nelogične trase Solin – čvor „Mravinci“ – čvor „TTTS“ lokacije trajektnog pristaništa u Krilu Jesenice.

Još jednom je potrebno istaknuti da je predmetni koridor od Trogira do Omiša dovoljno istražen kao što je naprijed obrazloženo. Longitudinalna i najkraća veza Trogir – Solin – Stobreč – Omiš je okosnica cijele aglomeracije, koja integrira cijeli promet. Unutar već proučenog, treba se samo u detaljima prilagoditi promjenama, koje su se u proteklih 50 godina dogodile u prostoru (izgradnja autoceste, širenje grada Splita, dužobalna urbanizacija, …).

Prema tome treba se hitno usredotočiti na rješavanje, akutnih problema koji će odmah polučiti pozitivne rezultate u prometnom smislu, a time omogućiti i povrat uloženog kapitala. Pri tome poglavito je potrebno bez odlaganja nastaviti izgradnju I faze Zaobilaznice Omiša sa pristupnom cestom, te istovremeno izgradnju gornje razine čvora „Plano“, čvora „Širina“ u Solinu i denivelaciju Mravinačke ceste. Za provesti navedeno nema nikakvih zapreka u postorno-planskoj dokumentaciji, niti imovinsko-pravnih problema.

Ova prometna okosnica je već bila predmet interesa Europske investicijske banke, koja je investiciju pozitivno ocijenila, odobrila kredit, ali je zbog nečinjenja neizvršavanja preuzetih obveza od strane investitora Hrvatskih cesta, ista prekinuta (raskid ugovora na izgradnji dionice TTTS – Strožanac). Prema tome gradivo treba samo ponoviti i operativno se prestrojiti, odnosno s riječi prijeći na djela.

U potpunosti se slažemo da neophodna obnova postojeće državne ceste D8 od Stobreča do Nemire u dužini od 20 kilometara. Stanje ovog dijela države ceste je katastrofalno, jer dok su se sredstva „bettermenta“ trošila svugdje, na ovoj dionici osim uzurpacije, prekapanja kolnika, te djelomičnog presvlačenja kolnika od izgradnje 60-tih godina prošlog stoljeća nije ulagano. Ovaj dio tkz. „Jadranske turističke ceste“ treba opravdati svoj naziv i doživjeti potpuni redizajn neprekinute gradske turističke ulice, sa primjereno dizajniranim okruženjem, nogostupima, semaforima na pojedinim križanjima, autobusnim ugibalištima i parkiralištima.

Također je potrebno na cijelom potezu od žnjanskog platoa u Splitu do Nemire u pomorskom javnom dobru predvidjeti izgradnju šetnice („lungo mare“) i biciklističke staze, jer su rijetki potezi u Dalmaciji, zbog konfiguracije terena, poput ovog gdje se biciklistička staza može nesmetano izvesti. Tako locirana šetnica i staza bi imala višestruku namjenu, jer bi se u trasu staze na određenim potezima moglo položiti komunalne instalacije, te obalu osloboditi uzurpatora i vratiti je svim žiteljima „lijepe naše“ kojima u stvari i pripada.

Sa izradom prostorno planske dokumentacije i projektom treba otpočeti odmah, kako bi se na vrijeme mogla planirati realizacija, te se za financiranje izgradnje iste konkurirati za dodjelu sredstava iz EU fondova.

Sva naprijed iznesena problematika je na tragu već obznanjenih zaključaka sa tribine koja je održana u organizaciji Udruge prometnih inženjera grada Splita još u 12. (dvanaestom) mjesecu 2012. godine, s ciljem uvrštenja u plan građenja za period 2013. – 2016. godine.  Zaključci su dostavljeni osobno resornom ministru gosp. Siniši Hajdaš-Dončiću, županiji SD i njenim dužnosnicima, i Hrvatskim cestama u Zagrebu.

Pored iznesene prometne problematike predloženo je da županija formira jedno interdisciplinarno tijelo, koje će se aktivno baviti problematikom prometne infrastrukture dalmatinske regije, jer je očito da je više dosta „maćehinskog“ odnosa centraliziranih svih struktura prema ovoj aglomeraciji.

Možda je sada trenutak da se izvrši decentralizacija, ne samo kao što je formalna, već i financijska, pa da mi rješavamo svoje prometne i ine probleme, jer je očito da se iz Zagreba slabo vidi Dalmacija, a naročito što se očituje prema ovoj „platformi“ i ostvarenom u posljednjih 20 godina „lijepe naše“.


Split, studeni 2014. godine                                         
Ivan Vulić dipl.ing.građ.